1940.
Fotografija s naslovnice prikazuje dokument koji je Stepinčeva obrana priložila na sudskom procesu s ulomkom iz njegove propovijedi, a koji je odbijen od strane suda. (Crvenim slovima tužitelj je napisao NE)
Vlastoručno pismo nadbiskupa Stepinca isusovcu o. Stjepanu Sakaču u Rimu, u kojemu obećava pomoć za uzdržavanje Miroslava Bulešića, bogoslova Porečke biskupije, 29. listopada 1940.
IZVOR, CP, sv. XI., str. 118.
Veleč. p. Sakač!
Primio sam Vaše pismo i naredio isplatu za bogoslova Bulešića za pol godine kako ste pisali. Novac je uložen na knjižicu Mons. Magjerca kod dr. Slamića.
Preporučujuć se u molitve srdačno Vas pozdravljaStepinacZagreb, 29. X. 1940.
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac - svjedok Evanđelja ljubavi, Životopis, dokumenti i svjedočanstva - prije, za vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata, Knjiga 2, Dokumenti I, br. 1.-399. (1933.-1943.), Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 103-104.Hectore Felici, apostolski nuncij u Beogradu, dostavlja nadbiskupu Stepincu odluku Svetoga Oca Pija XII. o ovlastima koje ima kao vojni vikar »bez naslova«, 27. listopada 1940.
NONCIATURE APOSTOLIQUE Belgradi,
IZVOR: CP, sv. LXVI., str. 1021., 1063.; usp. Sudski stup NRH – 6/46, str. 1021., 1063.
die 27 Octobris 1940
Belgrade
N. 3100.
Exc.me ac Rev.me Domine.
Hohori mihi duco Excellentium Tuam Rev.mam certiorem facere Beatissimum paterem, exceptis benigne precibus ab Episcopatu admotis de facultatibus Cappellanis Militaribus concedendis, ultro disposuisse ut »in casu mobilizationis, ipsa Excelentia Tua « functiones – quamquam sine titulo – Vicarii Castrensis exerceat, »factis Eidem, cum potestate subdelegandi, omnibus facultatibus, quae in 'Indice', a S. C. Concistoriali die 8 Decembria 1939 edito, 'continentur'«.
Hac autem occasione usus exemplar praedicti »Indicis« necnon »Apostolicae Adhortationis ad Sacerdotes et Clericos in exercitus ordines adscitos« Exellentiae Tuae heic adnexum mitto; Eiusque me precibus enixe commendans in amplexu fraternae caritatis permaneo
Excellentiae Tuae Rev.mae
add.mus+ Hector Archiep. tit.– – – – – – – – – – – – – – –
Nuntius Apostolicus
Exc.mo ac Rev.mo Domino
Domino ALOYSIO STEPINAC
Archiepiscopo Zagrabiensi
/cum adnexo/ZAGABRIAM
Br. 5997I46Pečat NDS
Prepis se slaže sa izvornikom.
Zagreb, dne 1. listopada 1946.
Ravnatelj nadb. pisarne:
u. z. Dr. Cvetan
Prijevod:
APOSTOLSKA NUNCIJATURA
Beograd
N. 3100Beograd, 27. listopada 1940.Preuzv. gospodine!
Čast mi je obavijestiti Vašu Preuzvišenost da je Sveti Otac, uljudno primivši molbu Episkopata o podjeljivanju ovlasti vojnim kapelanima, osim toga odredio da »u slučaju mobilizacije, Vaša Preuzvišenost vrši funkcije vojnog vikara – premda bez naslova – sa svim ovlastima, uz vlast povjeravanja službi, koje se nalaze u 'Popisu', što ga je Sv. Konzistorijalna Kongregacija objavila 8. prosinca 1939.«
Koristeći se ovom prilikom, šaljem Vašoj Preuzvišenosti primjerak rečenog 'Popisa' kao i Apostolske pobudnice svećenicima i klericima koji su pridruženi vojnim redovima; dok se postojano preporučujem molitvama, ostajem u živoj vezi bratske ljubavi.
