1935.
Fotografija s naslovnice prikazuje časoslov u Muzeju bl. Alojzija Stepinca kojim se naš blaženik služio do smrti. Na poklopcu kožnog etuija zlatotiskom je utisnuto njegovo biskupsko geslo In te, Domine, speravi
Nagovor kod ustoličenja biskupa Viktora Burića u Senju, 28. srpnja 1935.
Zakon mora biti pravedan, koristan i moguć
Preuzvišeni gospodine biskupe!
Tristitia vestra convertetur in gaudium [27], rekao je jednom Spasitelj svojim apostolima. Njegova riječ ispunila se danas na Vašim dragim vjernicima, koji teško ožalošćeni nad smrću dobroga biskupa Starčevića kliču danas od veselja, što su dobili novoga vrijednoga pastira.
No za Vas tristitia [28] ne svršava nego počinje, jer današnjim danom počinje Vaš križni put, kojim slaba ljudska narav nerado ide. Kad velim da počinje Vaš križni put mislim, da se ne varam. Jer kuda god se okrenete, poteškoće neće izostati. Starodrevna senjska dijeceza osiromašena je do krajnosti. Kakav je to križ za biskupa naći sredstava za izdržavanje sjemeništa, raznih crkvenih institucija, siromašnih i nemoćnih svećenika!
Političke prilike jedva da su gdje na svijetu danas sređene, a sigurno ni u našoj državi. Koliko kraj toga trpi Crkva to znadu svi, pa Vi kao senjski biskup ne ćete također moći izbjeći tome križu. Katolički kler dnevno se ocrnjuje kao da je protivnik ove države, pa se ne bih čudio, da i Vas usprkos Vašeg visokog položaja ubroje među takove. Ne bih se čudio ni tome, da Vam se pripreme koji put najveće neugodnosti, kad sam već jučer bio svjedokom jedne stvari, koja ne baca najljepše svijetlo na interne prilike domovine naše.
Mnogo se toga događa, a da se pri tom nimalo ne misli što je zapravo zakon. Zaboravilo se danas, da nešto ako se hoće nazvati zakon mora imati tri nužna svojstva t.j. lex mora biti iusta, possibilis, utilis. [29] Fali li mu jedno od tih triju bitnih svojstava nije više zakon nego ili bezumnost ili bezakonje, pod kojim moraju da stenju podložnici, vjernici, a ne jednom s njima i njihovi duhovni pastiri.
Držim, da Vas neće izbjeći ni taj križ. No, ja sam uvjeren, da ćete Vi znati s indignacijom odbiti od sebe podvale, da ste protivnik ove države, kao što su učinili i drugi biskupi naše domovine. Ali uvjeren sam i o tom, da ćete kao katolički biskup znati i htjeti dignuti svoj glas protiv nepravda i nasilja.
Neću da duljim o drugim križevima koji Vas neminovna čekaju. Želim, da Vas na Vašem biskupskom križnom putu prati fides intrepida, spes firma, caritas ardens. [30] Fides intrepida da ne uzmaknete pred nijednom silom u obrani pravde i istine kako ju uči sv. Mati Crkva. Spes firma da ne klonete ni onda, kad se čini da je lađa već potonula. Caritas ardens, koja mora obuhvatiti ne sao one koji Vas ljube ili budu ljubili, nego i one koji Vas mrze ili budu mrzili. Ad multos annos!
Neka Vaš pontifikat bude prije svega na radost sv. Crkvi katoličkoj. Neka Vaš pontifikat pripomogne k tome, da ova naša država bude počivala na pravdi i bude sretna. Justitia je naime fundamentum regnorurri, pa zato i nije čudo ako država sagrađena na nepravdi stvara revolucionare, a bazirana na pravdi i istini kako ju uči sv. Crkva katolička stvara sretne i zadovoljne građane.
Neka Vaš pontifikat bude na spasenje vječno sviju vaših vjernika. A neka bude i na ponos dragoga nam hrvatskog naroda iz kojega smo obojica nikli, a koji je upirao i upire s pravom oči u svoje biskupe i u radosti i u žalosti.
Ad multos, quam plurimos et quam felicissimos annos. [31]
Katolički list, 1. kolovoza 1935., br. 31., str. 382.
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori 1934. – 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 68-69.
[27] Iv 16, 20: »Žalost će se vaša okrenuti u radost.«
[28] Žalost.
[29] Pravedan, koristan, moguć.
[30] Vjera neustrašiva, nada čvrsta, ljubav žarka.
[31] Na mnoga, što viša i što sretnija ljeta.Nagovor na proslavi Papinskog dana, 17. veljače 1935. u Zagrebačkom zboru
Uvjereni katolici najbolji su zalog mira i reda u svakoj državi
Zahvaljujem od srca svima, koji ste svojim prisustvom uveličali danas ovu priredbu u čast Sv. Ocu. Vaš golemi broj danas ovdje najbolji je odgovor svima onima, koji rade na uništenju katolicizma u narodu.
Rekao sam već mjerodavnim faktorima, a danas to ovdje i javno ističem, da smo mi, uvjereni katolici, najbolji zalog mira i reda u svakoj državi, pa i ovdje. Ali taj mir ima da se bazira na poštivanju naših čovječjih i katoličkih prava. Mi ne ćemo za volju lažnog mira da naš narod postane životinja, kakovim ga hoće učiniti krvožedni boljševizam. Ne ćemo ni da postane šarena lutka za volju lažnoga mira, kojom će se igrati sve moguće sekte. Znam dobro, da nam protivnici dovikuju, da je Krist naučavao mir govoreći: »Tko te udari po jednome obrazu, pruži mu i drugi.« [6] To znademo i mi.
