Okružnica: O štovanju Blažene Djevice Marije, 14. siječnja 1944.

ALOJZIJE
po milosrđu Božjem i milosti Apostolske Stolice nadbiskup zagrebački, svima svojim vjernicima milost i mir od Boga, Oca našega i Gospodina Isusa Krista!

U listopadu godine 1942. posvetio je slavno vladajući papa Pio XII. čitav svijet Bezgrješnom Srcu Majke Božje. Povod toj posveti bila je dvadeset i peta godišnjica ukazanja Majke Božje u Fatimi u Portugalu. I mi smo našu nadbiskupiju posvetili Bezgrješnom Srcu Marijinom.

Smatramo potrebnim, da u ovoj svetoj korizmi progovorimo o štovanju Majke Božje, u kojoj čitav svijet, nakon posvete koju je izvršio Sveti Otac, vidi nadu i spas iz ovih strahovitih zala, koja biju čovječanstvo. Da i mi vidimo za našu nadbiskupiju i za čitavu našu hrvatsku domovinu u Blaženoj Djevici spas u ovim teškim danima koje proživljujemo, neće nikoga začuditi, tko znade što je Blažena Djevica Marija.
 
Ta nju su već za života na zemlji vrlo častili. Prigodom onoga, u povijesti svijeta tako važnoga događaja, koji zovemo Navještenje, pozdravio je anđeo Blaženu Djevicu Mariju riječima »Zdravo, milosti puna«, i »Blagoslovljena ti među ženama«.[187] Velika je bez sumnje za čovjeka čast, ako mu se ukaže anđeo i ako ga može pozdraviti, kad se sjetimo, koliko je anđeo po svojoj naravi nad čovjekom. No, kod Navještenja ne ukazuje čovjek čast anđelu nego anđeo čovjeku. Morala je dakle Blažena Djevica Marija biti puno uzvišenija od anđela.

I sveta Elizabeta odala je počast Majci Božjoj riječima: »Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje. Otkud meni ta milost, da mati Gospodina moga dolazi k meni?«[188] Sveta Mati Crkva ne prestaje nikada poticati nas na osobito štovanje Majke Božje.

Ona daje zvoniti već ranim jutrom u crkvama čitavoga katoličkoga svijeta. Ona daje zvoniti u podne, kad se sunce najviše popelo na svodu nebeskom, a rad za neko vrijeme zastaje. Ona daje zvoniti opet u večer, kad se sunce sakriva, a tama obuzima zemlju.

A sve to zvonjenje ima za cilj da ljude po svem svijetu tri puta dnevno podsjeća na onaj blaženi čas, kad je anđeo došao pozdraviti presvetu Djevicu kao Majku Sina Božjega i da joj se pokloni kao svojoj Kraljici, te da je svi kršćani časte onim istim milim anđeoskim pozdravom.

Crkva svakom Očenašu dodaje i Zdravo Marijo, da si tako vjernici usade u srce neizmjerno dostojanstvo Blažene Djevice Marije. U tu svrhu ustanovila je razne svetkovine Blažene Djevice Marije. Poučava nas o Njezinom dostojanstvu na Svijećnicu, na blagdan Navještenja, na Veliku Gospu, na Malu Gospu, na Bezgrješno Začeće i tolike druge Njezine blagdane u godini.

Njoj u čast moli kod javnoga bogoslužja svima dobro poznate Litanije lauretanske, koje nisu ništa drugo nego, jedan veličanstveni, Duhom Svetim nadahnuti hvalospjev dostojanstvu Majke Božje.

Sveta Mati Crkva časti Blaženu Djevicu Mariju kroz cijeli mjesec svibanj izabranim pobožnostima, kad se svećenici širom svijeta natječu, da riječju s propovjedaonice što ljepše iskite sve divne povlastice Majke Božje. Kroz cijeli mjesec listopad moli se javno po svim katoličkim crkvama sveta krunica u čast Majci Božjoj.

Njoj u čast izgrađene su po svijetu veličanstvene crkve. Svaka katolička zemlja na svijetu ima po koje glasovito svetište Marijino. Ima ih i naša Hrvatska, među kojima se svojom starinom i obljubljenošću ističu Majka Božja Trsatska, a nada sve Majka Božja Bistrička.

Krivo međutim imaju inovjerci, koji bi htjeli katolicima predbaciti, da Blaženoj Djevici Mariji odaju božansku čast, zato što je toliko časte. Bog je samo jedan i Njemu jedinome pripada božanska čast. Ali da katolici toliko štuju Blaženu Djevicu, da je štuju više nego sve svece, ima svoj duboki razlog i opravdanje.
Gospodina Boga svoga dužni smo ljubiti »svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom misli svojom!«[189] A može li onaj, koji istinski ljubi Gospodina Boga svoga, a da ne ljubi i ne časti i Majku Božju više nego li svece? Jer sva čast koja se daje Majci Božjoj ide konačno Bogu koji Ju je uzvisio nad sva stvorenja.

Ako prođemo povijest Svete Crkve, nećemo naći nijednoga jedinoga sveca, koji ne bi bio i iskreni štovalac Marijin. I obratno, što su više štovali Mariju, tim su više rasli u ljubavi Božjoj, u kršćanskom savršenstvu, jer ništa Majci Božjoj nije toliko na srcu, koliko slava Božja i napredak duša.