Tvojoj Preuzvišenosti odani+ Hector, titularni nadbiskup– – – – – – – – – – – – – – –
apostolski nuncij
Preuzvišenom gospodinu
gospodinu ALOJZIJU STEPINCU,
zagrebačkome nadbiskupu
/s privitkom/
u ZAGREB
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac - svjedok Evanđelja ljubavi, Životopis, dokumenti i svjedočanstva - prije, za vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata, Knjiga 2, Dokumenti I, br. 1.-399. (1933.-1943.), Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 103-104.Pismo nadbiskupa Stepinca hrvatskim sezonskim radnicima u Njemačkoj, 8. listopada 1940.
IZVOR: CP, sv. XLIII., str. 2411–2412; usp. KL, 91 (10. listopada 1940.) br. 41., str. 485.–486.Draga braćo!
JEDNA NAŠA PASTORALNA POTREBA
Zvanje duhovnog pastira nalaže mi, da ne zaboravim ni onih svojih ovaca, koje su silom prilika morale ostaviti rodni kraj, da zarade sebi i svojima što im je potrebno za život. Boli me duša uvijek kad pomislim, kako imamo malo svećenika u domovini i radi toga nismo u stanju, da nekoga pošaljemo onima, koji su ostavili rodni kraj i nemaju prilike da čuju svoju materinsku riječ u crkvi.
Koristim se zato prilikom, da vam preko donosioca ovoga pisma, svećenika istina druge narodnosti, ali koji razumije potpuno naš jezik, uputim prije svega svoj topli pozdrav i zaželim blagoslov Božji. Šaljem vam dvije stotine molitvenika, da vam ih podijeli kao dar iz domovine. Naći ćete u njima mnogo divnih uputa za život, mnogo toplih molitava Svemogućem Bogu i mnogo mudrih opomena, da ne sađete s puta pravde i istine i ne izgubite dušu. To bi bila najveća nesreća za vas. Jer ako čovjek izgubi mnogo novaca, mnogo je dakako izgubio. Izgubi li zdravlje, još više je izgubio. Ali ako izgubi Boga, a to biva po teškome grijehu, onda je izgubio sve.
Imajte dakle vazda Boga pred očima! Ne zaboravite nikada opomene Spasitelja Isusa Krista:
»Što koristi čovjeku, ako cijeli svijet zadobije, a dušu svoju izgubi! Jer kakovu će zamjenu dati čovjek za dušu svoju ?« Varave su nade svih onih ljudi našega vremena, koji misle, da mogu biti sretni i bez Boga. Ta može li gladan čovjek biti zadovoljan? A može li duša da živi bez Boga, kad je samo za Njega stvorena ? Prije ili kasnije morao bi svaki, koji ostavi Boga, zavapiti slično kao sveti Augustin: »Za sebe si nas stvorio o Bože i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi!« Upravo tako, kao i riba, koja je bačena iz vode. Ona je stvorena da živi samo u vodi a nikako na pijesku. U vodi je zadovoljna, jer živi u svome elementu. Izvan vode nužno mora da ugine, makar joj pružili što mu drago.
Ako ste i daleko od rodnog kraja, ali Bog nije daleko od vas. Veli naime sveti Pavao apostol:
»Nije daleko ni od jednoga od nas, jer u Njemu živimo i mičemo se i jesmo!« Ako je dakle Bog uvijek uz nas, onda nastojte da i vi slijedite savjet, koji je sveti starac pravednik Tobija dao svome sinu, prije nego je krenuo na put: »U svako vrijeme blagoslivljaj Gospoda i išti od njega, da upravlja putove tvoje, i sve namisli tvoje da ostaju u Njemu!«
Blagoslivljajte ga i vi! Jer zato smo i jedino zato na svijetu, da Gospodina Boga svoga spoznamo, da ga hvalimo, da mu služimo i tako postignemo život vječni. Ako dakle i nemate prilike da idete češće u crkvu, svaki dan imate nebrojeno puta prilike, da se sjeti te Boga svoga i odate mu dužnu počast u svetoj molitvi. Neka ne bude ni jednoga među vama, koji bi to propustio. Najveća je sramota našega doba, da i nijeme životinje pokazuju kakvu takvu zahvalnost gospodaru, koji ih hrani, a razumni stvor čovjek jedva da i misli na Boga, od koga mu je sve dobro. Baš onako, kako je zapisao prorok: »Vol poznaje gospodara svoga i magare jasle gospodara svojega, a lzrael mene ne poznaje!«