Ali ja im odgovaram, da nasuprot lažnome miru vrijede i one druge riječi Sina Božjega: »Nisam došao da donesem na svijet mir nego mač. Jer dođoh da rastavim čovjeka od oca njegova i kćer od matere njezine i snahu od svekrve njezine« (Mt 10, 34s). I mi vodimo danas rat. Ali rat duhovni za obranu naših katoličkih svetinja, za koje ne trebamo bomba ni bodeža kao boljševici i razni drugi. Naše oružje je prije svega topla molitva Svemogućem Bogu, naše oružje su sveti sakramenti, taj izvor božanske snage. Otuda naša nepobjedivost, otuda naša jakost usprkos svih progona i gonjenja, koja ne mogu razumjeti protivnici, jer ako se može pobijediti čovjeka, ne može se Boga, u kom je naša nada.
Kad su već govornici istakli potrebu osnivanja župa u Zagrebu, slobodan sam zamoliti sve Vas, da bi svojoj duhovnoj vlasti išli u toj stvari na ruku. U najtežim danima obično se najljepše očitovala snaga katolicizma, a tako se nadam da će biti i u danima ove strahovite ekonomske krize, te će se nove župe moći što skorije izgraditi na korist našega Zagreba i ponos našega naroda.
Hrvatska straža, 19. veljače 1935., br. 41., str. 2.
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori 1934. – 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 50-51.
[6] Usp. Mt S, 39.
Govor prigodom blagoslova novog internata »Hrvatskog Radiše« u Zagrebu, 24. ožujka 1935.
Rad čovjeka čini zdravim i čuva ga od mnogih zala
Mnogopoštovana gospodo, dragi mladići! Stari pogani smatrali su tjelesni rad za nešto sramotno i nedostojno čovjeka. Sam glasoviti poganin Cicero nije se ustručavao izreći riječi: »Nečasna je i prezira vrijedna svaka zaslužba jednoga težaka.«
Stoga nije čudo, ako su u starim poganskim državama obrtnici bili isključeni od građanskih prava.
No, ono, što se je kod pogana smatralo sramotom, to je po kršćanstvu postala časno i pošteno. Sam Sin Božji posvetio je tjelesni rad, rad zanatlije svojim primjerom. Izabrao si je za hranitelja drvodjelca sv. Josipa, uz kojeg je do svoje tridesete godine radio kao običan zanatlija, tako da su Židovi kasnije, kad su se divili Njegovoj mudrosti, primijetili: »Nije li ovo drvodjelja?« [18]
Za svoje apostole izabrao je Sin Božji ribare, dakle radnike, koji su si mučnim radom zasluživali dnevni kruh. Primjer Spasiteljev slijedili su mnogi veliki ljudi. Sv. Pavao kraj svoga apostolskoga rada bavio se i mučnim tkalačkim poslom, te si tako zasluživao vlastitim rukama svoj dnevni hljeb. [19]
To morate dobro usaditi u srce i vi, dragi mladići, koji se preko »Hrvatskoga Radiše« spremate da postanete vrijedni obrtnici.
Zanat je častan - toliko častan, koliko je častan i posao najviših činovnika.
Svi smo na rad obvezani, jer to traži Bog od svakog čovjeka. Zato i govori sv. Pavao: »Tko neće da radi, ne treba ni da jede! « [20]
Rad, pošteni rad, dragi mladići, donijet će vam veliku korist već na ovoj zemlji. Rad prije svega čini čovjeka zadovoljnim. Rad čini čovjeka i zdravim. Rad osim toga čovjeka čuva od mnogih zala. Zato s pravom govori jedna poslovica.
Tko se ne zabavlja sam, toga zabavlja đavao! Čovjeku besposlenomu vrzu se po glavi kojekakve nepoštene misli, koje ga, ako se posve preda lijenosti, lako dovedu do velikih opačina. Rad nam napokon pribavlja, ako ga dobro vršimo i s dobrom nakanom, i vječnu nagradu. Radeći naime, čovjek izvršuje volju Božju, jer je Bog zapovijedio čovjeku da radi, kad je rekao Adamu: »U znoju lica svoga jesti ćeš kruh.« [21] Rad imade doduše gorki korijen, ali slatke plodove.
Posvetite se svim srcem svome radu, da svoj posao dobro izučite, pa da danas sutra budete od koristi sebi, domovini i narodu, kojega ste sinovi!
Svemogući Bog, u čije sam ime ovamo došao, neka obilato blagoslovi ovaj dom i sve one, koji će u njemu stanovati!
Nedjelja, 31. ožujka 1935., br. 14., str. 5.
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori 1934. – 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 61-62.
[18] Mk 6, 3.
[19] Usp. 1 Kor 4, 13.
[20] 2 Sol 3, 10
[21] Post 3, 19
Nagovor kod blagoslova crkve u Vetovu, 8. prosinca 1935.
Pravednost je Božje svojstvo
»Sin čovječji došao je spasiti, što je izgubljeno.« [46] Tako veli sv. Evanđelje na dan posvećenja crkve, koje smo evo danas obavili u vašoj župnoj crkvi.
Svaka stvar na svijetu ima svoju osebujnost. Magnet ima svojstvo da privlači, ptica da leti, a Bog dragi ima najljepše svojstvo - milosrđe, kao što moli Crkva u sv. misi: Bože, kojemu je vlastito vazda se smilovati... Pravednost je svojstvo Božje, ali je ipak najljepše svojstvo Božje milosrđe. Kao što se čovjek služi ljevicom samo za nuždu, a inače sve obavlja desnicom, tako se i Bog za nuždu služi pravednošću, a sve inače obavlja po milosrđu.
Gospodin Bog pokazuje svoje milosrđe nad čovjekom na trostruki način: prvo, što nas čuva od većih grijeha. Ako vidiš velikoga grešnika, nemoj se uzoholiti, kršćanine, nego pomisli, da bi ti mogao i dublje pasti, ako te ne bi čuvala milosrdna desnica Božja. Zato se ne valja čuditi sv. Pranji, kada je dopustio svome bratu redovniku, da ga naziva najgorim imenima kao: razbojnik, lopov itd. Kada su sv. Pranju upitali, kako dozvoljava tako pogrdne nazive, odgovorio je: sve bih ja to bio kad me ne bi milosrdni Bog čuvao!
