1934.

• Nagovor Krašićancima, 24. lipnja 1934.

  Želim da dobar kršćanski duh ostane, raste i napreduje

  
  Dragi zemljaci!
  
  Prije svega zahvaljujem vam na vašem dolasku, kojim ste počastili moju konsekraciju. Ova počast nije ostala na meni, već je upravljena Onome, kome jedinome čast i hvala. Naše maleno mjesto dalo je mnogo svećenika Crkvi i našem narodu.
  
  To je znak, da u njemu vlada dobar kršćanski duh. Želim da taj dobar kršćanski duh ostane u njemu nepromijenjen, pače da raste i napreduje tako, da kad budem jednom morao polagati račun za ovce u pastvi mog malenog mjesta, mogu reći: »Nijednu od onih, koje si mi povjerio, Gospodine, nijesam izgubio.« [3]
  
  U to ime podjeljujem svoj prvi natpastirski blagoslov vama i svima ostalima.
   

  Katolički list, 28. lipnja 1934., br. 26., str. 327-328.
  
  IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori 1934. - 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 8.
   

   
  [3] Usp. Iv 18, 9

• Odlomak iz pozdrava Hrvatskom katoličkom starješinstvu društva »Domagoj«, 4. srpnja 1934.

  U Vama vidim srce za Krista

  
  U svijetu se vodi borba za Krista ili protiv Krista. Budite uvjereni da spram Vas gojim najveće poštovanje, jer u Vama vidim srce za Krista, a samo na to ja pazim.
  
  Ja se nadam, da ćemo biti jedinstveni, kao što smo bili i nekada. Hvala Vam i nadam se, da ćete biti najbolji pomoćnici na mome teškom poslu.
   

  Hrvatska straža, 5. srpnja 1934., br. 150., str. 3.
  
  IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori 1934. - 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 17.

• Prigodom proslave uz dan konsekracije novog nadbiskupa, 23. lipnja 1934.

  Svi suradujmo na duhovnoj obnovi našega naroda

  
  Draga braćo! Ja vam još jednom zahvaljujem od srca na iskrenim pozdravima. Zahvaljujem se na pozdravnim riječima drugoga govornika i velim: Moj rad će biti težak i naporan.
  
  Za uspjeh potrebno je da vlada sloga i prijateljstvo. Ako budem morao kadgod i koriti, neka se to ne uzme za zlo. Svi treba da surađujemo na duhovnoj obnovi našega naroda.
  
  Uvjeren sam da ćete me i vi poduprijeti u mome radu, a kako veli narodna poslovica, »kad se bratska srca slože i olovo plivat može«.

  
  Katolički list, 28. lipnja 1934., br.26., str. 326.
  
  IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori 1934. - 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 6.

• Nadbiskup koadjutor o ulozi katoličkog tiska, 18. srpnja 1934.

  Osigurajmo redovito izlaženje katoličkog dnevnika

  
  Ja znadem, da su danas veoma teška vremena i da naš seljak nije u stanju, da plaća jedan dnevnik. Ali siguran sam, da će se uz dobru volju naći uvijek stalan broj našega seljačkog naroda, koji će uzeti nedjeljni broj ili tjednik »Hrvatske Straže«, koji izlazi već sada na 12 stranica velikog formata, a stoji samo jedan dinar.
  
  U crkvi valja javno upozoriti svijet, da kupuje »Hrvatsku Stražu«. Kod svih prigoda dade se osim toga nešto sabrati za fond »Hrvatske Straže«. Mjesto vijenca na grob, mjesto kakove čestitke, prigodom vjenčanja, prigodom kakove zabave, može se uz malo dobre volje uvijek nešto sabrati.
  
  Na ovaj način osigurat će se redovito izlaženje katoličkog dnevnika »Hrvatske Straže«, koji je već do sada učinio neprocjenjivih usluga sv. Crkvi, a i u buduće će biti i uz pomoć Božju najjača obrana proti bujici nemorala i bezvjerstva, što ga u vjerni hrvatski katolički narod širi masonska i liberalna štampa.
   

