1942.
Fotografija s naslovnice prikazuje časoslov u Muzeju bl. Alojzija Stepinca kojim se naš blaženik služio do smrti. Na poklopcu kožnog etuija zlatotiskom je utisnuto njegovo biskupsko geslo In te, Domine, speravi
Govor održan prigodom otvaranja Hrvatskog sabora, na ulazu u crkvu sv. Marka u Zagrebu, uoči svečanog zaziv. Duha Svetoga, 23. veljače 1942.
Načela života neka budu u skladu s načelima objavljene istine Božje
Poglavniče!
U času kad Hrvatski sabor, taj starodrevni simbol hrvatske državnosti, idući svijetlim tragom prošlosti želi za jedno s Vama, Glavarom Nezavisne Države Hrvatske, n svoj rad zazvati blagoslov Boga Stvoritelja, ne mogu, a d ne progovorim i ja kao predstavnik Crkve Božje.
Ovaj hram sv. Marka vjekovni je nijemi svjedok hrvatskih narodnih težnji, njegovih gorkih i radosnih časova njegova poniženja i njegova uskrsnuća. U njemu su progovorili u tolikim i tolikim zgodama predstavnici one Crkve koja je prema riječima Apostolovim: »Stup i tvrđa istine! (1 Tim 3,15). Ona progovara evo i danas, možda u najtežim vremenima ljudske povijesti. Ne zato, da daje savjete u čisto političkim stvarima, za koje nema poslanja od svoga božanskog osnivača, te ne može stoga preuzimati za njih ni kakve odgovornosti, nego zato, da pogled zakonodavno; tijela, kao što je Sabor, upravi k Bogu, tome temelju i izvan svakog zakonodavstva iz kojeg izviru i naravni i svi pozitivni zakoni.
Nema sumnje, da je jedna od najljepših odlika hrvatskog narodnog bića u prošlosti bila nastojanje kako bi sve narodni život doveo u sklad s načelima objavljene istine Božje. I to ne samo onda, kad je iz toga mogao izbijati koristi, nego i onda kad mu je to bilo gorko. To očekuje sav hrvatski narod i tome se nada i danas od ovog Sabora.
Neka donosi zakone poštene, koji se neće kositi sa zakonom Božjim, da se osigura blagoslov Boga Stvoritelja. Jer je pisano: »Jedan je zakonodavac i sudac, koji može spasiti i upropastiti .« (Jak 4,12). Neka donosi zakone pravedne: gdje su jednaki tereti, neka su jednaka i prava!
Neka donosi zakone moguće, da se narodu ne navaljuju tereti, kojih ne može podnositi.
Poglavniče!
Obnova Hrvatskog sabora dokazom je Vaše duboke i žive svijesti odgovornosti, koji golemi teret želite podijeliti sa svojim suradnicima. I tu obnovu prati molitva Crkve i naših srdaca: neka Vječni Sudac, koji upravlja udesima naroda, svojom moćnom desnicom uzida u temelje Hrvatskog sabora i ureže u srce sviju Vaših suradnika isto tako duboku živu svijest odgovornosti, da mogu Vas, Glavara Nezavisne Države Hrvatske, uspješno pomagati u obnovi i podizanju drage nam Domovine na vječnim temeljima evanđeoskih Kristovih načela!
Katolički list, br. 9. (1942.), 99.–100.
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, govori, poruke, 1941. – 1946., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2012., str. 172–173.Odgovor na pozdrav članova Akademskog križarskog društva »Mahnić«, u dvorani oo. isusovaca u Palmotićevoj ulici u Zagrebu, 25. siječnja 1942.
Napredujte u vlastitoj duhovnoj izgradnji!
Mlada gospodo!
Hvala na pozdravu! Vesele me misli što ih je iznio vaš predsjednik. Vremena su zbilja teška i sudbonosna. Bila bi velika iluzija misliti da su uspostavom Nezavisne Države Hrvatske potpuno riješena sva pitanja. Vi znate, da na dnu svega još mnogo radi ona crvena neman svim snagama, da nas uništi. Katolik mora dobro paziti, da ne skrene s puta, koji je Isus označio kao jedino ispravni put spasenja.
Pazite na sebe i izgrađujte se, jer bez moralno izgrađenih i solidnih pojedinaca nema ništa. Nisu najveći patrioti oni, koji najviše viču, već oni koji najsavjesnije vrše zakon Božji. O tom ćemo se jednom uvjeriti na sudu Božjem.
Ja vas pozdravljam i želim, da sve više napredujete u vlastitoj duhovnoj izgradnji na spas sebi i domovini.Nagovor djevojkama Domaćinske škole u Zagrebu, prigodom Svete Mise na dan sv. Obitelji, 11. siječnja 1942.
Mulierem fortem quis inveniet? (Izr 31,10)
Drage učenice Domaćinske škole!