Milosrđe Božje očituje se, drugo, u tome, što nas Bog strpljivo čeka da se njemu, svome Stvoritelju, vratimo. Stotinu godina čekao je Bog ljude, da čine pokoru prije općeg potopa, a nakon toga pustio je, da se vrši pravda njegova. Dugo vremena čekao je Bog na pokoru Sodome i Gomore, a tek onda pustio je, da ju spali oganj s neba. Pojedinca čovjeka čeka Bog često po 50, 60 godina, da se s puta zloće i pakosti vrati na put pravde i pokore.
Milosrđe Božje očituje se napokon nad nama ljudima na taj način, što ga pridiže i opravdava, kada napokon odlučimo, da se vratimo k Njemu. Kao što led ne može da se opire suncu, tako i grijeh ne može da opstoji u duši, koju Bog prima u svoj zagrljaj. Divno nam to pokazuje današnje sv. Evanđelje o Zakeju cariniku. Kada ga je Spasitelj pogledao, Zakej je bio odmah gotov, presretan primio ga u svoj dom. Spreman je da odmah povrati četverostruko, ako je kome nanio krivicu. Zaista: Sin čovječji došao je da spasi sve, što je izgubljeno!
Vi ste evo, braćo, svojim trudom i žuljevima podigli Bogu na slavu ovaj sveti hram. Ali zapravo je Bog dragi htio vama iskazati svoje milosrđe, kada se udostojao posebnim načinom, da stanuje među vama u prilici hljeba u ovom svetom hramu. Kada god budete dolazili u ovaj Božji hram, neka vas on uvijek podsjeća na dobrotu i milosrđe Božje, jer sve vas je dragi Bog uščuvao, da niste pali u još teže i veće grijehe.
Zato uz duboku zahvalnost Bogu nastojte da uvijek budete ponizna srca i da ne prezrete kada bližnjega, ako ga vidite da griješi, imajući na umu, da biste i vi mogli tako pasti, makar kako sveti bili, a i bližnji da se može dignuti do velike svetosti, makar kako duboko pao.
Neka vas, braćo, ovaj hram podsjeća na milosrđe Božje, koje je strpljivo čekalo i na vas, ako ste pali, da se povratite k Njemu. Neka vas uvijek sjeća, velim, na veliko milosrđe Božje, koje je uvijek spremno, da vas pridigne na život djeteta Božjega, kao što je Zakeja carinika.
Na koncu ove lijepe svečanosti pravo je, da svi jednoglasno zahvalimo Bogu od svega srca, da je podignut ovaj sveti hram, pa radi toga zapjevajmo svi skupno pjesmu zahvalnicu: Tebe Boga hvalimo!
Hrvatska straža, 11. prosinca 1935., br.285., str. 5.
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori 1934. – 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 85-86.
[46] Vg Mt 18, 11.
Pozdravni govor prigodom Euharistijskog kongresa u Čakovcu, 24. kolovoza 1935.
Naša je savjest čista
Ja Vam se zahvaljujem na dočeku. Naši euharistijski kongresi čisto su crkvena proslava. Oni nemaju ništa zajednička s bilo kakvom politikom. Ali ipak uza sve to baš ti euharistijski kongresi postali su pravi trn u očima protivnika katolicizma. Oni bi u njima silom htjeli naći ono, čega u njima nema, da nas katolike i nas biskupe mogu onda denuncirati i prikazivati kao bundžije i protivnike države.
Mi kratko odgovaramo, da se izazivati ne ćemo dati, da ćemo sačuvati potpuni mir i prisebnost duha, jer je naša savjest čista. Ali je savjest naših protivnika nečista. Glavno je, da mi ostajemo postojano uz vječna Kristova načela i uz svoj narod. Toga nitko u našim dušama ne može razoriti. Od toga nas nitko ne će moći otrgnuti.
Raziđite se dakle mirno svojim kućama i dokažite izazivačima, da mi znamo dostojanstveno slaviti Euharistijskoga Spasitelja. Agenti provokatori, koji se danas među nas guraju i koji okolo putuju po svim našim crkvenim svečanostima, ne bi li nešto našli za sebe, neka znadu, da im ne ćemo nasjedati. Istina Katoličke crkve spojena s pravdom mora pobijediti!
Hrvatska straža, 25. kolovoza 1935., br. 195., str. 3.
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori 1934. – 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 70.Nagovor kod bakljade u Sisku, 12. listopada 1935.
Katolička vjera bila je ona koja nam je dala jakost da se održimo!
Naši su se stari borili na obalama Kupe za krst časni i slobodu zlatnu. Budite vi dostojni nasljednici svojih djedova. I onda, kada su ostale reliquiae reliquiarum olim inclyti regni Croatiae - ostaci ostataka nekoć slavnoga kraljevstva Hrvatskoga, ovdje se slomila turska sila.
A baš katolička vjera bila je ona, koja nam je dala jakost, da se održimo. Ona nas je do danas sačuvala i ona nas je kadra sačuvati i dalje. Katolička vjera je ujedno temelj svakog reda i poretka.
Hrvatska straža, 29. listopada 1935., br. 249., str. 6.
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori 1934. – 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 74.Nagovor na sjednici proširenog Vijeća Katoličke Akcije o njezinom programu, 19. ožujka 1935.
Katekizam - najpotrebnija knjiga
Prečasna i velečasna gospodo, mnogopoštovane gospođe i gospodo! Draga braćo!
Prije svega pozdravljam Vas od srca onim starim našim kršćanskim pozdravom - Hvaljen Isus i Marija!
Svrha ovoga našega današnjega sastanka Vam je poznata. Došli smo, da se sporazumijemo o radu u »Katoličkoj Akciji« Nadbiskupije zagrebačke. Što je »Katolička Akcija« svima Vama je već poznato, a i Poslanica naša dovoljno je objasnila njezinu bit i svrhu. Danas hoću kazati samo još nekoliko riječi, a zatim ću ukratko iznijeti program rada za ovu godinu.