  Hrvatska straža, 19. kolovoza 1934., br. 188., str. 1.
  
  IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori 1934. - 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 28.

• Zahvala čestitarima, 24. lipnja 1934.

  Mladost je naša nada i uzdanica

  
  Hvala vam, draga braćo, što ste u tako velikom broju prisustvovali posvećenju u katedrali. Dao Bog, da se obilje blagoslova izlije na vas i na našu dragu domovinu.
  
  (...) Mladost je naša nada i naša uzdanica. Želim da vi mladi budete onakvi, kao što su naši stari, koji su ne samo svoj um, već i svoje živote posvetili i žrtvovali domovini, a sve to zato, jer su ljubili svoj narod iznad svega.
  
  Zahvaljujem vam i želim, da budete onakvi, kako to traži naša domovina!
   

  Katolički list, 28. lipnja 1934., br. 26., str. 327.
  
  IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori 1934. - 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 7.

• Nagovor sjemeništarcima, 11. studenoga 1934.

  Meni je mio svaki tko se bori za stvar Božju, tko punim srcem radi za Krista

  
   Svi smo Kristovi, Njegovom svetom krvi otkupljeni, djeca jednoga Oca Nebeskoga, pred licem Gospodinovim toliko vrijedni, koliko više ljubimo Krista, i koliko više radi Krista ljubimo svoga bližnjega. Svih je nas zadaća da radimo za što veću slavu Božju i za što bolji razvoj i napredak duhovnoga kraljevstva Božjega na zemlji. Ne smiju da među nama postoje razmirice i prepirke. U složnom i jedinstvenom radu - naša je duhovna korist i čast djece Božje.
  
  Meni je mio svaki tko se bori za stvar Božju, tko punim srcem radi za Krista, zvao se Petar ili Pavao. U tomu valja da se i vi natječete. Imajte nada sve Božju ljubav, a po tom i među sobom iskrenu kršćansku bratsku ljubav. Naučite se snositi među se. Molite se jedan za drugoga, da vas Bog blagoslovi i napuni obiljem kreposti, napose strpljivošću, blagošću, čistoćom i svakom dobrotom.
  
  Ne unašajte u ovaj lijepi dom različna sporna pitanja o kojima ima govora i u našim hrvatskim katoličkim redovima. Mi biskupi proučavamo ta pitanja i doskora ćemo i objaviti točne direktive. Dotle može svaki da ostane u katoličkoj organizaciji ili u vjerskom udruženju kako je bio i dosad. Može da drži i čita svoje katoličke časopise i da nosi svaki svoje znakove, kao što je bilo i do sada. U slobodnim pitanjima ne narivavajte jedan drugomu svoja mišljenja.
  
  Kršćanska ljubav nada sve - neka je pravilo vašega življenja i vladanja. Pamtite sv. Pavla, koji nada sve uzvisuje ovu ljubav: i nad dar jezika i nad dar proroštva i nad dar čudesa - sve tko bi imao, a ljubavi ne bi imao, ništa mu ne bi koristilo. [22]
   

  Hrvatska straža, 13. studenoga 1934., br. 259., str. 3.
  
  IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori 1934. - 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 32.

   
   
   
  [22] Usp. 1 Kor 13, 1-3.

• Govor Domagojskom društvu, 20. studenoga 1934.

  Kristova nauka neka postane preporodni kvasac čitavoga društva

  
  S velikom radošću gledam, kako je domagojski đački pokret, čije je ime tako usko povezana s počecima organiziranog katoličkog života u našim hrvatskim krajevima, zahvatio veliki mah. Jednako se veselim, što već lijepi niz godina postoji centrala hrvatskoga katoličkog domagojskog đaštva (Liga), odobrena od cjelokupnog episkopata i učlanjena u »Katoličkoj Akciji«, u kojoj se okupljaju mladi borci, nastojeći da svoj naučni studij, život i rad dovedu u sklad s Kristovim naukom.
  