Ali kad Boga priznajete i štujete, kao što se nadam za sve vas, jer pravi Hrvat nikad ne zaboravlja Boga, onda možete od Njega i iskati što Vam je potrebno za dušu i za tijelo. Nato nas opominje sam Spasitelj Isus Krist: »!štite i dobit ćete, tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se! Jer svaki, koji ište prima, i koji traži nalazi, i koji kuca otvara mu se!«
Zato neka vaše misli budu uvijek uperene k Bogu, da ne skrenete s puta zapovijedi Njegovih niti uz cijenu života, a kamo li za pusta zemaljska dobra. I tu vrijede riječi starca Tobije: »Ne boj se, sine moj, ubog život istina provodimo, ali ćemo imati mnogo dobra, ako se uzbojimo Boga i klonimo se svakoga grijeha i činimo dobro!«
Naš najveći narodni ponos mora uvijek biti i u budućnosti kao što je bio i u prošlosti, a to je čista savjest, poštenje! To vrijedi napose sada u svetoj hrvatskoj godini, kad naš narod slavi 1300 godina svojih prvih veza sa Svetom Apostolskom Stolicom. Dao dobri Bog, da ova jubilarna godina bude i za vas, koji ste daleko od domovine, sveta i puna Božjeg blagoslova. To vam želi vaš nadbiskupDr Alojzije Stepinac.«U Zagrebu dne 8. X. 1940.
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac - svjedok Evanđelja ljubavi, Životopis, dokumenti i svjedočanstva - prije, za vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata, Knjiga 2, Dokumenti I, br. 1.-399. (1933.-1943.), Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 101-103.Židovi-katolici izbjeglice iz Njemačke zahvaljuju nadbiskupu Stepincu za zaštitu koju im je pružio i akciju njihovoga spašavanja stavio pod svoju zaštitu, 19. ožujka 1940.
IZVOR: CP, sv. CXV., str. 28.–29.; usp. DNAS, sv. IV.; pismo prileži između str. 480. i 480a.
KATOLIČKI KOMITET ZA IZBJEGLICE
COMMITE CATOLIQUE POUR REFUGIES
CATHOLIC COMMITTEE FOR REFUGEES
Sous la protection de Son ExcellenceUnder the protection of His Excellency
Dr. ALOYSIUS STEPINAC
Archévèque de Zagreb. Archbishop of Zagreb.Presidente: President:
Monsignore Dr. MILAN BELUHAN
Zagreb, 19. März 1940.
Kaptol 3.
Eurer Excellenz
Hochwürdigstem Herrn Dr. Aloysius Stepinac,
Erzbischof von Zagreb und Metropolit von Kroatien.
Die katholischen Emigranten von Zagreb, welche unter Ihrem Protektorat Schutz und finanzielle Hilfe geniessen, erlauben sich, Eurer Excellenz hochwürdigstem Herrn Erzbischof die ergebensten Osterwünsche zu entbieten.
Bei dieser Gelegenheit wollen wir wieder unsern innigsten und tiefempfundenen Dank mit Ehrerbietung ausdrücken für all das Gute, das wir von Eurer Excellenz genossen haben und noch geniessen werden. Das Andenken an Ihre Güte und Ihr Wohlwollen wird in uns unvergesslich weiterleben. Wir sind eingedenk dessen, dass Eure Excellenz für uns vor aller Welt eingetreten sind und uns unser trauriges Los erleichtert haben. Wir bitten Gott, dass Er Eure Excellenz segne und die Kraft und Gnade gebe, Ihr so schweres Amt auch weiter zu tragen,
Eurer Excellenz ergebenst:
(slijedi četrdeset šest potpisa)
Prijevod:KATOLIČKI KOMITET ZA IZBJEGLICEMonsinjor Dr. MILAN BELUHAN
Dr. ALOYSIUS STEPINAC NADBISKUP ZAGREBAČKI
Zagreb, 19. ožujka 1940.
Kaptol 3
Vašoj Preuzvišenosti!
Mnogopoštovanom gospodinu dr. Alojziju Stepincu,
nadbiskupu Zagreba i metropolitu Hrvatske!
