1939.
Fotografija s naslovnice prikazuje časoslov u Muzeju bl. Alojzija Stepinca kojim se naš blaženik služio do smrti. Na poklopcu kožnog etuija zlatotiskom je utisnuto njegovo biskupsko geslo In te, Domine, speravi
Govor na Zagrebačkom radiju, 16. travnja 1939.
Krist – izvor mira
Uskrsni dar Spasiteljev
Dragi slušatelji!
Na Uskrsni ponedjeljak vidjeli smo, kako je opravdana bila molitva učenika iz Emausa – ostani s nama Gospode! Bez Isusa Krista nema napretka ni života nikome na svijetu, ni pojedincima ni narodima. S Isusom Kristom dolazi sreća i mir u ljudsko društvo. U tome nas učvršćuje i današnje evanđelje, koje je napisao sveti Ivan apostol, a koje se čita na Bijelu Nedjelju:
U ono vrijeme, kad bi uvečer onaj dan, prvi po suboti, i vrata bijahu zatvorena, gdje se bjehu učenici skupili od straha židovskoga, dođe Isus i reče im: »Mir vama!« i ovo rekavši pokaza im ruke i rebra. Onda se obradovaše učenici. vidjevši Gospoda. I reče im opet: »Mir vama. Kao što Otac posla mene i ja šaljem vas.« I ovo rekavši dahnu i reče im: »Primite Duha Svetoga! Kojima oprostite grijehe oprostit će im se i kojima zadržite zadržat će im se.« A Toma, koji se zove blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bješe s njima, kad dođe Isus. Rekoše mu drugi učenici: »Vidjesmo Gospoda.« A on im reče: »Dok ne vidim na rukama njegovima probotka od čavala, i ne metnem prsta svojega u mjesto od čavala, i ne metnem ruke svoje u rebra njegova, ne ću vjerovati.« I poslije osam dana opet bijahu učenici njegovi unutri i Toma s njima. Dođe Isus, kad bijahu vrata zatvorena, i stade na sredinu i reče: »Mir vama!« Po tom reče Tomi: »Umetni prst svoj ovamo i vidi ruke moje i pruži ruku svoju i metni u rebra moja i ne budi nevjeran nego vjeran!« Toma odgovori i reče mu: »Gospod moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Pošto me vidje, Toma, vjerova: blago onima, koji ne vidješe, a vjerovaše.« »A i mnoga druga čudesa učini Isus pred učenicima svojim, koja nisu pisana u knjizi ovoj: a ova su pisana, da vjerujete, da Isus jest Krist, Sin Božji, i da vjerujući život imate u ime njegovo« (Iv 20, 19-31).
Dragi slušatelji! Prvi pozdrav Isusov apostolima nakon Uskrsnuća jest Mir vama! I ne bez razloga! Mir je golemo dobro za pojedince i za ljudsku zajednicu. To osjećaju danas i oni, koji ne vjeruju u Boga niti u Providnost njegovu, koja ravna svijetom. A mi koji vjerujemo, znademo, da je Gospodin Bog već u Starom Zavjetu kao posebni blagoslov obećao onima, koji ga budu poštivali: »Dat ću mir krajevima vašim, spavati ćete i neće biti nikoga da vas plaši« (Lev 26, 6).
Na usta pak pobožnog Psalmiste ovako govori Gospod Bog: »Hvali Jeruzaleme Gospoda, hvali Boga svojega Sione. Jer on utvrđuje prijevornice vrata tvojih, blagoslivlja sinove tvoje u tebi. Čini da na granicama tvojim vlada mir, siti te obiljem pšenice.« (Ps 147, 12)
No kao što je mir golemo dobro za ljudsku zajednicu, tako je i obratno nemir, rat, veliko zlo. Već ga je Izaija prorok ocrtao ovako: »Eto proroci viču na polju, poslanici mira plaču gorko. Putevi opustješe, putnici ne putuju, pokvari ugovor, odbaci gradove, ne mari za čovjeka. Zemlja tuži i čezne, Libanon se stidi i vene, Saron je kao pustinja, Basan i Karmel ogolješe!« (Iz 33, 7–9)
Tako evo Izaija prorok već pred nekoliko tisuća godina. Ali dovoljno je da pođete dva desetljeća natrag. Tko hoće da ocjeni vrijednost mira za čovječanstvo, neka pita majke, koje su lijevale suze za sinovima, kad su odlazili na bojne poljane u krvavoj svjetskoj vojni. Upitajte seljačke naše žene, koje su plakale za svojim muževima, kad su ostavljali dragi dom, da zamijene plugove ubojitim oružjem na zator čovječanstva. Upitajte dječicu, koja su ostala bez hranitelja i bez zaštite, nakon što su im očevi izginuli i istrunuli na krvavim ratištima.