  Ovaj rad domagojskog đaštva, i u pojedinim društvima i u centrali, pohvalni je nastavak onog plemenitog rada, koji je pred tri decenija u našem javnom životu započeo »Domagoj«. Onaj »Domagoj«, koji je uz druga katolička akademska društva, izgrađujući kršćansko naziranje na svijet u sebi i u srednjoškolskom đaštvu, bio plodna matica, odakle je zadnjih desetljeća izašlo u život mnoštvo katoličkih inteligenata svake ruke, a napose pravnika, liječnika, profesora, učitelja, pisaca i novinara.
  
  Svi su ti - često uz velike žrtve - bili brižni apostoli katoličke misli u hrvatskom narodu i svojim radom uvelike pridonijeli, da je danas, Bogu hvala, tako razgranjen i mnogostruk naš katolički organizacijski život.
  
  Stoga na početku školske godine, kad započinju nove dužnosti svakog katoličkog đaka, da usavrši i prodube svoj kršćanski pogled na svijet i život, ja želeći dobar napredak i Božji blagoslov svim akademičarima, a napose katoličkim akademskim društvima, blagoslivljem sve dobre nakane i nastojanja i pojedinaca i centrale hrvatskoga katoličkog domagojskog đaštva, želeći, da se svi, ravnani direktivama Katoličke Akcije, osposobe za onu misiju, koju katoličkim laicima namjenjuje sveta Crkva, a ta je misija nada sve nužna i velika upravo danas, kad krive nauke i organizacije boljševizma, liberalizma, modernizma i masonstva nastoje zarobiti ne samo duše pojedinaca nego i sve odgojne i naučne zavode, počevši od sveučilišta pa do osnovnih škola, te prodiru u sve narode i države, što se desilo u Rusiji i Meksiku.
  
  Protiv ovih nauka, koje niječući ili nehajući za Boga i njegovu Crkvu, daju ljudskom životu krivi smisao i svrhu, te su zbog toga nužno izvor svega nemira duša i sviju nedaća, koje prate čovječanstvo, potrebno je, da uz Crkvu, nepogrješivu učiteljicu Istine i iskrenu pobornicu za svaki istinski napredak čovječanstva, povedu borbu u prvom redu prosvijetljeni katolički laici. Oni naime, koji su od Boga primili više talenata i obasjani su jačim svjetlom spoznaje, dužni su pred svima drugima, da iskupe Božji dug i da ponajprije osobno, iskreno, riječima i životom, ispovijede osnovnu istinu ljudskog života, da je sve za Boga i Bogu treba da služi.
  
  Tu istinu treba da priznadu svi tako, da ne samo bogoslovlje nego i filozofija, pravo, prirodne nauke, medicina i tehnika te razne umjetnosti i vještine budu trajno ujedinjeni u proročkom hvalospjevu: »Hvalite sva djela Gospodnja Gospodina!« (Dn 3, 57) No jer su protivnici Božjeg svjetla snažno organizirani, treba da i katolički inteligenti u organiziranom boju kao »acies bene ordinata«,[23] kao članovi Katoličke Akcije, unesu Kristova ime u dušu obitelji, omladine i cijeloga naroda, da Kristova nauka postane preporodni kvasac čitavoga društva.
  
  U ovom nastojanju i težnji oko unutarnje duševne izgradnje, koja iz poletna mladića ima učiniti požrtvovna muža i apostola Katoličke Akcije, neka domagojskom katoličkom đaštvu  bude jako poticalo njihovo lijepo geslo: Bog, narod, socijalna pravda. Ta u tom je geslu ukratko izražen sav odnos čovječji  prema Bogu, sve dužnosti prema bližnjemu i sva načela  za djelovanje u društvenom životu.
  
  Bog je naš početak i svršetak, alfa i omega svega, pred Njim ima da se pokloni svako stvorenje i Njemu treba da služi svako djelovanje. Bog je ne samo začetnik naravi, nego i osnivač Crkve, njezinih sakramenata, sve njezine vlasti, a nadasve vrhovnog, nepogrješivog učiteljstva. Riječ Bog jest sinteza svega našeg vjerovanja i kršćanskog naziranja. Narod pak označuje okvir, gdje se prema velikom zakonu kršćanske ljubavi prema bližnjemu imade očitovati sva požrtvovnost naša i djelotvornost žive vjere. Djelovanje u narodu prema naravi raznih svjetovnih zvanja treba da teži za materijalnim i kulturnim narodnim razvitkom.
  
