1937.
Fotografija s naslovnice prikazuje časoslov u Muzeju bl. Alojzija Stepinca kojim se naš blaženik služio do smrti. Na poklopcu kožnog etuija zlatotiskom je utisnuto njegovo biskupsko geslo In te, Domine, speravi
Nagovor američkim Hrvatima, 9. srpnja 1937.
Ostanite vazda pošteni katolici i pošteni Hrvati!
Draga braćo i sestre! Vrlo sam radostan, da Vas, predstavnike američkih Hrvata i Hrvatica, mogu vidjeti i pozdraviti pod ovim krovom i sa ovog starodrevnog mjesta, sa mjesta koje je kroz niz vjekova pratilo životni put hrvatskoga naroda, dijeleći s njime radost i žalost; sa mjesta, koje je gledala dane neovisnosti našeg naroda; dane krvavih 300-godišnjih borba s Turčinom; dane kad naš hrvatski seljak nije morao da seli u tuđinu za kruhom; dane kad je životna borba mnoge, kao i vas, odijelila od rođene grude i prenijela u daleki svijet.
A danas evo gleda opet svoje sinove i kćeri, gdje se barem na čas vraćaju domu svome, da ožive stare uspomene i sjećanja; da opet osjete da su i oni, makar rastavljeni oceanima, dio hrvatske narodne obitelji. To Vam kazuje već i samo vaše ime »Hrvatska Bratska Zajednica.« Ja se, velim, od srca radujem vašemu dolasku, i to s više razloga.
Prvo zato, što ste ostali vjerni bitnoj značajki svakog Hrvata, tj. da ste ostali katolici i u dalekom svijetu, gdje je velika pogibelj, da izgubite vjeru, u kojoj vas je majka odgojila. Drugo zato, što ste ostali ljudi od roda, koji se ne zanose maglovitim i razornim idejama internacionalnog boljševizma, nego koji su zasukali rukave, i u poštenom radu, trudu i znoju, stvaraju bolje dane sebi i svojima.
Taj vaš lijepi primjer sigurno vam pribavlja priznanje vaše nove domovine Amerike, koja može da gleda u vama čvrste stupove poštenog i zdravog građanskog poretka. Ali vaš primjer djeluje vrlo lijepo i na staru domovinu, jer je upravo vašim trudom i zauzimanjem u najteža vremena tako lijepo procvao »Hrvatski Radiša.« A u kršćanskom životu, prema onoj »moli i radi«, naš je spas!
Želim vam najugodnije časove u staroj domovini. A dobri Bog pratio vas na povratku na svim putevima vašim, da ostanete vazda pošteni katolici i pošteni Hrvati.
Žalim, što sam još prije šest mjeseci, kad nismo znali za vaš dolazak u domovinu, odlučio putovati u Svetu Zemlju Palestinu s hrvatskim hodočašćem, koje danas navečer polazi iz Zagreba, pa da radi toga ne mogu duže vremena s Vama proboraviti. Molit ću se na svetim mjestima za čitavi hrvatski narod, a posebno za vas.
Hrvatski metropolit i zagrebački nadbiskup, preuzv. g. dr. Antun Bauer naložio mi je, da vas danas ovdje najsrdačnije primim i pozdravim u njegovo ime. Njegovo zdravstveno stanje na žalost nije dopustilo, da vas vidi i pozdravi, što je tako goruće želio.
Primite dakle ove pozdrave tako, kao da ih je podijelio sam Stari Nadbiskup, starac od 82 godine. Ja ću mu pripovijedati, kakve ste vi želje ovdje naglasili, i to će ga obradovati.
Hrvatska straža, 10. srpnja 1937., br. 154., str. 1-2.
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori, 1934. – 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 174-175.Nadam se da će katolički Zagreb dostojno čuvati zavjet koji su im djedovi ostavili
Nagovor - zahvala kod ručka prigodom hodočašća u Mariju Bistricu, 4. srpnja 1937.
Srdačno se zahvaljujem g. gradonačelniku grada Zagreba na pozdravu. Jučer, kad smo stigli ovamo, kazao mi je domaćin, da neka grupa dijeli među narod letak pun lažnih napadaja na uzorne svećenike. Danas su izdali opet drugi.
Nisam ništa htio da govorim jučer, nego sam čekao da vidim, kako će biti danas. Današnja i jučerašnja procesija najbolji je odgovor na te pamflete. Mi dobro znamo, tko su oni, koji te letke dijele.
Pozivlju se na biskupa Langa i hrvatski Lurd, a bili bi i te kako sretni, da mogu benzinom i petrolejom politi i zapaliti naše svetište, kao što čine njihovi drugovi u Španjolskoj.