Bit i svrha Katoličke Akcije
Svi Vi veoma dobro znadete kakova strahovita zla tište danas čovječanstvo. Ali mnogi i mnogi slijepci misle, da je zlo koje nas tišti materijalne prirode, i kad bi se riješilo ekonomsko pitanje, da bi odmah nastao raj na zemlji. Ja sam pak duboko uvjeren, kad bi se ekonomsko stanje popravilo što je najviše moguće, a duh bi ostao isti kakav je danas nažalost u golemom dijelu čovječanstva, da bi na zemlji nastao još gori pakao nego li je danas. Kriza koja nas tišti, to je kriza duha i o tome su na čistu svi koji zdravo misle.
Treba dakle preporoditi čovječanstvo duhovno, a nitko ga ne će i ne može do onoga, koji imade sva sredstva zato u ruci, a to je Crkva rimokatolička, nepogrešiva čuvarica Božanskih istina. Prvi učitelj, i to nepogrešivi učitelj u svetoj Crkvi, to je Sveti Otac. S njime zajedno rade mnogobrojni katolički biskupi širom svijeta uz pripomoć tisuća katoličkih svećenika. Ali danas, kad je bijeda čovječanstva po sudu sviju veća nego ikada, sve je to premalo, i Sveti Otac u svojoj velikoj brizi za dobrobit čovječanstva u novoj formi obnavlja onaj apostolat katoličkih laika, što ga tako dirljivim crtama riše sveti Pavao apostol u svojim divnim Poslanicama.
Obnavlja velim laički apostolat ili drugim riječima uvodi Katoličku Akciju, jer je ona, prema definiciji sv. Oca, sudjelovanje katoličkih svjetovnjaka u hijerarhijskom apostolatu, u obrani, širenju i primjeni katoličkih načela u ličnom, porodičnom i socijalnom životu. Pretpostavivši da ste proučili Poslanicu, ovih nekoliko riječi dostaje, da odmah vidite, što mora biti baza svake Katoličke Akcije, i prema tome program rada za ovu prvu godinu Katoličke Akcije u Nadbiskupiji zagrebačkoj.
Temeljito poznavanje vjerskih istina
Nemojmo se podavati nikakovim iluzijama! Nema govora o Katoličkoj Akciji bez temeljitog poznavanja vjerskih istina, bez vjerske naobrazbe. A nema govora o vjerskoj naobrazbi, ako se ne bude nitko našao tko će podučavati. Razumije se samo po sebi, da su zato zvani svećenici prije svega. No, kad bi njih bilo i deset puta toliko, još uvijek ostaje mnogo posla za sve dobre katolike laike.
Prema tome prva točka našega programa za ovu godinu, to je temeljita vjerska izobrazba nas samih u prvom redu u koliko je to potrebno, a onda drugih, onih masa širom dijeceze, što čekaju duševne hrane. Ukratko naš program je katekizam, bratovština kršćanskog nauka. Možda će na mnoge, koji sa napetošću očekuju početak djelovanja Katoličke Akcije porazno djelovati ta riječ. Zar katekizam? Ta jesmo li mi djeca? A ja ponavljam najodlučnije - katekizam! Ako su ga svi veliki ljudi visoko cijenili, bit će da se u njemu sakriva životna mudrost. A tako i jest. Ja ga i danas, nakon svršenih filozofskih i teoloških studija, uzimam svaki tjedan bar jednom u ruke i ne bez posebnog užitka. On nas uči sve što moramo vjerovati, da se spasimo, on nas uči sve što moramo činiti da se spasimo.
I to na zdrav način i u takovoj formi, kao ni jedna druga knjiga na svijetu. I zato bi on morao svuda stajati na počasnom mjestu! Više vrijedi ta mala knjižica, koja pokazuje put u nebo, negoli sve knjižice svijeta, ako ne bi bile kadre isto učiniti. I njegov sadržaj mora proći u srž svemu našemu puku. Ne da ga znade samo napamet kao papiga, nego da mu se protumači njegov divni sadržaj, pa ćete vidjeti što će biti danas sutra od toga puka! Vidjet ćete kako će nestati truleži u obiteljskom i ličnom i socijalnom životu. Vidjet ćete, da neće trebati žandara, da čuvaju privatnu imovinu, jer će najbolji čuvar biti bogobojazna savjest, koja znade, da Bog naređuje čuvati što je tuđe i da u slučaju povrede toga zakona stoji malo drukčija sankcija, negoli je zemaljska tamnica.
Katekizam na prvo mjesto nakon Svetoga pisma. Pače bih skoro rekao prije ovoga u koliko će vjernik tekar po njemu pravo suditi o onom zlatnom rudokopu, koji se zove pisana riječ Božja. Katekizam! Najljepša knjiga, jer uči o najljepšem i najdivnijem predmetu, o Bogu! Najutješnija knjiga, jer nas sjedinjuje s Bogom, bez koga nema utjehe, kako to bjelodana svjedoči današnji zdvojni svijet, koji neće Boga. Katekizam! Najpotrebnija knjiga, jer se jedini on brine za naše najveće i najznamenitije potrebe, potrebe duše, koje toliko nadvisuju potrebe tijela koliko nebo zemlju.
Zaklinjem dakle sve, sve bez razlike, koji kane sudjelovati u Katoličkoj Akciji, da na to svrate najveću pozornost u ovoj godini, a i cijeli život. Zar ne vidite, kolike duše propadaju zbog neznanja božanskih istina! Život ljudski borba je na ovoj zemlji. A u ratu treba karta, da se znade, kuda se ide. To je našemu puku katekizam.