Naša narodna poslovica veli, da dobra žena drži tri ugla kuće. Ako je tako, je li onda čudo, da Sveto Pismo traga za njom kao za dragim biserom kad pita: »Jaku ženu tko će naći? Jer vrijedi više nego biser.«?[130] Ako ju je bilo još mnogo teže naći prije, nema sumnje da ju je još mnogo teže naći danas. Jer u ovo naše žalosno doba, kad se vrijednost čovjeka ne mjeri po krjepostima nego po novcu; kad se vrijednost čovjeka ne mjeri po razumu prosvijetljenu vjerom, već po srcu gonjenu strašću, nije laka stvar naći ženu, o kojoj govori Sveto Pismo, a koja mora da ima u sebi ona tri svojstva, koja sačinjavaju tri ugla kuće kojoj pripada. Ta svojstva nisu ništa drugo nego iskrena pobožnost, stidljiva povučenost i neumorna radinost. Kako vidite, oznake te jake žene dijametralno su oprečne onima, kakve si zamišljaju razni sistemi, koji bi htjeli zamijeniti kršćanstvo, kao što recimo komunizam, a koji smatraju za ideal žene onu, koja je prezrela Boga, prezrela svoje poštenje i prezrela pošteni i ustrajni rad. Izbor, na što ćete se odlučiti vi, taj prepuštam vama, jer imate od Boga dani razum i slobodnu volju, kojom se možete služiti ili na svoju sreću i spas ili na svoju propast, jer je »svatko svoje sreće kovač!« Ja bih želio samo to, da vam u nekoliko riječi prikažem tip domaćice, kako si je zamišlja kršćanstvo, i tip domaćice kako si je zamišljaju sistemi koji ne računaju s Bogom.
Domaćicu, kakvu zamišlja kršćanstvo, resi iskrena pobožnost, stidljiva povučeno st i neumorna radinost. Zato je cijeni Bog i cijene je njezini ukućani. Prvo njezino svojstvo jest iskrena pobožnost. Nemojte se čuditi, kad kažem: iskrena pobožnost. Ima naime i hinjene pobožnosti, kako nam svjedoči sv. Jakob apostol kad govori: »Ako tko misli, da je pobožan, a ne zauzdava jezika svojega, nego vara srce svoje, njegova je pobožnost isprazna.« (Jak 1,26). Iskrena pobožnost jest ona, koja nastoji izbjeći svakom grijehu. Pa ako po ljudskoj slabosti padne, »jer i pravednik sagriješi sedam puta na dan«, ali se odmah ponizi pred Bogom, i »opet ustane« (Izr 24,16). Takova žena, i nikakva druga, nalazi cijenu pred Bogom. A to je važnije nego sve drugo na ovome svijetu. »Ljupkost je prijevarna i ljepota tašta; žena koja se boji Boga, ona zaslužuje pohvalu.« (Izr 31,30).
Drugo svojstvo dobre domaćice jest stidljiva povučenost. Nju je Bog postavio kao čvrsti zid, koji ima da čuva žensku čast i poštenje. I možete biti posve sigurne, gdje se taj zid poruši, tamo je otvoren put životinjama u ljudskoj spodobi u svetište ženske časti i ponosa. Zato u povijesti
kršćanstva nalazimo klasičnih primjera, kako su kršćanske djevojke štitile svoju stidljivost i radije podnosile i najteže fizičke boli, nego da dopuste povrijediti osjećaje stidljivosti. Za sv. Perpetuu, djevicu i mučenicu, pripovijeda očevidac, da je bila kao kršćanka bačena u amfiteatar da bude rastrgana rogovima jedne pobješnjele krave. I kad ju je krava zahvatila rogovima i bacila u vis, prvo što je ova sveta mučenica učinila, kad je teško ranjena pala na zemlju, bilo je da si popravi rastrgano odijelo i kosu, prije nego ju zvijer opet zahvati. Samo takova žena može da imponira ukućanima i s uspjehom djeluje i na njihovo vladanje prema riječima Svetoga Pisma: »Usta svoja otvara mudro, i na jeziku joj je nauka blaga. Pazi na vladanje čeljadi svoje, i hljeba u lijenosti ne jede.« (Izr 31,26-27).
Treće njezino odlično svojstvo - to je neumorna radinost. Njezinom oku ništa ne izbjegne. Zadnja ide na počinak, prva ustaje, tako da se na nju uzalud ne »oslanja srce muža njena« (Izr 31,11). Kad su jednom nekog glasovitog tvorničara pitali kako se je mogao tako silno dići i steći toliko bogatstvo, odgovori im: »Ja sam baštinio marljivost svoje majke. Ona je svojim radom dala temelj svemu mojemu imetku i spasila me od propasti onda kad sam mislio da je već sve izgubljeno.« Da! Kad gledamo kako mnogi ljudi propadaju, i kad bismo zavirili malo bolje u njihov život, otkrili bismo da bi se ti bili možda posve drukčije razvili da su imali pred očima primjer majke, revne i skrbne domaćice. Jer ona uistinu »vrijedi više nego biser«.[131] I nije čudo, kako veli Sveto Pismo, da se »sinovi njezini podižu i blagoslivljaju je: muž njezin također je hvali« (Izr 31,28).