Koje onda čudo, kad je mir tako veliko dobro, da je Krist za javnog propovijedanja svoga opominjao na miroljubivost: »Blago mirotvorcima, jer će se sinovi Božji nazvati!« (Mt 5, 9)
Koje čudo, da sveti Ivan apostol u Otkrivenju, kaznama, koje će na koncu svijeta stići čovječanstvo, pribraja u prvome redu prestanak mira na zemlji i prema tome rat: »I iziđe drugi konj riđan. I onomu što sjeđaše na njemu, bilo je dopušteno, da uzme mir sa zemlje i da zakolje jedan drugoga i dan mu je veliki mač.« (Otk 6, 4)
Dragi slušatelji! Mi već dvadeset godina pratimo razne izvještaje o mirovnim konferencijama. A jer smo svaki dan, nakon tolikih vijećanja, ne bliži nego dalji od mira, neka nam bude dozvoljeno, da otvoreno zapitamo, što je uzrok svim tim neuspjesima i zašto još uvijek nema mira na svijetu? Sveti Augustin, veliki crkveni naučitelj i veliki umnik, ovako je definirao mir: »Mir je stalnost poretka sviju stvari.« Prema tome narušenje poretka isto je što i uništenje mira. A svi znate vrlo dobro, da niti je onaj čovjek sam na svijetu, niti ovaj, nego osim njih postoje još milijuni drugih ljudi na svijetu. Iznad tebe i iznad milijuna tih drugih ljudi stoji Gospodin Bog, Stvoritelj svijeta i njegov Upravljatelj.
Prema tome mora najprije da vlada poredak u pogledu odnosa čovjeka prema Bogu, jer što god postoji, ovisno je o Bogu, od koga prima bitak i sve što ima. Taj odnos prema Bogu zahtijeva, da Ga čovjek prizna svojim Stvoriteljem, da prigne um svoj pred Veličanstvom Božjim, da prizna Zakon Njegov sa svim konzekvencijama, koje iz tog izviru. Samo onda može da uđe mir u ljudsku dušu, »Mir Božji, koji, po riječima svetoga Pavla, nadilazi svaki um!« (Fil 4, 7) Čovjek koji živi u pravom odnosu prema Bogu, nosit će pravni poredak i u vlastitoj duši. Neće naime strasti vladati njime, nego će on vladati strastima. A za takove ljude vrijedi riječ svetoga Pisma: »Velik mir uživaju oni, koji ljube zakon Tvoj!« (Ps 118, 165)[17] Kad je pak čovjek uredio svoj odnos prema Bogu i kad je pravi poredak u njegovoj vlastitoj duši, onda je jasno, da će automatski nastupiti i pravi odnos prema bližnjemu. Čovjek naime, koji se Boga boji i koji je gos]?odar svojih strasti, ne će nikada zaviditi bližnjemu, ne će otimati što je tuđe. Sto više, imat će toliko duševne snage, da živi u miru i s onima, koji bi se željeli uvijek svađati i uvijek ratovati. To je lijepo izrazio riječima prorok: »S onima koji mrze na mir, bio sam miran!« (Ps 119, 6)[18] To je jedini ispravni put k sigurnom i trajnom miru. A što čine mnogi ljudi, kojima su usta puna deklamacija o miru? Oni su najprije navijestili rat Bogu, rat do istrebljenja. Sigurno je, da će oni u toj borbi podleći, jer ako je Bog s njima strpljiv, ne znači da će njihova zločinstva ostati nekažnjena. A prva kazna tih naduvenih mirotvoraca jest, da se ispunja riječ svetoga Pisma: »Nema mira bezbožnicima.« (Iz 48, 22) Kad nemaju mira s Bogom, ne mogu ga imati niti sa samim sobom. Robovi su svojih strasti i slični nemirnom moru, koje nikad ne miruje prema riječima Izaije proroka: »A bezbožnici su kao uskolebano more, koje ne može mirovati!« (Iz 57, 20) Bilo bi dakle čudo, kad bi živjeli u miru s drugima, nakon što su ostavili izvor mira i sreće, Boga! Tko ne živi u miru s Bogom, ne može živjeti niti u miru sa samim sobom, a još manje s bližnjim.
Dragi slušatelji! Mislim, da vam ne trebam puno dokazivati, da narodi i države nisu na koncu konca drugo nego organizirani skupovi mnogih pojedinaca. Načela dakle evanđelja moraju da vrijede ne samo za pojedince, nego moraju da vrijede i za narode i države. A mi vidimo danas prežalosnu činjenicu, da nekoje države vode pravi rat protiv Krista, Boga i Crkve, koju je osnovao da ljude vodi k spasenju. Kad su u ratu s Bogom, nužna je posljedica, da se to odrazuje u cijelom narodnom i državnom njihovom životu, u kojem se red može uzdržati tek primjenom najgrublje sile, ako se može nazvati redom strijeljanja i ubijanja u masama onih, koji ne misle onako, kako to žele silnici, koji su prigrabili vlast. Zar ne zvuči paradoksno, da su se baš takovi neko vrijeme najviše isprsavali kao branitelji mira, makar bi morali znati onu staru riječ – nitko ne daje čega nema! Ako nemaju sami mira, kako će ga dati drugima, kako će živjeti u miru s drugima?
