Svjedočanstva

• Svjedočanstvo s. Regine Tereze Trbljanić, priorice Karmela u Brezovici

  (…) Kardinal Stepinac činio je doista herojska djela ljubavi prema bližnjemu. Zaštićivao je u svom dvorcu u Brezovici siročad kojoj su ratne strahote oduzele oca i majku, odstupio im svoj dvorac i dao im je časne sestre naše Gospe da ih ljubavlju hrane i brane.
  
  Donašao je toj dječici, bez razlike vjeroispovijesti i domovine, bonbone da ih razveseli i razgovarao je s njima ko pravi otac. Kad je Ocima sv. Dominika bio prvom bombom razoren samostan u Maksimiru, tako da su ostali bez kuće, smjestio je nekoliko otaca u vanjski dio Karmela u Brezovici, koji ne spada u klauzuru sestara, i tako i sestrama osigurao duhovnu pomoć.
  
  Zaštićivao je Židove, upravo kad je progon na Židove bio žestok u jednoj kući u blizini dvorca. A koliko je suza osušio svojom dobrotom, to zna samo dragi Bog. Bio je uvijek otvoren za svaku bijedu i potrebu, bez razlike o kome se radilo, kako katolika, tako i inovjeraca.
   

  IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac - svjedok Evanđelja ljubavi, Dokumenti II., Knjiga 3, Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 496-497.

• Svjedočanstvo mons. Nikole Borića, dano 5. srpnja 1979.

  (…) S ustašama nije se slagao, pa je često došlo do sukoba. Nadbiskup je morao često ustati na obranu crkvenih i čovječanskih prava, pa kod povrede tih prava ustao predstavkama, a kad to nije koristilo ustao je javno u propovjedima, kako je to prigodom progona Židova u propovijedi pred katedralom prigodom bistričke procesije.
  
  Tada Nijemci oficiri ustali proti Stepinca, dapače opet se govorilo , da će Stepinac morati dati ostavku. Ali Stepinac je i dalje neustrašivo propovijedao (…).
  
  Za vrijeme rata velika je bila bijeda i glad u Dalmaciji, Bosni i Hercegovini. Narod formalno umirao od gladi. Svećenici tamošnjih župa prodavali su zavjetno crkveno zlato i kupovali hranu za izgladnjeli narod. U Hrvatskoj i Slavoniji prilično se živjelo. Da se pomogne bijednom narodu u tim krajevima, nadbiskup Stepinac određuje, da Karitas nadbiskupije zagrebačke sakuplja po svim župama u Zagrebačkoj nadbiskupiji i hranu šalje u ove siromašne krajeve.
  
  Na taj način sakupio lijepi broj vagona i neki su svećenici, jer je tamo bilo ratno područje uz pogibelj vlastitog života otpremali hranu u te krajeve. Nadbiskup Stepinac vidio je bijedu djece, koja su u ratu izgubila svoje roditelje, pa se preko Karitasa brinuo i za smještaj i uzdržavanje te djece.
  
  Udovicama, koje su ostale bez svoje djece i muževa, dijelio je preko Karitasa sve što je bilo moguće. A kako je bio osobno karitativan podijelio je sve svoje potrebnima, a sam je oskudijevao, ili zadovoljio se s najmanjim. Isto tako zauzimao se za progonjene Židove.
  
  Kad su Židovima oteli starački dom, nadbiskup Stepinac daje za smještaj staraca jednu kuću u Brezovici, a zagrebačkog rabina skriva u nadb. dvoru kroz pola godine. Jednako je zaštićivao i pravoslavce i pojedince i čitave skupine.
  
  Pod konac rata na preporuku nadbiskupa u mojoj kuriji držao sakrivenu pravoslavku ženu ministra Šuteja, koja je imala biti izručena za taoca, otpremljena u Jasenovac i streljana.
   

  IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac - svjedok Evanđelja ljubavi, Dokumenti II., Knjiga 3, Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 495-496.