Državnik Montalembert primio je od biskupa Dupanloupa jednostavni katekizam na poklon, pa mu piše: »Otkad sam primio Vaš katekizam na poklon, čitam prije svakog drugog studija s velikom nasladom jedno poglavlje iz njega.«
Victor Hugo priča, da su dva dječaka bila uhvaćena kao tatovi i dodaje:
»Kad bih ja imao pravo da osudim ova dva dječaka, oni bi imali pravo da mi odgovore: Da, mi smo ukrali, ali što ste vi učinili za naše duše da budemo bolji!« Kako se ganutljivo znade naša štampa raspisati o ovakovim dječacima i djevojčicama. A ne bismo li mogli staviti upit, što je učinjeno s njezine strane, da se ta mladež pouči? Katolički katekizam! Da! To je naš program za ovu godinu i budite uvjereni, da se nećemo prevariti. Kad je Raimund Troplong, predsjednik senata za Napoleona III., bio blizu smrti, rekao je: »Kad čovjek mnogo uči i čita, na koncu svoga života vidi, da u svem onome što je čitao i učio nema drugog solidnog, nego katekizam, nego Isus Krist!«
To je dakle najljepše i najbolje što možemo dati svome puku u Katoličkoj Akciji. Kad je glasovitom piscu Alessandru Manzoniu došao jedan mladić i zamolio ga, da mu dade knjigu, koja bi mu bila vodičem u životu, pruži mu ovaj katekizam uz riječi: »Evo ti najbolje knjige, što ti je mogu darovati, da te nauči dobro živjeti.«
To je dakle prva točka našega programa rada u Katoličkoj Akciji za ovu godinu. I tu moramo prije svega baciti oko na mladež, jer na mlađima svijet ostaje.
Izvršenje prve točke programa za ovu godinu
U tom dakle pogledu određujem ovo:
1. Sve i pojedine organizacije Katoličke Akcije bez iznimke imadu se kao cjelina upisati u Bratovštinu kršćanskog nauka. Želim pak vruće, da se osim toga i svaki pojedini član upiše u Bratovštinu kršćanskog nauka. Velika upisnica Bratovštine neka se izvjesi na vidljivom mjestu u prostorijama organizacije.
2. Prigodom svakog sastanka ove godine imadu duhovnici održati makar samo i pet-minutnu obuku o istinama svete vjere sa članovima udruženja.
3. Svaka organizacija bez iznimke mora nastojati, da u sporazumu sa župnikom na teritoriju župe održi, ako ne tjedno, a ono bar mjesečno obuku za ostalu mladež, koja nije organizirana. Bila ta obuka samo pet minuta i samo sa pet ili ako hoćete sa dva člana, stvar nije ostala bez uspjeha, jer Crkva je zrno gorušično, koje iz malenih početaka biva golemo stablo. [7]
U tu svrhu naći će se već kakav zgodan priručnik, gdje su sistematski obrađene katekeze, koje jedan pametan mladić može da mirno pročita sakupljenim, ako nije u stanju da ih usmeno izloži. Bit će pak briga moja, da kasnije u sporazumu sa društvom sv. Jeronima vodimo računa i o godišnjem programu Katoličke Akcije, te u tu svrhu ovo naše najstarije, najzaslužnije književno društvo bude moglo štampati sve što bude potrebno, da se praktični rad oko svestrane religiozne izobrazbe našega puka bude mogao nesmetana razvijati. Time bi se uzajamno pomagali.
Sv. Jeronim postao bi publiciranjem edicija Katoličke Akcije njezin najvrijedniji član, a Katolička Akcija bi opet sa svoje strane nastojala tako popularizirati ovo prevrijedno naše poduzeće, da ne bi bilo hrvatske katoličke kuće, gdje ne bi bilo svetojeronimskih knjiga u kući.
4. Duhovnicima nalažem, da se međusobno stave u sporazum, a ako je potrebno, i sa profesorima teološkog fakulteta, da se uvede škola za izobražavanje katekista, kako je to slučaj po zapadnim katoličkim zemljama.
Ostale malenkosti najbolje će nam razjasniti sam praktični rad, koji je najbolja životna škola.
Neophodna potreba karitativnog rada
Druga točka rada programa za ovu godinu, to je caritas! Ja sam dosta govorio, dok sam kao svećenik radio na tom polju, da je nemoguće zamisliti Crkvu katoličku bez djela milosrđa. Isus je naš uzor u svemu, pa i u ovome. Premda je njegova zadaća bila da spašava duše, bio je On ipak nježno zabrinut i za materijalno dobro siromašnoga puka. Zar se nije upravo prekomjerno brinuo za jadne bolesnike, tako da se je činilo, da je više liječnik nego li dušobrižnik, kao što pripovijeda sv. Luka: »I sav je narod tražio da ga se dotakne, jer je iz njega izlazila sila i sve je iscjeljivao.« [8]
Svoj javni život, kad je započeo, vidimo ga sa kakovom je obzirnošću priskočio u pomoć onim mladencima u Kani, pretvorivši vodu u vino. [9] Kad ga je masa puka slijedila ogladnjela, umnožio je kruh u tolikoj mjeri, da je svima bilo dovoljno. [10] Dvaput je čudesnim ribolovom priskočio u pomoć svojim apostolima. [11]
Poslije Uskrsnuća na jezeru Genezaretskom sam je pripravio svojim apostolima ribu, da se okrijepe nakon učnog noćnog rada. [12] Na posljednjoj večeri prao im je noge kao sluga gospodaru. [13] Cijelu njegovu karitativnu djelatnost skupio je u par riječi sveti Luka kad veli, »da je prošao čineći dobro« [14]
Spasitelj je bio izvrstan psiholog. Znao je on, da se ljubav kod puka ne stječe toliko jezikom koliko djelima.
To neka bude dakle opomena nama, ako hoćemo da uspjeh bude što veći. Ako se oni koji šire zabludu i laž služe ovim sredstvom, zar ćemo mi borci za istinu zaostati u tome za njima? Kakav je uspjeh imala ova akcija Spasiteljeva, vidi se iz riječi sv. Ivana: »Ne tražite me zato što ste znakove vidjeli, nego što ste jeli hljeba i nasitili se.« [15] Dakako, da je Spasitelj i tu zgodu izrabio i dao im dragocjenu pouku o sv. Euharistiji. I apostoli su nastavili u duhu Kristovom, pa su si odmah u početku svoga propovijedanja postavili specijalne ljude đakone samo za taj posao. [16] A sv. Pavao svjedoči: »I ako sam slobodan od svih, svima sebe učinih robom, da ih više predobijem.« [17]
To je evo druga točka našega ovogodišnjega programa - Caritas. I tu imademo golemo polje rada. Što, gdje i kako će se raditi, evo vam našega posebnoga ureda za tu svrhu, a u Zagrebu osim toga mnoštvo odbora u pojedinim rajonima grada, od kojih nekoji veoma lijepo rade. Da se dosada nije uradilo i više i bolje, krivnja je na nama samima.