Katolički useljenici u Zagrebu, koji pod Vašim protektoratom uživaju zaštitu i financijsku pomoć, dopuštaju sebi uputiti Vašoj Ekscelenciji, mnogopoštovanom gospodinu Nadbiskupu, odane uskrsne želje.
Ovom prigodom želimo opet izraziti svoju iskrenu i duboku zahvalnost sa štovanjem za sve dobro koje smo uživali od Vaše Preuzvišenosti i koje ćemo još uživati. Uspomena na Vašu dobrotu i Vašu želju za dobrom živjet će u nama nezaboravljena. Sjećamo se kako se Vaša Preuzvišenost za nas pred cijelim svijetom zauzela i olakšala našu tužnu sudbinu. Molimo Boga, da Vašu Preuzvišenost blagoslovi i dade snagu i milost da svoju tešku službu i dalje nosi.
Vašoj Ekscelenciji odani:(slijedi četrdeset šest potpisa)IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac - svjedok Evanđelja ljubavi, Životopis, dokumenti i svjedočanstva - prije, za vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata, Knjiga 2, Dokumenti I, br. 1.-399. (1933.-1943.), Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 99-101.Bilješke nadbiskupa Stepinca i molba Janka Šelhausa za sina osuđenoga na smrt, koji je oslobođen na Nadbiskupovu intervenciju, 9. ožujka 1940.
IZVOR: CP, sv. CXV., str. 26.–27.; usp. DNAS, sv. IV.; pismo prileži između str. 150.–151.
9. III. Danas sam primio ovo pismo, a i otac nesretnika došao je danas k meni da interveniram te sam exspress pismom zamolio kneza Pavla da se pomiluje. Ne znam kakav će biti uspjeh.
Potpisani Šelhaus Janko, fotograf iz Zagreba i Hadžija Cvjetko, činovnik Mirovinskog zavoda u Zagrebu, hrvatski politički krivac iz procesa Dr. Mačeka iz 1930. obraćamo se Vašoj preuzvišenosti sa molbom, da Vašim moćnim uplivom spasite jedan mladi život, koji je u najvećoj opasnosti, i tako da jednom velikodušnom gestom, koju nećemo nikada zaboraviti, sačuvate nesretnom ocu, majci i braći sina odnosno brata.
Šelhaus Janko ml. student prava, star 22 godine, rodom iz Škofje Loke osuđen je presudom dunavskog divizijskog suda u Beogradu na smrt dne 22. veljače o. g., te je njegova presuda otpravljena na vrhovni vojni sud u Beogradu na konačno rješenje. Otac je dobio vijest da mu je sin »teško osuđen« dne 23. veljače, a tek prekjučer dne 26. veljače saznao je, da je osuđen na smrtnu kaznu.
Nikakove druge obavijesti nije dobio o tome radi čega je osuđen i što mu je inkriminirano, da ga je stigla tako teška nesreća. Tek je znao, da mu je sin u vojnom zatvoru i to iz sljedećih razloga:
Moj sin Janko bio je po svojoj naravi veliki dobričina i fantasta te neobično žive naravi tako, da je to i po mojem sudu i po sudu nekih medicinskih stručnjaka graničilo sa abnormalnošću. On se je u svojoj duši i u najboljoj namjeri oduševio za socijalno-politički poredak u Njemačkoj u tolikoj mjeri, da je prošle godine otišao u Njemačku i tamo radio u ratnim logorima kao obični radnik. Nakon 6 tjedana se je vratio kući po preporuci njegovih prijatelja.
Nakon povratka iz Njemačke nastupio je svoj redoviti đački rok kod autokomande u Beogradu. Njegovo ushićenje za socijalno-politički poredak u Njemačkoj nije prestalo, već mu je što više dar vanjskog izražaja što je vjerojatno bilo vrlo loše primljeno i shvaćeno od njegove okoline. Ta okolina ga je zamrzila tako, da mu je pretstojalo premještenje u Makedoniju radi kazne, čega se je on silno pobojao radi malarije.
Uslijed njegove psihoze, koja je izbruhnula svom elementarnom snagom, on je izgubio moć zdravog rasuđivanja i poduzeo jedan korak, kojemu nije bio u stanju prosuditi posljedice. U takovom duševnom stanju prebjegao je, ostavivši svoju vojnu jedinicu, u Njemačku.
