1937.
Fotografija s naslovnice prikazuje časoslov u Muzeju bl. Alojzija Stepinca kojim se naš blaženik služio do smrti. Na poklopcu kožnog etuija zlatotiskom je utisnuto njegovo biskupsko geslo In te, Domine, speravi
Nagovor na godišnjem zborovanju predstavnika društva Katoličke Akcije iz Zagreba i pokrajine, 2. studenoga 1937.
Ne obazirimo se na lude prigovore svijeta, već otvoreno i muževno ispovijedajmo svoje katoličko uvjerenje
Veseli me što Vas vidim u tolikom broju sakupljene iz svih dijelova naše nadbiskupije. No ovom zgodom hoću da Vam stavim na srce nekoliko riječi i da Vam dadem program rada u ovoj radnoj godini.
U prvom redu radite na preporodu javnog i privatnog života po riječi Kristovoj: »Dođi kraljevstvo Tvoje!« [25] Za to je potrebna pomoć sviju. Crkva računa na apostolat katoličkih muževa. Muževi, očevi, predstavnici su obitelji, oni imaju najviše ugleda, a kad oni budu na mjestu, riješen je i problem našega narodnog života. Vaš će apostolat imati najšire područje rada. (...)
1. Borba protiv kletve i psovke, koje predstavljaju našu narodnu sramotu i nesreću. (...) Narod ne smije biti u protuslovlju sa svojim geslom: »Vjera u Boga i seljačka sloga.« No psovka je ne samo sramota, nego i teška uvreda Božjega veličanstva. Katoličke muževe sigurno neće ništa smesti na istrebljivanju ove poruge u našem narodnom životu. Tome se programu ne smiju čuditi, kad se zna za riječi, da će oni »koji Boga proklinju biti istrijebljeni sa lica zemlje. [26]« (...)
2. Budite apostoli! Uvedite u obitelji zajedničko moljenje sv. Krunice. Time odgovaramo na zadnju encikliku sv. Oca o sv. Krunici. Ne obazirimo se na lude prigovore svijeta, već otvoreno i muževno ispovijedajmo svoje katoličke uvjerenje.
U ovom pravcu imadu ove godine raditi sve organizacije Katoličke Akcije, i to svih tipova. Tada neće uzmanjkati blagoslov Božji za sve naše potrebe. Ovim ćemo prilično začepiti usta vikačima, koji u Katoličkoj Akciji vide strašilo. Bog neka blagoslovi trud sviju vas.[26] Usp. Izr 2, 22.
Hrvatska straža, 3. studenoga 1937., br. 250., str. 4.
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori, 1934. – 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 192-193.
[25] Mt 6, 10.
Nagovor na otvorenju Hrvatskoga socijalnog tjedna, 25. listopada 1937.
Temelj na kojem počivaju narod i čovječanstvo jest bez sumnje obitelj
Ne mogu a da ne izjavim svoju radost nad priredbom Hrvatskoga socijalnog tjedna i današnjim njegovim otvorenjem. Ne mogu a da ne izjavim svoju specijalnu radost, što se ovaj Socijalni tjedan odvija pod lozinkom »obitelj.« Nema naime nijednog razumnog čovjeka, koji ne bi vidio, da je čovječanstvo zapalo u jedan neviđeni kaos.
Nema u svijetu mira. Genijalni sv. Augustin definirao je mir: »Mir je stalnost poretka.« Ako dakle hoćemo mir u svijetu, valja najprije uvesti red u svijetu i svaku stvar postaviti na svoje mjesto.
No kao što se ne može urediti kuća ako se prije ne urede njezini temelji, tako se ne može urediti ni ljudsko društvo, ako se ne urede temelji na kojima ono počiva. Temelj na kojem počivaju narod i čovječanstvo jest bez sumnje obitelj.
Da se pak nešto valjano uredi, valja točno izviditi, koje su komponente, iz kojih rezultira red u dotičnoj stvari. Prema tome ako hoćemo urediti obitelj, valja je dakako osvijetliti prije svega sa religioznog i moralnog stanovišta, ali i sa pravnog, ekonomskog, povijesnog, pedagoškog, higijenskog i socijalnog, kako bi se obitelj uzmogla urediti tako, da što lakše postigne svrhu namijenjenu joj od Stvoritelja svijeta.
Stoga od srca pozdravljam inicijativu hrvatskih katolika, što su organizirali ovaj Socijalni tjedan u znaku obitelji. Pozdravljam i, kao što rekoh, radujem se.