Pripominjem tek, da mnoge odbija od karitativnoga rada to, što imadu krivu predodžbu o njem. Misle, da treba uvijek samo držati ruku u džepu i di jeliti tko god zaprosi. Nije tako. Bijeda čovječanstva je danas tako užasna i tako mnogobrojna, da je nije moguće opisati, i kao što sam već rekao, više je duhovna, nego li materijalna, pa se preko Caritasa može veoma mnogo bijede utažiti, mnoga suza obrisati. Tu je pohađanje bolesnika, o kojem sam ja u svoje vrijeme govorio i pisao, te uopće pohađanje sirotinje.
Ona je danas u takovom položaju, da se zaista ćuti kao neki inferiorni dio ljudskoga društva. Evo dakle preobilne polje rada za sve članove Katoličke Akcije. Osobito valja uzeti u obzir zapuštenu i siromašnu djecu, jer ćete preko djece doći i do srdaca najokorjelijih roditelja.
Treća točka programa: Katolička štampa
Treća točka programa našega rada za ovu godinu, to je širenje katoličke štampe.
Da ovdje govorim o važnosti katoličke štampe mislim da nema smisla, nego ću samo reći, što je rekao sv. Otac Pijo X: »Uzalud gradite crkve, ako nemate štampe!« Kad bi svi članovi svih naših udruženja stupili u akciju, vidjeli bi kako bi za kratko vrijeme izgledala katolička štampa.
Evo cijeli službeni program za ovu godinu. Kako vidite, malo. Ali ja se držim one - non multa sed multum! Jasno je da se ovim programom ne isključuje ništa, što može da doprinese podignuću religioznog života u našemu puku. Ali ovo je za ovu godinu prvo i glavno!
Centrala Katoličke Akcije za zagrebačku nadbiskupiju
U vezi s dosad izloženim objavljujem još ovo:
1. Raspušta se dijecezanski Katolički narodni savez, a njegova se imovina predaje dijecezanskom Vijeću Katoličke Akcije.
2. Dijecezansko Vijeće Katoličke Akcije neće se odmah sada konstituirati onako kako je predviđeno pravilima, nego ću ja lično zadržati stvar u svojoj ruci, dok god budem smatrao potrebnim. Umjesto Vijeća radit će zajedno sa mnom kao tajnici dvojica gospode, i to preč. g. Pavao Jesih, prebendar i g. profesor Oršanić. Njih dvojica biti će referenti i odvijati posao prema uputama, koje će posebice primiti u tu svrhu.
3. Tajništvo i kancelarije, koje do sada postoje za pojedine organizacije ili Okružja mogu i nadalje ostati, u koliko se radi o specifičnim organizacijskim potrebama dotičnih organizacija. Ali razumije se samo po sebi, da centrala Katoličke Akcije, kako sam je malo prije ocrtao, odnosno kasnije Dijecezansko Vijeće Katoličke Akcije vrši jedinstveni centralni rad bez obzira na pojedina organizacijska tajništva, jer Katolička Akcija u Nadbiskupiji ne može i ne smije biti pocijepana.
4. Zajedničke proslave Katoličke Akcije, gdje će skromno nastupati sva društva sa svojim zastavama bit će za sada Papin Dan, blagdan Presvetog Srca Isusova, kojemu je naša Katolička Akcija posvećena, i blagdan Krista Kralja. U koliko bi se ukazala potreba još posebnog nastupa, npr. prigodom kojeg kongresa ili važnijeg kakovog događaja, o tome će se pravodobno izvijestiti.
Mislim, i nastojat ćemo, da se već ove godine održe ova dva skupna nastupa na blagdan Srca Isusova i Krista Kralja, kad je već prvi barem djelomično održan još prije nego je definitivno uređena centrala.
Toliko evo za početak u našem mukotrpnom radu, koji neka sav bude posvećen sreći i spasenju našega katoličkog hrvatskog naroda, a slavi Svemogućeg Boga, kojemu, da se poslužim riječima sv. Pavla apostola, jedinome slava i čast u vijeke vjekova!
Katolički list, 21. ožujka 1935., br. 12., str. 129-132.
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori 1934. – 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 54-60.
[7] Usp. Mt 13, 31-32.
[8] Usp. Lk 6, 19.
[9] Usp. Iv 2, 1-11.
[10] Usp. Mt 14, 13-21.
[11] Usp. Lk 5, 4-7; Iv 21, 4-16.
[12] Usp. Iv 21, 17.
[13] Usp. Iv 13, 1-16.
[14] Dj 10, 38.
[15] Iv 6, 26.
[16] Dj 6, 1-7.
[17] 1 Kor 9, 19.
Odlučna riječ mladog nadbiskupa-koadjutora dr. Alojzija Stepinca o Križarima, 25. kolovoza 1935.
Nemojte klonuti i sustati na putu pod zastavom križa
Križarska omladino!
Blagoslivljajući ovu Vašu zastavu želim da pod njom vojujete odvažno, ustrajno i s pouzdanjem u Božju pomoć.
Velim prije svega odvažno! Ta mi se borimo.za pobjedu Kristovih načela u našem narodu. Znam vrlo dobro, da se na sve moguće načine kleveću naše katoličke organizacije i kao buntovne i kao političke. Nas to nimalo ne smije smesti. Ako je boriti se za poštivanje zakona Božjih, deset zapovijedi Božjih i zapovijedi crkvenih politika, onda smo svi mi političari, jer je naša najsvetija dužnost raditi na unutarnjem preporodu vlastitih duša i duša našeg naroda, prema vječnim evanđeoskim istinama. Zato velim da valja vojevati odvažno. »Ne bojte se, rekao je Spasitelj, onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti, već se bojte onoga koji može i dušu i tijelo strovaliti u pakao.«[32]
Velim dalje ustrajno! Nije dovoljno da seljak jednom zamahne motikom, ako hoće da žanje plod, već valja da radi od jutra do mraka, dan na dan, pače i cijelu godinu, dok bude vrijeme, da ubere plod svoje muke. Riječi Spasiteljeve »koji ustraje do konca taj će se spasiti«[33] moraju i Vama letjeti pred očima, da ne klonete i ne sustanete na putu, pod zastavom križa.