  Ali u radu za vremenita dobra nikad se ne smije zaboraviti  ono, što je osnovno i prvo: briga za duhovna dobra i spas neumrlih duša. Na ovaj posljednji rad, koji je dakako u prvom redu i eminentnom smislu misija Crkve, zvani su preko Katoličke Akcije katolički laici, napose pak  inteligenti. Ljubav prema narodu, ako je potpuna i duboka, ne može se ograničiti samo na promicanje vremenitih dobara, nego mora težiti za tim, da se u duši narodnoj izgradi i usavrši ono što je duhovno, neprolazno i vječno. Tu istinu doziva i treba da doziva u dušu domagojskog đaštva riječ »narod« u njihovom društvenom geslu.
  
  Treća pak riječ u domagojskom geslu, »socijalna pravda«, označuje direktivu, načelo, kojim u poteškoćama suvremenog života, u borbi oko uređenja pravednih odnošaja među svim društvenim slojevima, treba da bude vođeno sve praktično djelovanje kršćana.To je načelo velike kršćanske pravde i ljubavi. To su načela Kristova evanđelja, koja su tako jasno na forme i probleme suvremenog društvenog života primijenili veliki pape Leon XIII. i Pijo XI. Riječi »socijalna pravda« neka stoga u dušama mladih studenata budu i gorljivi poziv na rad za smirenje staleža i društva, i neprevarljiva direktiva, kroz koju će društvo ugledati ostvarenje devize Pija XI: »Mir Kristov u Kraljevstvu Kristovu«.
  
  Da se pak domagojsko đaštvo uzmogne dobro spremiti za ovaj apostolat u hrvatskome narodu, treba da već sada svaki pojedinac postane prokušani muž molitve i pravi promicatelj unutarnjeg euharistijskog života. Molitva su ljestve, kojima se duša Bogu diže, a po Euharistiji Kristov život i s njime nebeska snaga silazi u grudi naše, da uzmognemo postati i čvrsti ispovjednici vjere svoje i herojski prinosnici žrtve na oltaru ljubavi za bližnjega.
  
  Uz živu želju da se preko molitve i Euharistije uz geslo: »Bog - narod - socijalna pravda« domagojska katolička omladina u bratskoj suradnji sa ostalom katoličkom akademskom omladinom spremi za apostolski rad na uzvišenoj misiji Katoličke Akcije, ja evo na početku nove školske godine i centrali hrvatskoga katoličkog domagojskog đaštva (Ligi) i svim njezinim podružnicama i članovima podjeljujem svoj biskupski blagoslov.

  
  U Zagrebu, uz blagdan sv. Franje, 4. listopada 1934.
  Dr. Alojzije Stepinac nadbiskup-koadjutor
  Hrvatska straža, 21. studenoga 1934., br. 266., str. 3-4.
  
  IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori 1934. - 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 33-35.
   

  [23] Usp. Pj 6, 3: »Kao vojska pod zastavama.« Misli se na jedinstveno i dobro organizirano djelovanje.

• Nagovor prigodom čestitanja-imenovanja, 3. lipnja 1934.

  Preuzvišeni gospodine biskupe, presvijetla i prečasna gospodo!
  
  Zahvaljujem od srca na pozdravu, koji ste mi upravili preko Vašega predstavnika, preuzv. g. biskupa Salisa.
  
  Zahvaljujem, velim, od srca, iako se radovati ne mogu, jer moje imenovanje jest za mene težak križ. Križ pak valja nositi prema pravilima kršćanske savršenosti ne samo patienter, nego libenter et ardenter, a u savršenosti nisam još ni toliko napredovao, da bih ga nosio patienter, a kamo li još libenter et ardenter.
  