Radujem se, jer se na ovaj način polažu temelji pravoga mira u svijetu. Crkva pak katolička, koja je oduvijek bila nositeljica reda i mira, neće ni ubuduće zatajiti, niti ostati po strani kad se bude radilo o pitanjima od tolike važnosti, kao što je pitanje obitelji.
Dao Bog, da koristi ovoga Hrvatskoga socijalnog tjedna budu trajne i za Crkvu i za domovinu našu!
Hrvatska straža, 27. listopada 1937., br. 245., str. 4.
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori, 1934. – 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 191.
Iz govora na Euharistijskom kongresu u Zlataru, 3. listopada 1937.
Poštujmo Božje zapovijedi
(...) A sad, na koncu kongresa, sigurno da je stvorena odluka da ćemo od sada biti ljudi, koji ne uzimaju tuđe, koji se ne povode za idejama internacio nalnog bezbožnog boljševizma i komunizma, koji naučava ubojstva, nego ljudi koji poštuju svetost Božje zapovijedi. (...)Hrvatska straža, 5. listopada 1937., br. 226., str. 7.
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori, 1934. – 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 188.Nagovor kod otkrivanja spomen-ploče prigodom remetskog jubileja, 26. rujna 1937.
Dao dragi Bog da red bijelih otaca pavlina opet oživi u našoj sredini
»Dominus mortificat et vivificat, deducit ad inferos et reducit - Gospod ubija i oživljuje, spušta u carstvo smrti i vadi iz njega!« (1 Kr 2, 6)
Te riječi Sv. pisma padaju mi ovaj čas na um, kad se toliko mnoštvo svijeta skupilo ovdje, da prisustvuje otkrivanju spomen-ploče 650-godišnjice dolaska pavlina u Remete.
Mnogo je bura i oluja prohujalo nad ovim tihim mjestancem od tog doba. Dragi Bog je dopustio iz nama nepoznatih razloga, da su dragi bijeli oci pavlini, veliki štovatelji Majke Božje i vrijedni kulturni radnici, morali ostaviti ne samo Remete, nego i sve druge svoje samostane u Hrvatskoj domovini, jer je tako zahtijevala luda odluka nasilnog cara.
Gospod ubija [24], ali i oživljuje, veli Sv. pismo. Ako je nestalo bijelih otaca pavlina iz naše domovine, ostali su ipak spomenici njihovi.
Njihove bijele crkve rasijane po raznim dijelovima drage nam domovine i uspomena na njih. Dao dragi Bog, Bog koji oživljuje, da red bijelih otaca pavlina opet oživi u našoj sredini, Bogu na slavu, Majci Božjoj na čast, a narodu našem na radost i spasenje!
Hrvatska straža, 28. rujna 1937., br. 220., str. 6.
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori, 1934. – 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 187.
[24] Usp. 1 Sam 2, 6.
Nagovor prigodom blagoslova temeljnog kamena za školu ss. milosrdnica u Zagrebu, 26. rujna 1937.
Podloga svega Vašeg nastavničkog rada ima biti Bog
Bože, od koga svako dobro počinje i vazda bolje uspijevajući raste, daj nam molimo Te, na naše smjerne prošnje, da ovo što hoćemo da počnemo u hvalu Imena Tvojega, bude dovršeno po vječnom daru Tvoje očinske mudrosti, po Kristu Gospodinu našemu!
Ove riječi, koje svećenik u ime Crkve moli kod blagoslova temeljnog kamena zgrade, koju kanite podići, vi časne sestre sv. Vinka, ove riječi, velim, morale bi biti smisao života svakog čovjeka na zemlji, pa tako moraju sadržavati i smisao i životni program svega vašeg nastavničkog djelovanja.
Od Boga naime potječe svako dobro, prema riječima apostola: »Omne bonum desursum, descendens a Patre luminum - svako je dobro odozgo, silazeći od Oca svjetla!« (Jak 1, 17) I prosvjeta, o kojoj svijet toliko govori, i prava prosvjeta dolazi samo od Boga. Jer pravo prosvijetljen biti ne znači ništa drugo nego »in lumine Tuo videbimus lumen - u svjetlu Tvome vidjet ćemo svjetlo« (Ps 36, 10).
Po Sinu Tvome, Spasitelju našem Isusu Kristu, kojeg si poslao na ovaj svijet kao »svjetlo istinito, koje obasjava svakoga čovjeka« (Iv 1, 9), po Njemu samo dolazi prava i istinska prosvjeta rodu ljudskome.