• Svjedočanstvo Sofije Brajše, djelatnice u Karitasu Zagrebačke nadbiskupije

  Plemenito i dobro srce našega nezaboravnog zagrebačkog Metropolite pokazalo se u raznim zgodama njegovog mukotrpnog života. Kad su za vrijeme progona Židova po Hitleru bili progonjeni i zagrebački Židovi, veliki broj njihovih žena bio je odveden u barake na Kanalu, na zagrebačku periferiju.
  
  Kraj svojih velikih briga za nadbiskupiju, Nadbiskupovo dobro srce nije zaboravilo ni te jadnice i njihovu duševnu i tjelesnu bijedu. Kao Predsjednicu Ženske kat. Akcije poslao me Nadbiskup jednoga dana u te barake, da tim ženama, od kojih su većina bile starice, izručim njegove pozdrave i izrazim njegovo razumijevanje za tešku sudbinu, koja ih je zadesila.
  
  U pratnji Židova, odvjetnika Dra Schika, pošla sam na Kanal. Sa sobom smo ponijeli veliku količinu svježih bresaka, Nadbiskupov dar. Isporučivši poruku Metropolite, ukazao mi se nezaboravan prizor, koji mi je ostao u pameti živ i svjež i nakon toliko minulih godina.
  
  Jadne starice kleknule su na zemlju i sklopljenim rukama, a očima uprtim u nas, zavapile su u sav glas: „Neka Bog blagoslovi tog anđela u ljudskom tijelu!“
   

  IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac - svjedok Evanđelja ljubavi, Dokumenti II., Knjiga 3, Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 482-483.

• Westminsterski nadbiskup kardinal Griffin iz Londona iznosi svojoj vladi zabrinutost crkvenih krugova zbog suđenja nadbiskupu Stepincu

  Istinu je lako potvrditi. Nadbiskup je prosvjedovao protiv tih gnusnih masakara, jasno i od samog početka.
  
  Dana 14. svibnja 1941., uskoro nakon što su počeli, uputio je pismo Paveliću osuđujući pogubljenje 260 Srba bez suđenja koja su počinili ustaše u Glini; tjedan dana kasnije, 22. svibnja, uputio je pismo Pavelićevu ministru unutarnjih poslova, osuđujući mjere usmjerene protiv Srba i Židova; takova protestna pisma nadbiskupa Stepinca uslijedila su protiv svih progona tijekom cijelog rata, bilo da je u tim pismima branio prava Srba ili Židova.
  
  Bio je to njegov javni prosvjed, koji je vodio ravno do povlačenja nürnberških antižidovskih zakona, već nekoliko dana nakon što su stupili na snagu u Hrvatskoj, u proljeće 1943. (…)
  
  Danas u Jugoslaviji žive tisuće muškaraca, žena i djece, pravoslavaca i katolika, komunista i antikomunista, Srba i Hrvata, Židova i nevjernika, koji duguju svoj život zauzimanjima nadbiskupa Stepinca. Njegovo odbijanje da poklekne pred zastrašivanjima dovelo je do njegova uhićenja i utamničenja.
   

  IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac - svjedok Evanđelja ljubavi, Dokumenti II., Knjiga 3, Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 453-454.

• Svjedočanstvo Louisa S. Breiera, predsjednika američkih Židova i ravnatelja programa „Američkog židovskog komiteta“

  Ovaj veliki čovjek Crkve bio je optužen, da je bio kolaborator nacista. Mi Židovi to poričemo. Mi znamo iz njegove prošlosti, počevši od godine 1934. pa dalje, da je on bio istinski prijatelj Židovima, koji su u ona vremena stenjali pod Hitlerovim progonima i progonima njegovih slugana.
  