Organizacija mira može i mora početi iznutra, u duši čovjekovoj. A koji misle da će ga uspostaviti silom, neka znadu, da pravo ide pred silom i da je svaka sila za vremena. Sila je kadkad potrebna, da pripomogne pravdi i istini do pobjede, ali se nikada sila ne može identificirati s pravom.
Gledajući žalosne prilike naših dana i napore državnika da spase svijetu mir, i nehotice mi padaju na um riječi Gospoduje u knjizi Izaije proroka: »Ja sam Gospod tvoj, koji te uči ono što je korisno i vodi putem, kojim treba da ideš. O da si pazio na zapovijedi moje! Mir tvoj bio bi kao velerijeka i pravda tvoja kao valovi morski!« (Iz 48, 17–18) Znajući vrlo dobro, da bez Krista nema mira nigdje, trudili su se namjesnici Kristovi, rimski pape, oduvijek, da se sporovi među narodima rješavaju u duhu evanđelja. Od vremena pak krvavog svjetskog rata vodi Apostolska Stolica smišljenu mirovnu akciju u svijetu. To pokazuje već pismo pape Benedikta XV. od 1917. godine glavarima zaraćenih naroda. To pokazuje njegova enciklika »Pacem Dei mundus « od 1920. godine. To pokazuje cijeli Pontifikat Pia XI. koji kulminira u riječima – Mir Kristov u kraljevstvu Kristovu. To pokazuje djelovanje i slavno vladajućeg pape Pia XII., koji je na sam Uskrs uputio riječi mira svemu svijetu, ne bi li Europu i svijet minula katastrofa, koja se čini neizbježivom. Kamo sreće da je svijet poslušao glas njihov! Možemo mirno reći za Europu ono, što je Izaija napisao za Izraelce – mir tvoj bio kao velerijeka i pravda tvoja kao valovi morski!
Dragi slušatelji! U današnjem svetom evanđelju stavlja nam Crkva pred oči uskrsni dar Spasiteljev apostolima svojim i čovječanstvu, izražen u riječima – mir vama! Da je Krist izvor mira, navijestio je već pred nekoliko tisuća godina Izaija prorok, koji ga naziva »Knez mira« (Iz 9, 6). Da je Krist izvor mira navješćuju i anđeli pjevanjem prigodom Njegova rođenja »Slava Bogu na visini, a mir ljudima na zemlji dobre volje!« (Lk 2, 14) Da je Isus Krist najveći pobornik mira, dokazuje cijelim svojim javnim djelovanjem i naukom sadržanim u riječima: »Blago mirotvorcima, jer će se sinovi Božji nazivati!« (Mt 5, 9) Dokazuje to konačno svojom smrću i svojim uskrsnućem, kad kao prvi dar donosi apostolima i svijetu mir! Mir vama! Ako pak dobar dio svijeta još i dan danas sumnja u to kao nevjerni Toma i traži drugdje osiguranje mira, uvjereni smo, da će doći dan, kad će i taj nevjerni svijet uskliknuti s apostolom sv. Tomom – »Gospodin moj i Bog moj!« Neka samo ne bude to prekasno!Izjava Hrvatskog metropolita suradniku "Hrvatske Straže" o jubilarnoj godini bl. Nikole Tavelića 50. obljetnici beatifikacije, siječanj 1939.
Kult bI. Nikole ujedinjuje sve Hrvate
Molimo, preuzvišeni, što bismo u Vaše ime objavili hrvatskoj javnosti k ovogodišnjem jubileju bl. Nikole Tavelića?- Bl. Nikola Tavilić zauzima među svim hrvatskim ugodnicima Božjim posebno mjesto zbog svoje mučeničke su Jeruzalemu. Zato nije čudo, da su Hrvati katolici s onolikom ljubavlju pomogli ostvarenje onog krasnog reprezentativnog oltara, što je g. 1937. njemu u čast podignut u Jeruzalemu. Isto tako nije čudo, što je iza toga tako brzo stalo da se širi njegovo štovanje po svim našim krajevima, kao što nije prošireno štovanje još nijednog drugog hrvatskog ugodnika Božjeg. A ja sam uvjeren, da je i Spasitelju veoma drago toliko iskazivanje štovanja prema ovom našem jeruzalemskom mučeniku, kako to svjedoče milosti, što su ih već mnoge pobožne duše primile po zagovoru bl. Nikole Tavelića. Zato s velikom radošću pratim svaku vijest o tom, kako se širi pobožnost prema ovom našem blaženiku, kako mu se u više crkava postavljaju slike i kipovi, kako mu se podižu oltari a i crkve, u kojima on dolazi na glavni oltar; kako mu se posvećuju zvona; kako njegove slike postavljaju po katoličkim zavodima, katoličkim kućama itd. Sve to proširuje i pojačava njegov kult u hrvatskim dušama, pa daj Bože, da baš u tom smjeru bude ove jubilarne godine njegove beatifikacije što više učinjeno. To će donijeti mnogo duhovnog dobra našem narodu.