Nije tako s domaćicom, ako se uopće može dati ime domaćice ženi, koja je prezrela Boga, svoju stidljivost i pošteni rad. To je specijalni tip komunističke žene, ali ujedno i tip nakaze od žene. Odvratna je Bogu, ali je odvratna i poštenim ljudima.
U Svetome Pismu čitamo da je kralj Asa svrgnuo s dostojanstva kraljice svoju rođenu majku Maaku (2 Ljet 15,16) jer je umjesto pravome Bogu služila i klanjala se idolu. Svaka je domaćica u neku ruku kraljica domaćega ognjišta, u kojem ima da svijetli primjerom iskrene pobožnosti prema Bogu Stvoritelju. I kad tu kraljevsku dužnost zamijeni s idolima današnjeg vremena, i s omalovažavanjem gleda na Stvoritelja svoga, kao što je to često slučaj u ovom našem materijaliziranom i podivljalom svijetu, onda je pravo, da ju prezru i Bog i pošteni ljudi prema riječi prorokovoj: »Koji prezireš, zar nećeš i sam biti prezren?« (Iz 33,1).
I doista! U duši žene, gdje je ponestalo pijeteta prema Bogu, ruši se brzo i zid ograde, koja brani poštenje i ponos žene, a to je stidljivost. Uzalud će žena nastojati da iznudi poštivanje od strane muškaraca dok se bude više vidjela na bučnim ulicama i razuzdanim zabavama nego u kraljevstvu svoga doma. A kad po nesreći izgubi poštenje i padne žrtvom tjelesne pohote, onda je njezin život vrlo gorak, a svršetak vrlo žalostan, prema riječima Svetoga Pisma: »Svaka žena bludnica bit će zgažena kao smeće na ulici.«[132]
Konačno, u duši žene koja prezre Boga i svoje poštenje, ponestaje i jakog motiva za rad. Svatko naime, tko malo pozna život, može zamijetiti, da su najbolje kršćanke uvijek i najbolje radnice, kao i obratno, tamo gdje nema straha Božjega, nema ni savjesnoga rada. A to je posve razumljivo. Zadnji naime kontrolor našega rada, kojemu ništa ne izmakne i koji ga plaća nadzemaljskom valutom, to je Gospodin Bog. Bolje kontrole nema za čovjeka, niti jačega motiva za domaćicu, koji bi je poticao da sve žrtve svoga čestitoga zvanja prinosi na oltar svoga doma, nego što je misao na Boga.
Drage učenice Domaćinske škole! Vi ste došle ovamo da se usavršite u znanju i svojom spremom koristite obiteljima, kamo vas Providnost postavi. Ako je kada trebalo uzornih domaćica, to ih treba danas, kad su poljuljane sve moralne vrijednosti u ljudskom društvu. Od obitelji i domaćega ognjišta mora opet početi preporod ljudskog društva, kao što je počela i propast ljudskog društva raspadanjem obiteljskog života. Kad je Napoleon posjetio jednom neku djevojačku školu u Parizu, upita predstojnicu čega najviše manjka da bi odgoj i život naroda mogao poći boljim putem. »Manjka, dobrih čuvara domaćeg ognjišta manjka nam, Veličanstvo!« Tako mu je odgovorila predstojnica.
Nakon svega što sam vam rekao, mislim da neće biti težak izbor ni vama, polaznicama ove Domaćinske škole. Nadam se pouzdano da ćete se odlučiti za onaj pravi tip domaćice, koje su tako potrebne hrvatskome narodu kao korice kruhu. Domaćice, koje resi iskrena pobožnost, stidljiva povučenost, neumorna radinost. Zato imadete danas divan primjer na blagdan Sv. Obitelji, u Majci Božjoj, najuzornijoj ženi, djevici, majci i domaćici sviju vjekova. Pa kao što majstori, kad hoće da načine kakav kip, naprave najprije model, prema kojemu izrađuju kip, tako držite i vi pred očima ovaj najljepši model žene, prema kojemu kroz čitav ovaj zemaljski život klešite kip svoga života, da bi jednom bio dostojan da bude smješten u nebeskim dvorima, na slavu Trojedinoga Boga kroz sve vjekove!
IZVOR: Katolički list, br. 3. (1942.), 32.-33.
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.), Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, govori, poruke 1941. - 1946., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2012., str. 162-165.
Ispiši stranicu