  On je bio jedan od rijetkih ljudi u Europi, koji su se digli protiv nacističke tiranije, u doba kada je to bilo opasno… Taj čovjek, sada žrtva sramotnog suđenja, za čitavo vrijeme nacističkog režima govorio je otvoreno i neustrašivo protiv rasnih nürnberških zakona i njegova opozicija nacističkom teroru nije nikada popustila.
  
  On je javno ustao protiv zloglasnog sistema „žute zvijezde“, zastupajući stanovište, da to povrjeđuje dostojanstvo čovjeka. I njegova je zasluga, da se to ukinulo… Iza Nj. Sv. Pape Pija XII., nadbiskup Stepinac bio je najbolji zastupnik progonjenih Židova u Europi.
   

  IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac - svjedok Evanđelja ljubavi, Dokumenti II., Knjiga 3, Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 451-452.

• Odlomak iz članka objavljenog u „The New Leader“, New York, o prosvjedima nadbiskupa Stepinca protiv progona Židova

  Kada su nacisti okupirali Hrvatsku, nadbiskup Stepinac je izložio svoj život, da pomogne Židovima. Njemu je uspjelo, da je bio ukinut nalog, da Židovi moraju nositi žutu oznaku.
  
  Osudio je nacistički rasni zakon. Surađivao je s međunarodnim Crvenim križem za spašavanje Židova u drugim zemljama.
  
  On je pod svojim krovom sakrivao Židove, a to isto su činili i mnogi njegovi svećenici. To je, eto, kako vele Titovi pomagači, kolaboracija s nacistima…
   

  IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac - svjedok Evanđelja ljubavi, Dokumenti II., Knjiga 3, Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 451.

• Izvješće agencija ARI o napadima jugoslavenskog tiska na Stepinca

  Tiskovna i radijska kampanja protiv zagrebačkog nadbiskupa mons. Stepinca sve je više jačala nakon njegova uhićenja i svakim danom bivala je sve žešća, dok niti jedne novine ne smiju prosvjedovati, a kamoli spominjati napore mons. Stepinca u zaštiti Židova, pravoslavnih Srba, žena i djece koje je spasio iz koncentracijskih logora.
  
  Uz to, tisak ne smije spominjati da mnogi komunisti koji danas zauzimaju visoka mjesta u vlasti, duguju svoje života i sigurnost Nadbiskupovu zauzimanju za njih. Isto tako nije dopušteno spominjati što je Nadbiskup učinio da bi se suprotstavio grubostima okupacijskih i ustaških jedinica i skupina, protiveći se nacističkim vlastima i vladi Ante Pavelića do te mjere, da je Pavelić svojim putevima nekoliko puta prosvjedovao pri Sv. Stolici. (…)
  
  Stanovnici Zagreba, od dana kada je uhićen njihov nadbiskup, neprestance se okupljaju u zagrebačkoj katedrali i drugim crkvama, koje ponekad ne mogu primiti sve koji bi željeli ući. To mnoštvo naroda moli i na taj način pokazuje svoju odanost, što izaziva ljutnju kod vlasti, koje su donijele uredbu po kojoj se ne smije javno okupiti pred crkvom više od pet ljudi. U protivnom, župnik će biti optužen za nepoštivanje uredbe.
   

  IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac - svjedok Evanđelja ljubavi, Dokumenti II., Knjiga 3, Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 450-451.

• Svjedočanstvo britanskog veleposlanika pri Svetoj Stolici

  Mons. Stepinac nije nikad odobravao politiku ustaškog režima protiv Srba; naprotiv, od samog početka zauzeo je čvrst stav protiv takvih mjera, braneći prirodna prava Srba, a kasnije je otvoreno štitio progonjene Židove i izražavao neslaganje s rasističkim zakonima.
  
  Latentni, ali duboki sukob nastao je s vladom Nezavisne Države Hrvatske, a dosegao je svoj vrhunac kada je ustaška vlast osudila na smrt zagrebačkog kanonika dr. Lončara zbog toga što je slijedio upute svoga nadbiskupa.
  