Svaki pokušaj, svaki bez iznimke, dolazio od samozvanih prosvjetitelja ili narinutih vođa i diktatora ili lažne demokracije, u koliko bi htio zgradu ljudske prosvjete i kulture podići na drugom temelju osim na »ugaonom kamenu«,[20] Kristu, nije ništa drugo nego luđački pokušaj, sagraditi kuću na pijesku, kojeg neprestano potkapa voda.
»In ipso enim vivimus et movemur et sumus - u Njemu naime živimo i mičemo se i jesmo!« (Dj 17, 28) Ako smo dakle i u najmanjoj stvari prema riječima apostola potpuno ovisni o Bogu, samo luđak može vjerovati, da je kadar išta solidna sagraditi izvan Boga.
Podloga dakle svega vašeg nastavničkog rada ima biti Bog! Ali ne bog, kakvog si fingiraju ljudske strasti izražene u raznim nezdravim pokretima sadašnjice, nego onaj Bog, koji je rekao za sebe: »Ego sum, qui sum - Ja sam koji jesam!« (Izl 3, 14) Taj Bog, »Deus scientiarum dominus - Bog gospodar znanja« (1 Kr 2, 3) [21], taj Bog i od Njega objavljene istine imaju biti temelj svega vašeg djelovanja.
Jer pak sve od Boga dolazi, k Bogu se ima sve opet vratiti. To uključuje u sebi sam pojam Boga. S pravom dakle govori Crkva za djelo koje počinjemo, da ga »hoćemo da počnemo u hvalu imena Tvojega.« To je svrha svega stvorenoga, jer »universa propter semetipsum operatus est Dominus«, sve je zbog sebe stvorio Gospod (Izr 16, 4) [22].
Odgajajte dakle povjerenu vam žensku mladež za Boga. Ljudi ovoga svijeta traže u odgoju mladeži svoju slavu ili svoje interese. I jer traže sebe, zato i nalaze sebe, to jest svoju mizeriju, jer je »omnis gloria eius, quasi flos agri - sva slava njegova kao poljski cvijet« (Iz 40, 6), što za čas vene i propada. Gdje budu u odgoju glavnu ulogu igrale strasti, osobne ambicije, ili materijalni interesi, ne može biti pravog ploda.
Vi morate da govorite s psalmistom »u Bogu je slava moja« (Ps 61, 8) [23]. Za Njega radite, za Njega nastojte odgojiti povjerenu vam žensku omladinu. A kad budu uzgojene za Boga, onda će biti dobre i korisne radnice u svom budućem zvanju, utjeha roditelja, radost domovine i ponos naroda! Znam da morate ulagati mnogo truda i brige, ako hoćete da ih valjano uzgojite.
Ali u teškim časovima mislite na nagradu neprolaznu »qui erudiunt ad iustitiam multos, quasi stellae in perpetuas aeternitates - koji naučavaju mnogima pravdu, sjati će kao zvijezde kroz sve vjekove« (Dn 12, 3).
Veliko smo djelo započeli danas! Silna navala mladeži u naše konfesionalne škole najbolji je barometar društvenog raspoloženja. Roditelji predobro osjećaju, da im djeca nigdje nisu tako sigurna kao u našim školama i institutima. Pa kad nas je skučenost prostorija prisilila, da počnemo gradnjom novih prostorija, mi molimo vruće Gospoda, da ovo što po Njemu i za Njega počimamo, po »vječnom daru Njegove očinske mudrosti« bude i dovršeno.
A ako se danas moramo na svakom koraku teško boriti za naša elementarna prava u odgoju mladeži, mi vjerujemo, da će doći čas, kad će sloboda savjesti biti realnost, a ne prazne fraze, s kojima se Katolička crkva neće nikada zadovoljiti. Naš cilj je jasan.
Nemamo nikakovih zaplotnjačkih ciljeva kao stanovita prljava tajna družba, koja kao rak rana truje već godinama život u našoj državi. Rad Katoličke crkve otvorena je knjiga svemu svijetu.
Povjerenje pak širokih narodnih slojeva u odgojni rad Katoličke crkve ulijeva nam pouzdanje, da će Crkva i izvojevati slobodu u odgoju mladeži, koja joj pripada po njezinom božanskom pozivu.[21] Prema Vulgati.
Hrvatska straža, 28. rujna 1937., br. 220., str. 4.
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori, 1934. – 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 184-186.
[20] Usp. 1 Pet 2, 6.
[22] Prema Vulgati.
[23] Treba biti: Vg Ps 62, 8.Izjava Nadbiskupa-koadjutora »Hrvatskom listu« prilikom posjeta Osijeku, 18. kolovoza 1937.
