Svjedočanstva

• Prosvjed i svjedočanstvo Marice Stanković

  Komunistički aktivist Marko Belinić pozvao je 2.500 prosvjetnih radnika 25. svibnja 1945. u dvoranu Radničke komore i u svom izlaganju kazao da se za NDH ubijalo nedužne ljude, taoce, a nitko nije digao glas u obranu nevinih.
  
  Profesorica hrvatskog jezika Marija Grgić zatražila je riječ: „Znam ime i prezime čovjeka koji je pred skupom od 10.000 ljudi javno uzimao u obranu nevine taoce i koji je spasio tisuće života.“ Na pitanje Marka Belinića koje je to ime, Grgićka je odgovorila: „Nadbiskup Alojzije Stepinac!“
  
  U dvorani pljesak.
  
  Grgićka nastavlja: „Znam imena osoba, Srba, Hrvata-komunista kojima je Stepinac spasio život.“ Ponovno pljesak. Ogorčen tim istupom jedan od voditelja zbora povika: „Spašavao je samo Židove radi njihove zlata i jer mu je Židovka bila metresa.“
  
  Na to je riječ tražila Marica Stanković i posvjedočila sljedeće: „Prosvjedujem u ime katoličke javnosti protiv takvih kleveta na onoga koji je s propovjedaonice grmio na one koji su progonili Židove i pravoslavne, koji je svoj cvjetnjak preuredio za spašavanje djece čije su roditelje odvukli u logore, koji je zaklinjao katolike grada Zagreba da idu u Jeronimsku dvoranu po djecu progonjenih i sklone ih u svoje kuće da ih ne zadesi smrt. Ima ovdje prisutnih koji to mogu potvrditi i za svoj život zahvaliti dr. Alojziju Stepincu.“
  
  Slijedio je gromoglasni pljesak. Cijeli je Zagreb govorio o nastupu dviju hrabrih žena.
   

  IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac - svjedok Evanđelja ljubavi, Dokumenti II., Knjiga 3, Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 140-141.

   
   

• Bilješke pronađene u Arhivu Centralnoga komiteta Komunističke partije Hrvatske o uhićenju Stepinca i nakani njegove eliminacije

  15.V.1945. U Beograd poslat prijedlog za hapšenje Stepinca.
  
  17.V.1945. „Od Vrhovnog Štaba. Stepinca treba držati u zatvoru, saslušavati i brzo prikupiti sav materijal o njegovoj neprijateljskoj djelatnosti. Postupak prema njemu mora biti dobar, možete ga smjestiti u neku kuću u gradu pod stražom. Ranković.“
  
  17.V.1945. „Vrhovnom Štabu. Nad Stepincem koji je danas bezbučno uhapšen vodimo privremeno istragu. Javite za dalji postupak.“
  
  18.V.1945. „Vrhovnom Štabu. Sa prvog saslušanja Stepinca. On ne priznaje da je surađivao s okupatorom i pod okupatorima, a tvrdi da su to bili samo Nijemci. Propašću bivše Jugoslavije pojavila se nova vlast kojoj smo se po kršćanskom moralu morali pokoravati.
  
  Dr. Vlatko Maček legitimni predstavnik naroda javno je pozvao narod da se pokorava novoj vlasti koja je došla. On nastavlja i kaže: koliko se ja sjećam, osim svojih propovijedi, izjava nikakvih nisam davao, a propovijedi su bile pisane onako kako je to ustaškoj vlasti odgovaralo.
  
  U svome govoru sveučilištarcima u ožujku o. g. iznio sam našu obranu na napade vaša štampe i vašeg radia na katoličku crkvu. U posljednjem svom govoru iznio sam svoj stav prema rasizmu, a također i po pitanju Srba, cigana i komunista.
  
  Od 1941. g. održao sam 2 biskupske konferencije. Prva je bila 1941. g. o stanovištu katoličke crkve po pitanju prelaska pravoslavaca na rimokatoličku vjeru. Deklaracija nije objavljena, nego je sa mojim potpisom predana poglavniku. Druga biskupska konferencija održana je u ožujku o. g.
  