Tamo je bio redarstveno pritvoren, jer je, ne znajući propise, uzeo odnosno prenio oko 200 maraka, mjesto 10, koliko je po propisima dozvoljeno.
Vjerojatno radi toga incidenta imao je biti prebačen preko njemačke granice, no pošto je smatran političkim delikventom, nije bio vraćen u našu državu, već u Italiju.
Duševno i tjelesno potpuno slomljen i utučen, a vjerojatno i razočaran, bez sredstava za život, pokušao se je vratiti natrag, da svoju stvar legalnim putem likvidira. I da izbjegne prethodnom hapšenju došao je na svoju nesreću sa krivotvorenom putnicom u Ljubljanu, gdje su neki prepoznali, našto je bio uhapšen prije nego li je mogao bilo što poduzeti i prije nego se je vidio bilo sa kime od svojih.
Šta je bilo dalje nije nam poznato, dok nas nije kao grom iz vedra neba iznenadila strašna vijest.
Pošto sam poduzeo korake kod ministra Dr. Kulovca radi meritorne intervencije, a sa njime ću moći govoriti tek nakon nekog vremena, i da ne bi njegova intervencija kojom nesrećom došla prekasno, to smo slobodni zamoliti Vašu preuzvišenost za hitno posredovanje na nadležnom mjestu, da bi se eventualno već pravomoćna presuda barem odgodila, a uz to da Vašim uplivom imadete dobrotu izraditi, da se presuda ne potvrdi već pretvori u blažu vremenitu kaznu.
Uz izraz duboke zahvalnosti u ime čitave obitelji i u ime čovječnosti očekujemo odluku Vaše preuzvišenosti.
Janko Šelhaus st.,
otac osuđenog Janka Šelhaus
Cvjetko Hadžija,
prijatelj i drug osuđenog Janka
Na dnu pisma je Nadbiskup vlastoručno upisao: Za par dana primio sam obavijest Dvora da je Vrhovni vojni sud poništio odluku divizijskog suda i vratio stvar na ponovni pretres.
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac - svjedok Evanđelja ljubavi, Životopis, dokumenti i svjedočanstva - prije, za vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata, Knjiga 2, Dokumenti I, br. 1.-399. (1933.-1943.), Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 98-99.Pismo nadbiskupa Stepinca mons. Gjuri Magjercu, rektoru Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu, o spremnosti da na područje svoje nadbiskupije prihvati izbjegle poljske svećenike, 6. veljače 1940.
IZVOR: CP, sv. XI., str. 110.
Illustrissime!
Primio sam pismo od Uz. kardinala Hlonda, da dadem pismeni pristanak za dolazak poljskih svećenika u Jugoslaviju, jer je potrebno za dobivanje vizuma. Međutim ja sam već poslao preporučenu takovu izjavu na Vas direktno preko g. Mikerića, pa Vas molim da se stavite u sporazum sa Uz. kardinalom i objasnite tu stvar.
Želio bih da ti poljski svećenici što prije dođu, jer je nevolja kod nas velika uslijed nestašice klera. Počeli su mnogi teško poboljevati, a jedan je umro već i bojim se da će biti toga i više.
Ovom prilikom molim Vas da stavite na srce g. Cvetanu, neka nastoji što prije dovršiti svoju tezu, jer ne znam dokle ću ga moći još ostaviti, kad je ovako teška stiska za svećenike na sve strane.
Uz srdačan pozdrav Vama, p. Sakaču, mnogo poštovanom o. spiritualu Nežiću i svima poznatima, a uzoritom kardinalu isporučite moj poklon.
Alojzije
nadbiskup
U Zagrebu dne 6. II. 1940.
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac - svjedok Evanđelja ljubavi, Životopis, dokumenti i svjedočanstva - prije, za vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata, Knjiga 2, Dokumenti I, br. 1.-399. (1933.-1943.), Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 97.Okružno pismo nadbiskupa Stepinca protiv pobačaja (bijele kuge) upravljeno liječnicima, 10. siječnja 1940.
