1936.
Fotografija s naslovnice prikazuje časoslov u Muzeju bl. Alojzija Stepinca kojim se naš blaženik služio do smrti. Na poklopcu kožnog etuija zlatotiskom je utisnuto njegovo biskupsko geslo In te, Domine, speravi
Govor na sastanku Društva biskupijskog okružja katoličkih žena u Zagrebu, 26. travnja 1936.
Žene imaju važnu ulogu na području katehizacije
(...) Danas se sve jače opaža kako se duhovi dijele na dva tabora – za Boga i protiv Boga. Zadnji je čas da katolici odlučno uđu u borbu za svoju najveću svetinju – za svoju vjeru.
Katolička Akcija poziva sve na rad i svakoga stavlja na pravo mjesto. I žene imaju svoju važnu ulogu u Katoličkoj Akciji. One su, kako vidimo, po samom Evanđelju na to pozvane, a svojim su dosadašnjim radom pokazale, da su tom pozivu i dorasle.
(...)
Položaj supruge i majke u obitelji daje ženi mogućnost, da učini jako mnogo na području katehizacije, jer je majka ona, koja prva uči dijete moliti i usađuje mu vjerske istine u srce. To treba naglašavati osobito danas, kad škola sve više zanemaruje vjerski odgoj, a često puta i radi protiv njega.
(...) Neprijateljima vjere je štampa najjače oružje, a mi moramo isto to oružje upotrijebiti u obrani naših svetinja. Kršćanski karitas neka bude oružje kojim treba da osvojimo srca za Krista. Katolici su i sami sirotinja, te ne mogu mnogo da dadu, no nevoljni ne traže samo pomoć nego traže i ljubav.
Hrvatska straža, 30. travnja 1936., br. 100., str. 5.
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori, 1934. – 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 97.Izjava Nadbiskupa koadjutora prigodom jubileja preuzv. A. Bauera, 15. veljače 1936.
Milosrđe je Gospodnje da ne izgibosmo
Ne bih imao ništa drugo reći, nego što sam već rekao u okružnici kleru i puku Nadbiskupije zagrebačke, kad sam sijedog nadbiskupa preporučio u molitve. Naš jubilarac može ponoviti iz dubine duše riječi Jeremije proroka: »Misericordiae Domini, quia non sumus consumpti - milosrđe Gospodnje da ne izgibosmo!«[1]
U te dvije riječi sadržana je sva težina i gorčina njegove 25-godišnje biskupijske službe. Naglašavati danas otvoreno načela sv. vjere, znadete i sami, da nije moguće, da se ne uzbudi bijes kod tolikih, koji neće više da priznaju ni samog Boga. A znadete i sami da naš jubilarac nosi već u grbu - fides vincit! Zalagati se otvoreno za pravdu i istinu nije moguće u doba gdje pristaše materijalizma i ateizma nastupaju silom pod imenom pravde i gdje su pokolebani osnovni pojmovi prava, a da se ne doživi najpogrdnijih napadaja i podvala, po koji puta i od onih, koji bi ga mogli razumjeti. A gledao sam toliko puta časnog starca, gdje anonimne napadaje niskih duša, pročitavši ih mirno baca u koš ne rekavši ni riječi.
Što drugo da kažem, nego da zamolim Gospodina neka ga čuva i prati i nadalje: »Reminiscere miserationum tuarum, Domine, et misericordiarum tuarum, quae a saeculo sunt! - Sjeti se, Gospodine, smilovanja tvojih i milosrđa tvojih, koja su od vjekova.«[2] Ljepšu čestitku nego ju je izrazio psalmist u ovih nekoliko riječi, jedva mu mogu zaželjeti.
Hrvatska straža, 16. veljače 1936., br. 39., str. 1.
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori 1934. - 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 95.
Ispiši stranicu