  Bila je odgovor na prigovore koji su stizali raznim putovima na našu adresu. To je bio odgovor na stav komunista vis a vis nas kao da je katolička crkva odobravala sve što se događa kod nas. Možda je hrvatski narod shvatio napad na komuniste kao na rukovodstvo Narodno Oslobodilačke Borbe, kao napad na Narodno Oslobodilački Pokret, odnosno na partizane, ali ni jednom riječi nisu bili spomenuti partizani.
  
  Ne znamo da li je ta konferencija bila na štetu Narodno Oslobodilačkog Pokreta odnosno na korist okupatora i ustaša, ali sam uvjeren da je to mišljenje hrvatskog naroda.
  
  Mi raspolažemo s podacima da ste vi posjećivali Pavelića. Ja sam bio svake godine 5-6 puta kod poglavnika. Gotovo uvijek su te posjete imale karakter intervencije za osuđenike logoraše. Nekoliko puta sam posjećivao poglavnika kao uzvanik, no to je bilo o novoj godini.
  
  Posljednje moje dvije posjete Paveliću bile su nekoliko dana prije njegovog odlaska. Na prvoj od tih posjeta iznio je Pavelić ponudu da Stepinac preuzme vlast u Hrvatskoj kao locum tenens.
  
  Odgovorio sam Paveliću da ću promisliti o tome i nakon tri dana ponovo sam ga posjetio i odgovorio da ni pod kojim uvjetima ne mogu preuzeti vlast. Ponovo su dolazili ministri Alajbegović i Bulat da preuzmem vlast, što sam također odbio. Stevo.
  
  19.V. Stepinac je kod samog hapšenja smješten onako kako ste vi javili u depeši. Stevo. (Ova posljednja depeša je također upućena V=Š.)
  
  P.S. Nakon 10-12 godina više se ne sjećam da li sam doslovno prepisao ili izmiješao nešto i nešto parafrazirao. Zato možda je jedino zanimljiv sadržaj.“
  _________________________
   
  NAPOMENA: Ovaj se dokument odnosi na prvo uhićenje Nadbiskupa STEPINCA u Zagrebu u svibnju 1945. godine.
   

  IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac - svjedok Evanđelja ljubavi, Dokumenti II., Knjiga 3, Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 129-131.

  
   

• Svjedočanstvo Marijana Mikca o naporima Stepinca u spašavanju ratnih stradalnika

  Uz zapise ovoga dana, kojima prestaju veze izaslanstva Svete Stolice s vladom Nezavisne Države Hrvatske i Poglavnikom drom Antom Pavelićem, dodajem sljedeće retke iz jednog pisma, koje mi je pisac dnevnika poslao u Buenos Aires: „Kardinal Stepinac se uvijek i svuda zauzimao za progonjene. Mnogo puta, kad njegovo posredovanje nije uspjelo, došao je k meni, da učinim sve potrebno za spas onih jadnika, koji su bili osudjeni na smrt.“
  
  U drugom jednom pismu je napisao: „Već 3. svibnja 1941. god. izdao je Pavelić zakonsku odredbu o prijelazu s jedne vjere na drugu. Znam vrlo dobro, da je nadbiskup Stepinac prosvjedovao, jer nije bilo slobode biranja. Kad smo mi stigli u Zagreb (tj. izaslanik Sv. Stolice opat Marcone i njegov tajnik vel. Masucci), nadbiskup nam je više puta opetovao, da ta odredba nije pravedna. I mi smo to rekli i Paveliću i njegovim ministrima.“
  
  A komunistički sud je kasnije pronašao mons. Stepinca krivim među ostalim također radi prelaza pravoslavaca na katoličku vjeru!
   

  M. Mikac
   

  IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac - svjedok Evanđelja ljubavi, Dokumenti II., Knjiga 3, Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 124-125.
   

   

• Izvadak iz izvješća „Crkva i država u oslobođenoj Hrvatskoj“ obavještajnog kapetana Evelina Waugha

  Tako je u Zagrebu u lipnju 1941. nadbiskup Stepinac predvodio izaslanstvo koje se uputilo Paveliću kako bi prosvjedovalo protiv progona Židova; mnogi zagrebački svećenici nosili su na ulicama žutu zvijezdu kako bi javno ismijali Pavelićev pokušaj obilježavanja Židova na nacistički način.
  