Najbolji je rezultat kongresa kad vjernici pristupaju sakramentima
Ja sam već bio jednom u Osijeku, i to na kongresu god. 1924. Došao sam bio u Osijek zajedno sa svojim sadašnjim tajnikom dr. Šeperom, ali tada nitko nije ni slutio, kakav ću položaj poslije zauzeti. U to vrijeme bio sam još običan agronom i bavio sam se svojim gospodarstvom... Osijek se od tada znatno povećao i poljepšao. Vidio sam nekoliko lijepih novih ulica i parkova. (...)
Čini mi se, da bi u Gornjem gradu trebala još jedna župa. Župnik mora poznavati župljane, kao pastir svoje ovce, a kako mu je to moguće, kad se mora brinuti za prevelik broj župljana. Ja mislim, da je za jednu župu sasvim dosta 10.000 stanovnika... Interesirao sam se u Osijeku za to, jer i sam radim sada na organiziranju pastve u Zagrebu. (...)
Kada čovjek usporedi naše krajeve s drugima, tek tada mora priznati, koliko prirodnih ljepota i bogatstava ima naša domovina. Mihanović je s pravom pjevao »Lijepa naša domovino.« Kad vidite nešto tuđega svijeta, morate još više zavoljeti svoju rodnu grudu. (...)
Za kongres u Požegi mogu reći, da je najbolje uspio. Iznad svakog očekivanja! Za mene je najbolji rezultat kongresa, kada vjernici pristupaju sv. sakramentima, a u Požegi svećenici nisu mogli dospjeti da sve vjernike ispovijede i pričeste, tako je mnogo bilo naroda.
Organizacija je kongresa bila uzorna, i ja sam vrlo zadovoljan.Hrvatski list /Osijek/, 19. kolovoza 1937., str. 1.
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori, 1934. – 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 183.
Ostani s nama, Gospodine!
Nagovor na završetku Euharistijskog kongresa u Požegi, 16. kolovoza 1937.
Predragi vjernici!
Evo završavamo Euharistijski kongres u Požegi. Još malo pa ćete poći svojim kućama i rastati se s ovim gradom. Hoćete li se možda u isto doba rastati i s Kristom? (…)
I mi na završetku ovog kongresa vapijemo: Ostani s nama, Gospodine, [19] jer je rod ljudski upao u tamu, iz koje ga nitko ne može izvesti osim Tebe! Zar nije tama u rodu ljudskom, kad se svaki dan kune sveto ime Tvoje, i još se ljudi čude, kad gromovi krstare nebom, a led im uništava trud i muku.
Zar nije tama u rodu ljudskom, kad se ljudi ubijaju među sobom, kad je čovjek čovjeku vuk, kad se u utrobi majčinoj ubijaju djeca, a zločinci ostaju nekažnjeni.
Ostani s nama, Gospodine, jer ako nas Ti ostaviš, na zemlji će nastati gora ludnica, nego li je u Rusiji ili u Španjolskoj!
Doći će među vas kojekakovi agitatori, da omalovaže kongres. Oni koji vam dođu, da vas huškaju protiv Boga i protiv Crkve, varaju vas i lažu vam.
Mi znademo, da nema Boga osim Onoga, kojega smo danas slavili. Mi hoćemo, da Krist ostane s nama. Zato smo Ga slavili ova dva dana i tako svečano pronijeli gradom.
Katolički list, 19. kolovoza 1937., br. 34., str. 405.
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori, 1934. – 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 182.
[19] Usp. Lk 24, 29.Pozdravni govor prigodom večernje podoknice u Požegi, 14. kolovoza 1937.
Bog je naš narod stvorio i očuvao
Predragi vjernici!
Zahvaljujem na pozdravu ne samo načelniku općine, nego i svemu građanstvu te seljaštvu iz okolice. Ali ja hvalu upravljam onome, kome pripada, a to je Gospodin Bog. Jer Bog je onaj, koji upravlja sudbinom naroda i čovječanstva. On je narod naš ne samo stvorio, nego i očuvao.
To najbolje dokazuje grad Požega. Jer tko bi se bio mogao nadati, da će se ona ikad više oteti ispod turskog kopita? Ali Bog je i tu pomogao. Bog, koji je narod naš stvorio, vodit će ga i u buduće, ali pod uvjetom, da ostane Njemu vjeran.
Svi su narodi u ruci Božjoj. Zato ja upravljam hvalu Gospodinu Bogu i molim Ga, da blagoslovi vaš grad i cijeli naš hrvatski narod.
Katolički list, 19. kolovoza 1937. br. 34. str. 405.
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori, 1934. – 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 181.Nagovor prigodom Euharistijskog kongresa u Požegi, 14. kolovoza 1937.