  Međutim kakogod bilo, ja sam na ovaj teški položaj došao pokorivši se želji vrhovnog poglavara sv. Oca. Zato velim - in Te Domine speravi! [1] Ufam se, da će se onda i na meni ispuniti riječi: »Quoniam in me speravit, liberabo eum, protegam eum, quoniam cognovit nomen meum!« [2] Moja je nakana i cilj čist. Slijediti nauku križa te bez ikakvoga straha braniti katoličku istinu!
  
  Pravednost prema onoj - dilexi iustitiam et odi iniquitatem - to je moje načelo. Ogavnost prema svakoj nepravdi bila je duboko uvijek usađena u mojoj duši, kao što je i ljubav prema pravdi. Pa kao što sam bio za dobro svoga naroda spreman dati sve, tako sam spreman na sve i za Crkvu katoličku, koja me je od najranije mladosti učila dati svakome, što je njegovo, i ljubiti ljude istinskom ljubavi.
  
  Na svom izvanredno teškom položaju ja moram da računam prije svega na Vašu pomoć. Vi ste muževi, koji imadete i velikih zasluga i velikog iskustva u upravi ovako velike dijeceze, kao što je Nadbiskupija zagrebačka. Svaki od Vas bio bi i po dobi i po zaslugama i po umu prije pozvan nego li ja, da dođe na ovaj položaj. Ali kad je Providnost božja odredila ovako, ja se nadam da ćemo zajedno raditi u skladu i ljubavi.
  
  Svi vi, vrlo dobro znadete, da sam se ja cijelo vrijeme svoga svećeničkoga života držao po strani, ne jer bih koga između Vas podcjenjivao, jer gojim najveće poštovanje prema svakome svećeniku, nego da nigdje ne dam povoda bilo kakovom sporu.
  
  Došao sam pak evo iznenada na mjesto i te kako izloženo! Ali kao što sam svagdje nastojao ispuniti svoju dužnost, tako ću je nastojati ispuniti što savjesnije i na svom novom položaju, da moj rad bude na pravu korist sv. Crkve, hrvatskog naroda i čitave domovine.
  
  Ja Vam još jednom usrdno zahvaljujem na pozdravu i molim za bratsku suradnju.

  
  Hrvatska straža, 10. lipnja 1934., br. 130., str. 2.
  
  IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori 1934. - 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 3-4.
  
   

  [1] Vg Ps 30, 2. 15; 37, 16; 71, 1: »U Tebe se, Gospodine, uzdam!«
  [2] Vg Ps 90 (91), 14: »lzbavit ću ga, jer me ljubi; zakrilit ću ga, jer poznaje moje ime!

• Odlomak iz pozdrava hodočasnicima u Mariju Bistricu, u Čučerju, 7. srpnja 1934.

  Idem zahvaliti Majci Božjoj Bistričkoj za bezbrojne milosti

  
  Ja idem k Majci Božjoj Bistričkoj da joj zahvalim za bezbroj milosti, koje mi je iskazala u mom životu. Znate svi, da sam prošao mnogo svijeta, i u svakoj sam prilici nailazio na njezinu pomoć. To je prvo zašto idem tamo da joj zahvalim, a drugo da je zamolim za pomoć u daljnjem mojem radu. (...)
  
  Ja mislim, što je prvi put, ne mora biti zadnji. Od sada će Zagrebački nadbiskup voditi redovito zagrebačka hodočašća idući s vjernicima pješice u procesiji. Ja mislim da je to dobro. Ja ću započeti, a nadam se, da će moji nasljednici slijediti tradiciju.
   

  Hrvatska straža, 10. srpnja 1934., br. 154., str. 3.
  IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori 1934. - 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 18.

• Božićna i novogodišnja čestitka čitateljima tjednika »Hrvatska Straža«, 26. prosinca 1934.

  Dužnost podupirati katoličku štampu danas je ne manja nego li i graditi crkve!