  Biskupska konferencija uputila je 1942. Paveliću prosvjed u kojem je, u sedam poglavlja, navela bezakonja koja su počinili ustaše, a koja je svećenstvo u župama, po nalogu, prikupljalo, inzistirajući na građanskim pravima pravoslavnih Srba i osuđujući kao svetogrđe nametnute vjerske prijelaze koje su ustaše pokušavale nametnuti u nekim dijelovima zemlje.
  
  Nedavno je nadbiskup Stepinac, i nadalje u njemačkim rukama, osudio okrutna djela počinjena na obje strane. (Beogradske novine „Borba“ okarakterizirale su tu osudu „licemjernom“, uz napomenu kako insinuacija da su partizani bili kadri učiniti okrutno djelo „ne će nikada biti zaboravljena“.)
  
  Nadbiskup je udaljio i profesora Žunića (Žuvića, op. ur.) sa Sveučilišta zbog njegove kritike antiustaških aktivnosti svećenstva.
   

  IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac - svjedok Evanđelja ljubavi, Dokumenti II., Knjiga 3, Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 115-117.

• Bilješka tajnika Lackovića o intervenciji Stepinca

  U selu HRUŠEVCU, obćini PUŠĆA u Hrv. Zagorju, zbio se dne 23. težak slučaj: Pripadnici Crne legije provalili su u selo, mnogi od njih u pijanom stanju, iztjerali su sve stanovnike iz nekih 80 kuća, koje su zatim zapalili.
  
  Nekoliko ljudi strieljali su na licu mjesta i opljačkali, dok su preko 50 mužkaraca otjerali u Zagreb u zatvor u Runjaninovu ulicu. Među njima se nalaze poimence:
  Stjepan HORVAT rođ. 1909. sa sinom Nikolom rođ. 1929.
  Stjepan PERIČKI rođ. 1877., čiji se sin kao ustaša bori, a unuk kao ustaški vojničar pao u borbi.
  
  Žene i djeca unesrećenih obitelji mole, da se svi puste kućama. Ako se imade za koga dokaza za kakovu krivnju, neka se iste zadrži.
  
  Dne 29.XII.1944. Preuzv. Ordin. govorio s njim.
  
  Obećano puštanje na slobodu imenovanih.
   

  Stj. Lacković
   

   

  IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac - svjedok Evanđelja ljubavi, Dokumenti II., Knjiga 3, Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 86-87.

• General-poručnik Perčević izvješćuje Stepinca, koji se zauzeo za pomilovanje pripadnika hrvatskih vojnih postrojbi

  Na Vaše velecienjeno pismo od 26.X.1944., a povodom smrtnih osuda protiv Petra KARLOVIĆ i drugova, čast mi je odgovoriti da je KARLOVIĆ pomilovan, dok ostali osim još Marijana VUČIĆ, nisu pomilovani, jer kažnjivi čin kao pripadnika hrvatskih oružanih snaga u vrieme rata, koji se sastojao u djelatnoj suradnji sa komunistima protiv vlastite domovine, jest tako težak, da je pomilovanje moralo biti odbito.
   

  IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac - svjedok Evanđelja ljubavi, Dokumenti II., Knjiga 3, Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 82-83.

• Fanika i Marija Hršak zahvaljuju Stepincu za izbavljenje iz zatočenja

  Nakon 10 mjeseci vratila sam se natrag mojim roditeljima i u našoj kući zavladala je ponovno radost i sreća, a za moje roditelje prestalo je vrieme žalosti i biede u koju ih je moje zatočenje bacilo.
  
  Vašom dobrotom i plemenitošću, te Vašim zauzimanjem i zagovorom mnogo ste pomogli mojoj bolestnoj majci, da me izbavi iz logora, te Vam stoga naš dobri otče i pastiru ovim putem toplo i srdačno zahvaljujem, a isto tako i moja majka.
   

  IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac - svjedok Evanđelja ljubavi, Dokumenti II., Knjiga 3, Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 78.

• Svjedočanstvo obavještajnog odjela britanske mornarice (Naval Intelligence Division)

  U Hrvatskoj Pavelićev režim učinio je sve da zadobije potpunu podršku crkve, ali je rimokatolički kler, slijedeći liniju zagrebačkog nadbiskupa Stepinca, snažno protestirao jednako protiv ustaškog progona Srba i Židova kao i protiv vladinih pokušaja da prisili na prijelaz na rimokatolicizam.
   

  IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac - svjedok Evanđelja ljubavi, Dokumenti II., Knjiga 3, Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 74

• Svjedočanstvo prof. Jakova Stipišića

  Ja sam rođen u Vrboskoj na Hvaru, 17. rujna 1920. Školske godine 1943./44. nešto sam pobolijevao pa sam iz Dubrovnika prešao u Zagreb na studij teologije. Stanovao sam u dominikanskom samostanu, Kontakova ul. 1.
  
  Kada su saveznici 22. veljače 1944. bombardirali naš samostan (poginulo je 9 osoba), a preživjela sva patera, nadbiskup Stepinac uzeo nas je pod svoju brigu i zaštitu i smjestio u dvorac Brezovica nedaleko od Zagreba.
  
  U obližnjem objektu, na crkvenom imanju, nalazio se Starački dom Židova, koje je tamo također smjestio nadbiskup Stepinac i o njima se brinuo kao i o nama. Nadbiskup je veoma često dolazio u Brezovicu, obilazio nas i stare i nemoćne u židovskom domu.
  
  Kako sam ja morao ići češće na liječničke preglede u Zagreb, dvaput sam išao s Nadbiskupom u njegovim kolima kada se vraćao iz Brezovice i tom zgodom imao sam priliku razgovarati s Nadbiskupom.
  
  Isticao je kako ovi nemoćni starci trebaju osjetiti da nisu napušteni i sami. Nikada nije dolazio praznih ruku, a rekao je tada da mora snositi i znatan dio uzdržavanja ovih jadnika dok se prilike ne promijene.
  
  Meni je od prije bilo poznato da nadbiskup Stepinac nastoji spašavati Židove. Poznavao sam Paula Poljaka, sina Huga. Bio je vrstan prevodilac s francuskoga jezika. Stanovao je u tadašnjoj Zvonimirovoj ulici br. 90.
  
  Pričao mi je da ga je od očite smrti spasio nadbiskup Stepinac. Paul je kasnije promijenio ime u Vladimir.

  
  IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac - svjedok Evanđelja ljubavi, Dokumenti I., Knjiga 2, Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 613-614.

• Zamjenik nadstojnika ureda za useljene Slovence u Banjoj Luci zahvaljuje Stepincu za pomoć

  Preuzvišeni!
  
  Nema riječi kojima bi Vam Slovenci mogli primjereno zahvaliti jer Vaša dobrota ne pozna granica. S velikom radošću i najvećom zahvalnošću primili smo poslanih 50.000 kn.
  
  Pomoć smo dobili upravo u trenutku dok smo bili tako zabrinuti za prehranu i bez ijednog centa. Sam veliki Bog Vas je nadahnuo. Čovjek bi zaplakao na glas, srce nam zastaje od sreće dok Vas, Preuzvišeni, vidimo u duhu kako dolazite k nama kao Božji poslanik s pozdravom: Mir Vama!
  
  Vidimo Vas, kako nas ljubazno blagoslivljate, brišete nam suze muke, donosite nam kruh za koji molimo svaki dan. Da, režete kruh nama siromasima i sam će Vam dragi Isus, Preuzvišeni, odrezati najveći i najljepši komad, dio koji će biti vječan i umnažat se u svim pokoljenjima.
  
  Iznova moramo naglašavati da su svećenici i uvijek samo svećenici naš prvi i trajni oslonac i pomoć. (…)
   

  IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac - svjedok Evanđelja ljubavi, Dokumenti I., Knjiga 2, Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 592-595.