Ništa im ne koristi da se skrivaju iza bilo čijeg imena i autoriteta. Ovo je najbolji dokaz da im gori pod nogama i da propadaju. Mi ćemo se složno protiv njih boriti dok ih nestane s lica hrvatske zemlje.
Nadam se, da će katolički Zagreb čuvati dostojno tradiciju i zavjet, koji su im djedovi ostavili, dok bude hrvatskog naroda.
To je moja želja. I danas, kada smo dovršili dan hodočašća Majci Božjoj Bistričkoj, zahvaljujem se još jednom i sve vas srdačno pozdravljam.Hrvatska straža, 6. srpnja 1937., br. 150., str. 4.
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori, 1934. – 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 173.Nagovor kod blagoslova oltara u čast bl. Nikole Tavelića, u Jeruzalemu, 25. srpnja 1937.
Čovjek je velik samo po Bogu
Dragi hodočasnici!
Izvršili smo evo ovo glavno, radi čega smo došli u Svetu Zemlju. Hrvatski oltar bl. Nikole Tavelića je posvećen. A kad je to održano, prvu hvalu dugujemo braći Česima, što su nam u ovoj svojoj lijepoj crkvi namijenjenoj svim Slavenima katolicima, ustupili mjesto za ovaj naš oltar te tako omogućili da mi Hrvati sebi ostvarimo jedan svoj hrvatski kutić u Spasiteljevoj domovini. A sada kad je to izvršeno, treba da mislimo na svoj povratak. Hoću tom prilikom da izreknem jednu pouku: Čovjek je velik samo po Bogu.
To znači: samo ono vrijedi trajno što je s Bogom, a ono što je bez Boga, prolazno je i bezvrijedna. A da je to istina, svjedoči slučaj s našim bl. Tavelićem. BI. Tavelić, koji je dao svoj život mučenički, bio je već zaboravljen od ljudi, nitko nije mario za njegov spomen; jedan ga nije zaboravio, Bog, koga je on ljubio. I eto – Bog ga je počastio; i na ovom svijetu najvišom časti, kojom ga je nakon nekoliko stoljeća Crkva proglasila blaženikom.
A baš u doba kad je ostvaren njemu u čast evo u ovom svetom Spasiteljevom gradu ovaj oltar, hrvatski je episkopat ovu svetinju uzeo pod svoje okrilje - istakavši time veliko značenje, što hrvatski narod ima jeruzalemskog mučenika. A i hrvatski narod je ovo prigrlio svim srcem baš u zadnje doba stradanja ovog našeg blaženika i s puno ljubavi, kako to svjedoče ne samo žrtve prinesene za ostvarenje ovoga našeg jeruzalemskog svetišta, nego i onih 100.000 potpisa, kojima je hrvatski narod otpratio nas na ovaj sveti put i na ovu hrvatsku jeruzalemsku svečanost.
Za dva ćemo dana otići iz ovog svetog grada. Otići ćemo, ali ostavljamo ovdje molitvu koja je upućena iznad ovoga oltara: BI. N. Taveliću – moli za hrvatski narod. To je molitva za cijeli hrvatski narod, ali i molitva za njegove duhovne i svjetovne vođe.
Sv. pismo kaže: »Ako Gospod ne gradi doma, uzalud ga grade ljudi.[14]« Zato molimo da Bog po zagovoru bl. Nikole duhom svojim napuni naše duhovne i svjetovne poglavare, da vode hrvatski narod Božjim putem. Božjim putem – imajući pred očima ne samo vremeniti cilj, nego i vječni. A onda još posebno molimo da Bog čuva naš narod od najgoreg zla, od grijeha. Isto tako da ga čuva od sviju zabluda, osobito one danas najopasnije, od komunizma, u koji ga hoće da zavuku Božji neprijatelji.
A sve naše molitve za hrvatski narod treba da kulminiraju u tom, da se po zagovoru bl. Tavelića ostvare naše želje, koje svi nosimo u srcima, a to su: da hrvatski narod ostane, što je bio kroz 19[15] stoljeća, vjeran Bogu, vjeri i Crkvi.
Samo tada će se ostvariti da postigne pravu sreću na ovom i onom svijetu.
Hrvatska straža, 31. srpnja 1937., br. 172., str. 1.
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori, 1934. – 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 177. – 178.Nagovor pred kapelicom Isusova groba u Jeruzalemu, srpanj 1937.