»Zaista, Ti si sakriveni Bog Izraelov.« (Iz 45, 15)
U jednom samostanu benediktinaca u Bavarskoj imade slika, na kojoj su naslikani Krist, Luter i Zwingli, i napisane riječi: Krist kaže: »Ovo jest Tijelo moje«, Luter: »Ovo će biti Tijelo moje«, a Zwingli: »Ovo je znamen Tijela mojega.«
Tko ima pravo? To mi katolici znamo. Kad je počela reformacija, krivovjerci su svim silama htjeli iščupati vjeru u Presv. Oltarski Sakramenat. I danas ima takvih. Jedni kažu, da je to praznovjerje, a drugi, da je to samo simbol.
Međutim mi ćemo zavapiti s prorokom Izaijom: »Zaista Ti si sakriveni Bog Izraelov.« [17] (…)
Ovamo nas je na ovaj euharistijski kongres dovela vjera u Krista Euharistijskog. Došli smo, da manifestiramo svoju vjeru i odamo štovanje Spasitelju. Jer vidimo, da u svijetu danas hoće istjerati Boga iz javnog života.
Hoćemo li se i mi povesti za boljševicima, komunistima i drugim bezbošcima? Nećemo! (…)
Evo u tom znamenju, u znamenju vjere i poniznosti te žene treba da prođe ovaj kongres. Treba da prisustvujemo s dubokom vjerom i s dubokom poniznošću. Jer On je Bog stvoritelj, a mi smo ljudi. Ljudi sebi utvaraju, da Bog njih treba, ali to nije istina. »Svi narodi svijeta pred licem su Njegovim ništa« [18] - kaže Sv. pismo.
Budemo li prisustvovali kongresu s takovom vjerom i poniznošću, onda će ovaj kongres donijeti bogat plod.
Danas je cijeli svijet jedna bolnica. Samo Bog je kadar dati lijek. Zato vapimo ovih dana, da Bog uništi grijeh i opačinu svijeta. Obraćamo se k Njemu, da bude: Bog, Spasitelj, vođa naš i da nas povede preko ove doline suza u život vječni.
Katolički list, 19. kolovoza 1937., br. 34., str. 404-405.[18] Iz 40, 17.
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori, 1934. – 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 180.
[17] Iz 45, 15.Nagovor prigodom povratka hrvatskih hodočasnika iz Svete Zemlje, 4. kolovoza 1937.
Križ je za nas najveća snaga
S Božjom pomoću evo smo dovršili teški hodočasnički put. Hodočastili smo u ono mjesto, kuda su stupale noge Krista, Spasitelja našega i najvećega dobročinitelja čitavog čovječanstva. Bili smo na onom mjestu, kuda su stupale noge Njegove, kako kaže sv. Pismo.
Bili smo tamo da posvetimo oltar bl. Nikoli Taveliću, koji je tu Kristu vratio ljubav za ljubav i prolio svoju krv za vjeru Njegovu.
To je prvo veće djelo, koje su Hrvati poduzeli u Svetoj Zemlji, ali ne smije biti zadnje. Sitnim doprinosima onih naših najmanjih podignut ćemo još oltar Majci Božjoj Kraljici Hrvata na Sionu i sv. Jeronimu u Betlehemskoj špilji. Nastojat ćemo da se hrvatski narod afirmira u Svetoj Zemlji uz bok drugih naroda, jer mu to i pripada po slavnoj njegovoj katoličkoj tradiciji.
A što smo donijeli iz Svete Zemlje? Donijeli smo običan veliki drveni križ. Zar niste mogli donijeti nam što drugo, moglo bi se pitati. Ne! Za nas nema ljepše uspomene od križa, koji je bio položen na grobu našega Otkupitelja.
Križ, koji je za Židove bio najveća sramota, za nas je najveća snaga, virtus Dei - Božja snaga. [16] Po njoj ćemo svladati sve nevolje i teškoće života, i mi pojedinci i sav hrvatski narod.
Smjestit ćemo ovu uspomenu na najzgodnijem mjestu koje nađemo u ovom gradu, da bude trajni spomen hrvatskom narodu.
Dao Bog da ovo hodočašće bude na spasenje pojedinaca koji su ga izveli i onih koji su nas duhovnim putem pratili, i cijelom hrvatskom narodu na vječnu i vremenitu sreću. Amen.
Hrvatska straža, 5. kolovoza 1937., br. 176., str. 4.
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori, 1934. – 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 179.
[16] Usp. Rim 1, 16.
Ispiši stranicu
