Pripravni postupci

Dana 14. studenoga 1969. mons. Franjo Kuharić, apostolski administrator Zagrebačke nadbiskupije, zatražio je od Kongregacije za kauze svetaca mišljenje o prikladnosti trenutka za početak postupka za proglašenje svetim nadbiskupa koji je bio „svjedok vjeran u životu i ostao je do smrti!“ (usp. DP, sv. I., str. 43.) i koji je dao „svoj život, iako na nekrvni način, za svoje stado koje mu je bilo povjereno i za obranu istine“. (usp. DP, sv. I., str. 43)

Prikazujući duhovni lik Sluge Božjega koji je umro na glasu svetosti i mučeništva, mons. Franjo Kuharić je posvjedočio: „Za Božju čast i za dobro ljudi milošću Božjom pomognut bio je uvijek spreman žrtvovati vlastiti život. Mržnja progonitelja koja je umnažala žrtve nije prestajala. Mnogi su ljudi ubijeni, premda se govorilo da je vrijeme mira, toliki svećenici i redovnici osuđeni su na zatvor, a nemali broj svećenika je ubijen, crkvena dobra nasilno otuđivana itd. (…) Godine 1946., 11. listopada, na svetkovinu Materinstva Blažene Djevice Marije, osuđen je na 16 godina zatvora. Nakon 5 godina provedenih u zatvoru u Lepoglavi, premješten je na izdržavanje kazne u župnu kuću u Krašiću (…). Državna je vlast potpuno suzila nadbiskupovu slobodu. Započela su nova poniženja koja su njegovo mučeništvo učinila još težim, sve do blažene smrti 10. veljače 1960.“ (DP, sv. I., str. 11)

Ispiši stranicu