  Komunisti su bili dobro obaviješteni o svemu tome i prenosili su svojim tajnim putovima dio propovijedi koju je mons. Stepinac održao na Božić 1943., u kojoj je osudio rasizam i okrutnosti koje su učinjene Srbima, Ciganima i Židovima, osuđujući u isto vrijeme, kao što mu je bila i dužnost, maksime komunizma.
  
  Pristaše Narodno oslobodilačke partije koji su, zahvaljujući osobnoj Nadbiskupovoj intervenciji [bili] pošteđeni smrtne kazne koja im je već bila izrečena, [o tome] ljubomorno čuvaju brojna pismena svjedočanstva.
   

  IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac - svjedok Evanđelja ljubavi, Dokumenti II., Knjiga 3, Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 405-406.

• Svjedočanstvo o vjerskim prijelazima u razdoblju od 1941. do 1943. godine, koje je 7. listopada 1946. očitovao dr. Dragutin Hren, kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog , u raspravi na montiranom sudskom postupku

  Na pitanje dr. Natka Katičića, odvjetnika nadbiskupa Stepinca po službenoj dužnosti: „Vi ste rekli da je ipak mnogo ljudi spašeno. Da nisu svi poginuli koji su prešli. Je li imate kakove brojke ili kakovu sliku koliko ljudi je prešlo, a koliko se spasilo?“, dr. Hren je odgovorio sljedeće: „Toga ne bih znao, ali znam da su češće dolazili župnici iz provincije i molili ga [Nadbiskupa] za intervenciju i da je on to načinio i da je zbilja mnogo puta ta intervencija uspjela.
  
  Meni je poznato da su neki došli zahvaliti se nadbiskupu Stepincu ili da su upućivali zahvale preko dotične župe i poznato mi je i u novije vrijeme da je došao vladika iz Pakraca u Požegu našem župniku Pipiniću i njemu zahvalio: 'Sa prelazima ste spasili mnoge i premnoge naše glave i moram zahvaliti i vašem preuzvišenom nadbiskupu.'
  
  Isto tako čuo sam da je jednom došao neki iz Beograda – ja mislim da sam zapamtio ime, Ranković – što je on ne znam, došao je preko Crvenog krsta zbog rata i on je isto tako došao preuzvišenom u posjete, pa ga je zamolio da se ne prave smetnje za prelaženje, neka se ne odugovlači, jer 'mnogo ste spasili, a molim spasavajte nam ljude i dalje, napose svojim intervencijama, jer bi inače ustaše mogli vrlo mnogo toga uništiti i poubijati'.“
   

  IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac - svjedok Evanđelja ljubavi, Dokumenti II., Knjiga 3, Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 399-400.

• Zahvala Terezije Škringer Stepincu što joj je njegovom intervencijom dva puta pošteđen život

  POTVRDA

   
  Potvrđujem ovime, da mi je Hrvatski Metropolita Preuzvišeni g. Nadbiskup Alojzije Stepinac dva puta spasio život, zašto sam mu naročito zahvalna. Kada sam se povratila iz Graza iz zatvora GESTAPO-a primila sam na njegov zagovor dozvolu boravka u Zagrebu, jer sam bila nadležna u Kapela-Brezno (Slovenija); inače bi po GESTAPO-u bila odvedena u Njemačku.
  
  Dne 2.III.1942. bilo je po GESTAPO-u naređeno, da me se uhapsi i uputi u logor Osviencin. Preuzvišeni g. Alojzije Stepinac zamolio je tada Gradsko poglavarstvo (Senatora Maticu), da mi izda domovnicu. Na njegovu molbu primila sam 5. ožujka domovnicu i prema tome GESTAPO nije više imao prava, da me odvede u Sloveniju.
  
  Terezija Škringer
  Vinogradska 22/I
  
  
   

  IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac - svjedok Evanđelja ljubavi, Dokumenti II., Knjiga 3, Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 373-374.