  
  Prije svega želim svima čitateljima tjednika »Hrvatska Straža« ono, što su anđeli Božji zaželjeli čovječanstvu prigodom rođenja Kristova, a to je - mir Božji. Stotine hiljada Hrvata katolika, da, mogu reći milijuni, punili su ovih svetih božićnih dana naše stolne, župske i samostanske crkve, rasijane širom domovine, te drevne spomenike naše časne prošlosti i rasadišta istinske kulture, što ih je posagradila ljubav i požrtvovnost otaca i djedova naših, da u njima nađu utjehe, radosti i pravog božićnog veselja.
  
  Božićno veselje zaista je nešto čarobno! Donosi ga katolicizam. Uvjeren sam, kad bi nesrećom nestalo katolicizma iz hrvatskog naroda, da bi onim istim časom umjesto božićnog veselja nastupila u njemu onakova teška korizma strašne pokore bez ikakove utjehe, kakovu već sedamnaest godina proživljava nesretni ruski narod. Groza me hvata i pri samoj pomisli na takovo stanje. A ipak katolici se moraju i u to zamisliti. Tko nam jamči, ako bismo skrstili ruke, da se ne bi jednoga dana naše lijepe crkve i samostani, koji su usko povezani s hrvatskom prošlošću, pretvorili u zabavišta i kina, u kojima bi se mladež naša učila mržnji i svakoj opačini? Ako hoćemo da božićno veselje vlada trajno u duši našeg naroda, onda valja upotrijebiti i sredstva da ga očuvamo.
  
  Božićno veselje temelji se na velikoj istini, da je Bog u slici Maloga Djeteta sašao na ovaj svijet; da nas je taj isti Bog-čovjek naučavao primjerom i riječju, što valja da činimo, da živimo u miru s Bogom na zemlji te budemo puni božićnog veselja ne samo na zemlji, nego za sve vjekove na nebu.
  
  A evo tu vjeru hoće da iščupaju neprijatelji katolicizma iz duše našega naroda. I jer su, da se poslužim riječima Spasiteljevim, »sinovi ovoga svijeta mudriji od sinova svjetla« (Lk 16, 8), to se oni u svoje ciljeve služe najmodernijim sredstvima, među kojima prvo mjesto zauzima štampa - i to u prvom redu dnevna štampa.
  
  Zar ćemo mi katolici gledati skrštenih ruku na to? Ja mislim, da je dužnost svakoga katolika, da svim silama podupire katoličku, napose dnevnu katoličku štampu, kao protusredstvo, i to jedno od najuspješnijih, da se u našemu narodu sačuva vjera katolička i s njom trajno božićno veselje.
  
  Dužnost podupirati katoličku štampu danas je ne manja negoli i graditi crkve. Rekao mi je jednom neki biskup, da smatra, kad bi sv. Pavao apostol živio u naše doba, da bi bez sumnje bio katolički novinar, jer bi preko novina mogao najviše ljudi predobiti  za Krista. Tolika je važnost novina katoličkih.
  
  Dok se evo nalazimo na svršetku stare godine i na početku nove, želim ne samo čitateljima »Hrvatske Straže«, nego i svim katolicima, da sa starom godinom odbace i stari nehaj i nemarnost prema katoličkoj štampi, a s Novom Godinom neka probude u sebi i novi žar za katoličku štampu, napose dnevnu. Ako nam uspije u Novoj Godini ojačati, proširiti, jednom  riječju stvoriti jaku katoličku  štampu, onda će to biti najsretnija godina. Gdje je jaka  katolička štampa, tamo je jaka i vjera katolička.
  
  Gdje je jaka vjera katolička, tamo je jak i čist  moral. Gdje je jak  i čist moral, tamo vlada pravednost, ljubav, čistoća i uopće kršćanske kreposti. Gdje pak vlada pravednost i ljubav i gdje cvatu kršćanske kreposti, tamo nestaje i same materijalne bijede, koja danas tako strahovito tišti čovječanstvo, i koja se nijednim drugim načinom ne može odstraniti.

  
  Hrvatska Straža, tjednik, 1. siječnja 1935., br. 1., str. 1-2.
  
  IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori 1934. - 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 38-39.