Velim napokon s ufanjem u Božju pomoć! Ako radimo za najsvetije interese Božje, ne može nas mimoići Božja pomoć u našem radu. Nema dakle mjesta malodušnosti u našim 'redovima, kad nam sam Spasitelj dovikuje: »Uzdajte se u me, jer sam Ja nadvladao svijet!«[34]
Odvažno dakle, ustrajno i s pouzdanjem u Božju pomoć na posao, jer Kristova·načela moraju napokon pobijediti!Nagovor o Katoličkoj Akciji, 27. listopada 1935.
Ne zatvarajmo oči pred teškim porocima i manama našega puka
Braćo! Sveti Pavao Apostol, ta koliko odlučna toliko nježna duša, skoro svaku svoju poslanicu svršava srdačnim pozdravom svojoj duhovnoj djeci. Pače u I. Korinćanima, da ne bi sumnjali, da je zaboravio na to, izrično dodaje: »Pozdravljam vas ja Pavao, svojom rukom.« (1 Kor 16, 21) I ja, po primjeru svetog Apostola pozdravljam Vas, svoje pomoćnike u radu za ostvarenje kraljevstva Božjega u dušama našega naroda.
Kad smo započeli našu Katoličku Akciju, mnogi su se na protivnoj strani usplahirili. Došli su razni upiti, sumnjičenja, klevetanja. Nekoji pače, kojima nije savjest čista, nastojali su svaki za njih nepovoljan događaj upisati na račun Katoličke Akcije i njezinih predstavnika, ne pitajući što se radi u ime Katoličke Akcije, a što u ime neodgovornih elemenata odnosno provokatera.
Mi prelazimo preko svega toga. Niti se bojimo poruga, niti se plašimo grožnja, niti strepimo pred poteškoćama, kao ni mladi David koji je na Golijatove poruge odgovorio muževnim nastupom, na Golijatove grožnje vjerom u svemogućeg Boga, a na Golijatovo ubojito oružje i ako nejednakom, a ono junačkom borbom.[40]
Mi smo javno rekli svemu svijetu, što hoćemo preko Katoličke Akcije. Hoćemo primjenu katoličkih načela u ličnom, porodičnom i socijalnom životu našega naroda, imajući na umu samo čisto religijske interese, jer Katolička Akcija ne može služiti vremenitim ciljevima. Religija može i mora da utječe na socijalne, literarne, umjetničke i uopće na javne prilike našega naroda, premda se s njima ne može istovjetovati ili im služiti kao robinja.
Zato je naš prošlogodišnji program bio vrlo jednostavan i najbolji odgovor onima, koji su nas klevetali i sumnjičili. Naš je program bio katehizacija, karitas, katolička štampa.
Vi se sjećate, da sam ja prilikom davanja prošlogodišnjeg programa bio rekao i to, da je taj program kratak riječima, ali dubok sadržajem i da se držim one: »non multa, sed multum«. Mi moramo ići u dubinu. Što činiš, čini dobro!
Zato i ovogodišnji naš program ostaje isti, a to je: 1. temeljita vjerska izobrazba našega puka, 2. karitas, 3. katolička štampa.
Velim, prvo: temeljita vjerska izobrazba našega puka. Katekizam u ruke svemu našemu puku. Temeljita vjerska izobrazba našega puka, to je »conditio sine qua non« svega našega djelovanja. Nemojmo se u tome ni malo varati. I najljepše vjerske manifestacije nijesu po sebi dokaz, da je sve u redu. Jer kad bismo zatvarali oči pred teškim porocima, i manama našega puka, mi bismo varali i njega i sebe prema onoj proroka Izaije: »Narode moj, koji te zovu blaženim, oni te varaju i kvare put koraka tvojih.« (Iz 3, 12)
Ima nažalost među našim pukom velikog neznanja istina vjere katoličke, jer to je često prvi razlog prežalosnim otpadima, konkubinatima, bogumrskim psovkama i drugim porocima. Zar nije žalosno kad vjernici koje župe na kakovugod tricu prijete, da će ostaviti vjeru i prijeći na »drugu katoličku vjeru«, ako im se ne udovolji želji. Istina je da su to često samo grožnje, ne bi li što više poduprli svoj zahtjev, ali ipak izobraženom katoliku, koji znade da vjera nije kabanica koju možeš po volji okrenuti, ne će ni na um pasti, da dođe s ovakovim prijetnjama. Dopuštam, da može biti kriv svećenik za ovakove ispade vjernika, ali sve to nije dovoljan razlog za ovako ružne pojave. I Juda je Krista izdao, ali nijesu zato apostoli skrenuli vjerom. Činjenica je dakle nepobitna, da imade među našim pukom velikog neznanja istina svete vjere i da je to neznanje razlog mnogim teškim porocima među pukom, prema onoj Ozeje proroka: »Nema poznavanja Boga na zemlji – zaklinju se krivo i lažu i ubijaju i kradu i čine preljube i jedna krv stiže drugu.« (Hoš.1, 2)[41] Odstrani uzrok, odstranio si i posljedice, veli načelo. Odstranimo vjersko neznanje, odstranit ćemo i premnoge mane iz našega puka. Zato ne mogu dovoljno naglasiti, da svim silama upremo, za što temeljitiju vjersku izobrazbu našega puka. A kako će se u konkretnim slučajevima raditi, to će često ovisiti o mjesnim okolnostima, pa će vodstvo Katoličke Akcije u pojedinoj župi odnosno mjestu izraditi samo detaljni program za rad u ovome pravcu. Jedno je sigurno. Nijedan trud, nijedan napor, nijedna muka nisu dovoljni u tome pravcu. Religiozno duboko izobražen narod ne će prositi kao milostinju katoličke škole, nego će ih tražiti i dobiti kao svoje pravo, koje mu pripada.