Svoju hodočasničku ljubav prema Isusu povezujemo s dubokom vjerom u njegovo uskrsnuće
Evo nas, dragi hodočasnici, na najvećem cilju našega puta, na koji smo pošli iz svoje domovine u Isusovu domovinu. Isusovi napori da spasi svijet završili su na ovome mjestu, na koje je morao doći s križem na ramenima, umrijeti na križu, biti položen u grob i uskrsnućem svojim triumfirati nad smrću. I naši hodočasnički napori, koji nas prate već deset dana, doveli su nas k ovome mjestu kao vrhuncu naših najvećih želja i čežnja. Srce nam obuzima osjećaj sreće kao nigdje drugdje i nikad još u životu, a duša klikće u nama zanesena svetošću ovog časa.
Kao što je sv. Pavao istinitost nauka Isus6va povezao s Isusovim uskrsnućem, dakle, s najvećim događajem u povijesti čovječanstva, koji se evo na ovome mjestu dogodio, tako proživljavamo sad mi na ovome mjestu svoju hodočasničku ljubav prema Isusu i povezujemo je s dubokom vjerom u njegovo uskrsnuće. I presretni, što smo mogli doći ovamo, zahvaljujemo Spasitelju, da nam je to omogućio, i molimo ga za sve svoje drage, koji su ostali u domovini i u mislima nas prate ovamo.
Pa kao što nas je Spasitelj evo doveo ovamo, u svoj zemaljski Jeruzalem, tako ga na ovom svetom mjestu njegova uskrsnuća molimo, da nam omogući jedanput doći u onaj nebeski Jeruzalem.
BENIGAR A., Alojzije Stepinac, hrvatski kardinal, Zagreb, 21993., str. 174.
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori, 1934. – 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 176.Govor prigodom blagoslova zastave hrvatskih katoličkih muževa, u župi sv. Petra u Zagrebu, 18. travnja 1937.
Budite uvijek i na svakom mjestu pravi sinovi Crkve
( ... ) Iza nekog ručka, kućedomaćin je pozvao goste u svoj vrt, ali je prije toga zapitao uzvanike, da li još imaju što reći. Na to ustane jedan odličan muž i reče: »]a bih imao nešto da kažem.« Prekriži se i reče: »Hvala Ti, svemogući Bože, za sva dobročinstva Tvoja. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova!« To je bio pravi katolički muž!
Vi ste kat. muževi razvili danas svoju zastavu i zatražili na nju blagoslov sv.Crkve. Dignite je visoko i stupajte pod njom kao pravi junaci, kao pravi katolički muževi.
Katolicima danas mnogo fali junaštvo i odvažnost u ispovijedanju svete Kristove vjere. Vi, muževi, budite u tome odvažni! Budite uvijek i na svakom mjestu pravi sinovi Crkve, budite pravi katolički muževi i u obiteljima svojima i u javnome životu. U obiteljima svijetlite svojim dobrim primjerom. Budite muževi ne na jeziku, nego na djelu. Treba li dati drugima u obitelji primjer, kako treba moliti, kako treba polaziti k stolu Gospodnjem, kako treba živjeti kršćanskim životom, tad u prvom redu vi, muževi, treba da prednjačite i budete svjetlo drugima. Danas, kada je naša omladina izvrgnuta tolikim pogibeljima, ako vi muževi ne svijetlite, ako vi ne vodite, ako vi ne nastojite svim silama oko njezina boljitka, uzalud će se truditi tad svećenik Božji. Budite zato pravi katolički muževi u obiteljima svojima i primjerom svojim prednjačite u dobru. Držite se one Kristove: »Primjer sam vam dao, da kao što je činim, činite i vi.«[10]
No još više! Budite pravi katolički muževi u životu! Muževi, koji pred nikim ne će zanijekati Krista i koji se ne će stidjeti, da su njegovi učenici! Što bi- ste rekli djetetu, koje se stidi svoga oca? Da je vrijedno prezira. I zapamtite riječi Kristove, koje glase: »Koji se stidi mene pred ljudima, toga ću se ja stidjeti pred svojim Ocem Nebeskim.«[11] Muževi moraju biti odlučni borci, koji se ne će plašiti ni svoj život položiti u obranu pravde i istine Kristove. Ne bojte se, muževi, onih, koji tijelo ubijaju, nego Onoga, koji vam može i tijelo i dušu pogubiti za vječnost.[12]
Muževa nam treba poput onih naših pređa, koji su se junački borili za svoju svetu vjeru proti turskim najezdama.
Hrvatska straža, 22. travnja 1937., br. 91., str. 6.
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori 1934. - 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 169-170.
Ispiši stranicu