- To je posebna milost Providnosti Božje. Za mene je velika radost, kad saznajem, da je već u šestini župa Zagrebačke nadbiskupije u crkvama postavljen kakav vidljiv znak štovanja bi. Nikole Tavelića. To će u ovoj jubilarnoj godini zastalno biti barem podvostručeno. Ali ni najmanje ne sumnjam, da će i u Dalmaciji, rodnoj pokrajini bl. Nikole, štovanje njegovo u ovoj jubilarnoj godini uzeti sve jači mah, kako to svjedoči činjenica, da se ondje njemu u čast sada grade dvije nove crkve. A Bosna, koju je bl. Nikola Tavelič posebno prodičio svojim apostolskim djelovanjem, zacijelo će posebnim načinom prodičiti i
Kult se bl. Nikole Tavelića od god. 1937. najviše raširio po Zagrebačkoj nadbiskupiji. Kako to, preuzvišeni, tumačite?
njega, kako se o tom već javljaju radosni glasovi. Trebam li još istaknuti i naše Bunjevce i Šokce, kojih su djedovi u staroj njihovoj postojbini Bosni i Hercegovini bili dionici duhovnih plodova misionarskog djelovanja bl, Tavelića? I sve katolike drugih hrvatskih krajeva, pa i Hrvate izvan domovine? Svi se pridružuju kultu bl. Nikole, sve će taj kult ujediniti u novu svetu duhovnu vezu.- Nadam se da hoće. Već je o tom izašlo nekoliko biskupskih poslanica za blagdan bl. Nikole Tavelića u studenom. Na Biskupskoj konferenciji ćemo vjerojatno odlučiti konkretno o proslavi pedesete godišnjice njegove beatifikacije, koja pada na početak lipnja, možda o hodočašću u Rim, da Namjesniku Kristovu zahvalimo za sve, čim je dosad u Crkvi uzveličan ovaj naš zemljak, i da u zgodan čas u ime cijelog hrvatskog naroda podastremo molbu za njegovu kanonizaciju. Osim toga će biti o bl. Nikoli Taveliću ove godine mnogo govora na katoličkim priredbama, na katoličkim proslavama i kongresima, u svim katoličkim društvima. Vjerojatno će i sav katolički tisak u našoj domovini pridonijeti popularizaciji ovog hrvatskog ugodnika Božjeg.
Hoće li jubilej beatifikacije bi. Nikole Tavelića biti posebnim načinom proslavljen?
- To zavisi od volje Božje. Uvjeren sam, da će to biti moguće postići općom molitvenom akcijom cijelog hrvatskog naroda, pa ta akcija neka ove jubilarne godine bude na prvome mjestu.
Kako je s pitanjem kanonizacije bi. Nikole Tavelića?
- Komisar kod tog našeg narodnog jeruzalemskog svetišta je Hrvat franjevac o. Ivan Franković, a čuvari su mu 00. [redovnici] Tješitelji, kojima je rektor Slovak o. Longin Gaborik. Na oltaru bl. Nikole Tavelića služi se svakog petka sv. Misa za hrvatski narod i za dobrotvore tog svetišta, koji su pomogli podići ga i koji pomažu i sada njegovo uzdržavanje. Mnogi pobožni Hrvati daju u njem služiti sv. mise za svoje posebne nakane. Iznad tog svetišta je prošle godine podignut dom za slavenske svećenike, koji idu na studij bibličkih znanosti u Jeruzalem, pa ćemo nastojati, da jedna soba, kojoj ćemo dati ime bI. Nikole Tavelića, bude rezervirana za nas Hrvate. Ne sumnjam, da će dobre hrvatske duše rado poduprijeti svaku afirmaciju našeg naroda u Spasiteljevoj domovini, kojoj - kao i svojoj vlastitoj domovini - želimo u Novoj godini 1939. mir, zadovoljstvo i Božji blagoslov.
Kako je s hrvatskim svetištem bi. Nikole Tavelića u Jeruzalemu sada?
Hrvatska straža, 4. siječnja 1939., br. 3., str. 1.
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori 1934. - 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 293-295.
Ispiši stranicu