Drugo: Karitas. Lijepo je naglasio govornik dr. Deželić prije podne, da je bijeda u svijetu nezapamćena i da su danas proleteri ne samo radnici nego i intelektualci. Možemo li mi ostati indiferentni? Ta karitas je bitna oznaka katoličke Crkve, i sve ono što čine nekoji, koji u ime »humanosti« potpomažu sirotinju, nije nego blijedo imitiranje rada katoličke Crkve. Mi smo dužni da pomognemo bližnje ne zbog humanosti (to nije za katolika dovoljan motiv), nego prije svega Boga radi, koji to od nas traži i očekuje. Istina je da su katolici obično sirotinja, jer su »sinovi ovoga svijeta mudriji od sinova svjetla«, ali katolici mogu i moraju dati bližnjemu ono što je mnogo više, a to je srce iskreno i otvoreno. I siromah može često da izliječi ljutu ranu siromahu.
Treće: katolička štampa. Ona je naš najbolji pomoćnik u radu oko religiozne izobrazbe našega puka. Gdje se bude više čitala katolička štampa, bit će i puk religiozno više izobražen. No i obratno: gdje bude puk više religiozno izobražen više će čitati katoličku štampu. Nema dakle za nijednog člana Katoličke Akcije izlike da ne može raditi. Tko ne može sam da govori, i poučava, neka širi dobru katoličku štampu, pa će biti dobar apostol Katoličke Akcije za preporod našega naroda prema načelima Kristovim.
To je, eto, naš program i u ovoj godini: vjerska izobrazba, karitas i katolička štampa. Svi stoga na posao! Uprimo sve sile, da unesemo duh Kristov u sav naš javni život, jer samo onda moći će i narod naš postati uistinu sretan i zadovoljan.Nagovor prigodom 80. rođendana nadb. A. Bauera, 11. veljače 1935.
Bog je naše utočište i jakost!
Providnost Božja htjela je, da Vas ja, možda najmlađi među prisutnima, kao Vaš nasljednik pozdravim na osvitku Vašega osamdesetog rođendana. Kad se sjetimo riječi sv. Pisma: »Dies annorum nostrorum septuaginta anni« (Broj naših dana jest sedamdeset godina)[1], moramo priznati, da Vaših »octoginta anni« (osamdeset godina) nijesu redovita pojava, već posebni dar Božji, tako da mirne duše možemo kazati: »Dextera Domini fecit hoc!« (Desnica Božja je ovo učinila![2]) Svi mi naime znademo, kroz kakve bure i oluje morala je proći sv. Crkva u Zagrebačkoj nadbiskupiji u ovih 25 godina Vašeg pontifikata. Bilo je tu i takovih čas ova, da ste mogli uskliknuti sa sv. Pavlom: » am taederet nos etiam vivere« (Već mi je teško živjeti[3]), Ali Vaše geslo »Fides vincit« (vjera pobjeđuje) dizalo Vas je tako, da ne samo sami nijeste klonuli, nego da ste držali cijelo Vaše od Boga povjereno stado, te nije klonulo ni pod pritiskom ratnih strahota, kad se činilo, da se ruši cijeli svijet, niti pod pritiskom nečuvenih poratnih neprilika.
Svaki čovjek želio bi da može barem ostatak svojih dana proživjeti u potpunom miru. Pastirima Crkve čini se da barem danas nije to suđeno. Jer evo novi tmasti oblaci dižu se nad povjerenim Vam stadom. Krvožedni boljševički zmaj razvali o je ralje, da proguta i vjerni hrvatski narod, i pod zadahorn njegova smrtonosnog duha klonula je već mnoga poletna mladenačka duša na našim srednjim i višim školama. Sektarstvo svih boja poput onih biljki nametnica prilijepilo se uz zdravo deblo katoličkog stabla u hrvatskom narodu, i dok mu jedni nastoje da podrežu korijenje, dotle mu drugi nastoje isisati životne sokove svojim lažnim obećanjima, kojima zavode neuke sinove i kćeri našega puka.
Znam da to boli Vas i možda gorčinom napunja Vašu pastirsku dušu. Ali Vaše geslo »Fides vincit« vrijedi ne samo za prošlost, nego i za budućnost. I zato ćemo svi mi u duhu toga gesla, čim budu veće poteškoće i strahote pred nama, tim više dignuti glave u vis i govoriti sa sv. pjesnikom: »Deus noster refugium et virtus, adiutor in tribulationibus, quae invenerunt nos nimis. Propterea non timebimus, dum turbabitur terra et transferentur montes in cor maris.« (Bog je naše utočište i jakost, pomoćnik u nevoljama, koje su nas odviše snašle. Radi toga nećemo se bojati, dok će se tresti zemlja, a gore padati u dno mora.[4])
Nije naše da mi određujemo granice Vašega života. Ali moliti smijemo Gospoda, da Vas uzdrži među nama barem dotle, dok se ja potpuno snađem u ovom teškom položaju. N o kako se kršćanstvo savršeno sastoji u potpunom podlaganju volji Božjoj, mislim da ćemo svi, i ovdje prisutni i odsutni pastiri ovaca brojnog Vašeg stada, najbolje učiniti, ako kažemo na Vaš osamdeseti rođendan ono, što je Božanski Učitelj rekao u Očenašu: »Budi volja Tvoja.«[5] Jer ondje, gdje se čovjek dragovoljno podloži volji Božjoj, tamo može da dođe samo sreća, mir i prava slava, što je želja cijeloga Vašeg stada, a i cijelog hrvatskog naroda prigodom Vašeg 80. rođendana.
Katolički list, 14. veljače 1935., br. 7., str. 71-72.
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori 1934. - 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 48-49.
Ispiši stranicu