IZVOR: CP, XLIII., str. 2333.; usp. KL, 91 (15. veljače 1940.), br. 7., str. 73.
ZA LJEPŠU BUDUĆNOST HRVATSKE – PROTIV BIJELE KUGE
Vrlo poštovani gospodine!
Svijest odgovornosti pred Bogom kao duhovnog poglavara, ljubav prema narodu iz kojega sam nikao i pijetet prema domovini potiču me, da se na Vas, vrlo cijenjeni gospodine, kao i na Vaše ostale liječničke drugove obratim sa nekoliko riječi u pitanju, koje ne samo duboko zadire u ljudsku savjest, nego je i od golemog značenja za čitav narodni život.
To je pitanje abortusa, koji je zauzeo toliki mah u našoj domovini, da pomalo zadobiva karakter pravog narodnog samoubojstva. To narodno zlo možete Vi po naravi svoga zvanja najuspješnije da pobijate. I upravo u toj činjenici nalazi opravdanje i ovaj moj apel na Vas.
Pobačaj je zlo u sebi. Nikakve socijalne indikacije, nikakvi naučni razlozi ne mogu opravdati direktnog pobačaja, niti učiniti da on bude nešto drugo nego što uistinu jest, i što pred Bogom ostaje, naime ubojstvo nevinog čovjeka. A hotimična ubojstvo nevinog čovjeka vapi u nebo za osvetom. Ono je odurno i grešno uvijek, a osobito onda, ako mu je izvor osobni interes i pohlepa težnja za stjecanjem.
Pobačaj je i golemo socijalno zlo, koje je donijelo toliko nevolja ne samo pojedincima, nego čitavim familijama teško ranila stablo narodnog života u naše doba.
No dok pred one, koji treba da budu prvaci u borbi protiv pobačaja iznosim njegovu unutarnju socijalnu zloću, predviđam, da će se neki možda samo sažalno nasmijati nad mojim apelom. Ali nikakav prezirni smiješak ne može ukloniti nepromjenjive stvarnosti, koja izvire iz naravnog zakona i pozitivne objave, a ta jest, da je direktni abortus u sebi teško etičko zlo.
Isto tako ne može izbrisati žalosnih činjenica i krvavih rana, što ih je po priznanju istinskih promatrača narodnog života i našem hrvatskom narodnom životu nanio porok pobačaja. S toga bi i prezirni smiješak nad mojim apelom bio samo odraz dubokog pomanjkanja one životne ozbiljnosti, kojom svi, uistinu misaoni i etički pojedinci moraju prosuđivati najdublja i najzamašnija pitanja duše i vječnosti, obitelji i naroda.
Upravo stoga s druge strane ni časom ne sumnjam, da će mnoga gospoda, kojima je upravljeno ovo pismo, prožeta visokom vjerskom i etičkom svijesti, u plemenitosti svoje duše osjetiti, kako su moje riječi istinite i opravdane.
U svijesti dakle velike odgovornosti pred Bogom, u ljubavi prema narodu mome i domovini, koja je u meni jača od svakog ljudskog obzira i u dubokoj nadi, da će moje riječi biti primljene onom ljubavi kojom sam ih i napisao, obraćam se evo na Vas, vrlo poštovani gospodine, kao liječnika, te Vas molim, da u okviru svoga znanja, gdje je (uz religioznu pouku) dana najveća mogućnost borbe protiv pobačaja, poradite što intenzivnije oko toga, da ove naše narodne sramote i rane što prije nestane.
Neka Vas, tom plemenitom nastojanju vode visoki motivi istinske i prave ljubavi prema narodu i visoka etička svijest, koja izvire iz duboko ukorijenjene religiozne spoznaje vječnog zakonodavca i neuklonjive sankcije njegova zakona, koja nikad neće izostati, pa ni onda, kad su pobačaj možda odobrili ili prelaze šutke preko njega ljudski zakoni.
U Zagrebu, dne 10. siječnja 1940.
Dr. Alojzije Stepinac, nadbiskup zagrebački
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac - svjedok Evanđelja ljubavi, Životopis, dokumenti i svjedočanstva - prije, za vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata, Knjiga 2, Dokumenti I, br. 1.-399. (1933.-1943.), Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 95-96.
Ispiši stranicu
