Nagovor kod blagoslova crkve u Vetovu, 8. prosinca 1935.

Pravednost je Božje svojstvo

»Sin čovječji došao je spasiti, što je izgubljeno.« [46] Tako veli sv. Evanđelje na dan posvećenja crkve, koje smo evo danas obavili u vašoj župnoj crkvi.

Svaka stvar na svijetu ima svoju osebujnost. Magnet ima svojstvo da privlači, ptica da leti, a Bog dragi ima najljepše svojstvo - milosrđe, kao što moli Crkva u sv. misi: Bože, kojemu je vlastito vazda se smilovati... Pravednost je svojstvo Božje, ali je ipak najljepše svojstvo Božje milosrđe. Kao što se čovjek služi ljevicom samo za nuždu, a inače sve obavlja desnicom, tako se i Bog za nuždu služi pravednošću, a sve inače obavlja po milosrđu.

Gospodin Bog pokazuje svoje milosrđe nad čovjekom na trostruki način: prvo, što nas čuva od većih grijeha. Ako vidiš velikoga grešnika, nemoj se uzoholiti, kršćanine, nego pomisli, da bi ti mogao i dublje pasti, ako te ne bi čuvala milosrdna desnica Božja. Zato se ne valja čuditi sv. Pranji, kada je dopustio svome bratu redovniku, da ga naziva najgorim imenima kao: razbojnik, lopov itd. Kada su sv. Pranju upitali, kako dozvoljava tako pogrdne nazive, odgovorio je: sve bih ja to bio kad me ne bi milosrdni Bog čuvao!

Milosrđe Božje očituje se, drugo, u tome, što nas Bog strpljivo čeka da se njemu, svome Stvoritelju, vratimo. Stotinu godina čekao je Bog ljude, da čine pokoru prije općeg potopa, a nakon toga pustio je, da se vrši pravda njegova. Dugo vremena čekao je Bog na pokoru Sodome i Gomore, a tek onda pustio je, da ju spali oganj s neba. Pojedinca čovjeka čeka Bog često po 50, 60 godina, da se s puta zloće i pakosti vrati na put pravde i pokore.

Milosrđe Božje očituje se napokon nad nama ljudima na taj način, što ga pridiže i opravdava, kada napokon odlučimo, da se vratimo k Njemu. Kao što led ne može da se opire suncu, tako i grijeh ne može da opstoji u duši, koju Bog prima u svoj zagrljaj. Divno nam to pokazuje današnje sv. Evanđelje o Zakeju cariniku. Kada ga je Spasitelj pogledao, Zakej je bio odmah gotov, presretan primio ga u svoj dom. Spreman je da odmah povrati četverostruko, ako je kome nanio krivicu. Zaista: Sin čovječji došao je da spasi sve, što je izgubljeno!

Vi ste evo, braćo, svojim trudom i žuljevima podigli Bogu na slavu ovaj sveti hram. Ali zapravo je Bog dragi htio vama iskazati svoje milosrđe, kada se udostojao posebnim načinom, da stanuje među vama u prilici hljeba u ovom svetom hramu. Kada god budete dolazili u ovaj Božji hram, neka vas on uvijek podsjeća na dobrotu i milosrđe Božje, jer sve vas je dragi Bog uščuvao, da niste pali u još teže i veće grijehe.

Zato uz duboku zahvalnost Bogu nastojte da uvijek budete ponizna srca i da ne prezrete kada bližnjega, ako ga vidite da griješi, imajući na umu, da biste i vi mogli tako pasti, makar kako sveti bili, a i bližnji da se može dignuti do velike svetosti, makar kako duboko pao.

Neka vas, braćo, ovaj hram podsjeća na milosrđe Božje, koje je strpljivo čekalo i na vas, ako ste pali, da se povratite k Njemu. Neka vas uvijek sjeća, velim, na veliko milosrđe Božje, koje je uvijek spremno, da vas pridigne na život djeteta Božjega, kao što je Zakeja carinika.

Na koncu ove lijepe svečanosti pravo je, da svi jednoglasno zahvalimo Bogu od svega srca, da je podignut ovaj sveti hram, pa radi toga zapjevajmo svi skupno pjesmu zahvalnicu: Tebe Boga hvalimo!

Hrvatska straža, 11. prosinca 1935., br.285., str. 5.

IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori 1934. – 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 85-86.


[46] Vg Mt 18, 11.
 


Ispiši stranicu