Nadalje, Marija nije samo Majka Božja nego je i naša majka! Sam nam Ju je Isus Krist dao za majku na drvu križa, kad je umirući upravio one riječi svetom Ivanu Evanđelisti: »Sinko, evo ti majke.«[190] Jer sveti Ivan bio je po riječima svetog Augustina naš zastupnik i što je rečeno njemu vrijedi za svakoga drugoga čovjeka. Pa ako ljudi smatraju posve razumljivim da dijete rado boravi uz majku, posve je razumljivo i to, da svaki pravi kršćanin ljubi i časti Blaženu Djevicu Mariju više nego li ikojega sveca.
Mi nazivamo Blaženu Djevicu Mariju u Litanijama lauretanskim - Majko Divna! I jest divna! Jer koji anđeo, pa bio i najvišeg stupnja, može reći Isusu Bogu našemu - moj sinko? To je pravo pridržano samo jednome stvoru, a to je Blažena Djevica Marija.

Majka je Božja, veli sveti Izidor, čudo nad čudesima i ništa od svega što postoji, osim Boga, nije divnije od nje! Crkva joj se divi i blagoslivlja je riječima: »Blagoslovljena si i štovanja vrijedna, Djevice Marijo: koja si bez povrede stida postala Majkom Spasiteljevom. Djevice Bogorodice, onaj, koga ne obuhvaća čitav svijet zatvorio se u tvojoj utrobi, postavši čovjekom!«[191]

Bog je nadalje Blaženu Djevicu Mariju odlikovao nad sve ljude time što Ju je izuzeo od istočnoga grijeha. Već na prvim stranicama Svetoga Pisma čitamo velike riječi: »Neprijateljstvo ću staviti između tebe i žene, između sjemena tvojega i sjemena njezina. Ona će ti satirati glavu, a ti ćeš vrebati na petu njezinu.«[192]

A obećanje koje je Bog dao u raju vidimo ispunjeno na Mariji, jer Ju arkanđeo prigodom Navještenja zove »Milosti puna«. Zato sveti Oci zovu Blaženu Djevicu »neokaljanom«. A da su imali pravo potvrdila je Presveta Djevica sama prigodom ukazanja u Lurdu  kad je rekla: »Ja sam Bezgrješno Začeće!« Ona dakle jedina među ljudima sliči cedru kojeg nikada ne nagrize crv. Ona jedina među ljudima sliči ljiljanu među trnjem. Ona jedina među ljudima sliči ogledalu na kom nema mrlje.

Ona jedina među ljudima sliči onom tornju što ga je kralj David podigao u Jeruzalemu, a koji se izdizao iznad najvišega vrhunca u gradu, jer joj u svetosti nitko nije ravan na zemlji niti može biti.

Bog je nadalje Blaženu Djevicu odlikovao time što nije dopustio da Njezino sveto tijelo istrune u grobu, kao što je to slučaj kod drugih ljudi, nego ga je odmah iza smrti uskrisio i uzeo na nebo. Sveta Crkva po čitavom svijetu slavi spomen na taj događaj na blagdan Uznesenja u mjesecu  kolovozu.

Bog je Blaženu Djevicu Mariju okružio u nebu najvećim sjajem. Kao što mjesec svojim sjajem nadvisuje sjaj zvijezda, tako i Blažena Djevica Marija ostale svece u nebu i anđeoske korove. Zato Ju i nazivamo kraljicom anđela, kraljicom patrijarha, kraljicom proroka, kraljicom apostola, kraljicom mučenika, kraljicom ispovjednika, kraljicom djevica, kraljicom sviju svetih.[193]  
Svima je dobro poznata ona molitva: »Spomeni se o preblaga Djevice Marijo, kako se nije čulo od vijeka da se itko u tvoju zaštitu preporučio, tvoju pomoć zatražio, tvoj zagovor zaprosio, a da je bio odbijen!« Da ta vjera Svete Crkve nije isprazna i da je Blažena Djevica Marija i te kako moćna kod Boga vidimo već za Njezina zemaljskog života.

Kad su mladenci u Kani Galilejskoj bili u neprilici, jer je svatovima ponestalo vina, zauzela se Blažena Djevica kod svoga Sina, i Gospodin Isus Krist je uslišio Njezinu molbu i čudesnim načinom pretvorio vodu u vino. Ako je pak Gospodin Isus Krist tako rado uslišao molbu Marijinu na zemlji u jednoj čisto zemaljskoj stvari, tko će razborit posumnjati, da bi mogao odbiti Njezinu molbu sada u slavi nebeskoj?

Sveti Bernardo ide tako daleko, da se ne ustručava reći: »Tko se može sjetiti, da je zazvao Mariju a da nije bio uslišan, taj neka prestane slaviti Njezino milosrđe!« Nikada, dakle, ne moli uzalud onaj koji se moli Majci Božjoj. Ta svaki pristojan čovjek u ljudskome društvu odzdravlja onima koji ga pozdravljaju. Zato s pravom govori sveti Bonaventura: »Ni Marija nije tako neprijazna, a da ne odzdravi onome koji Ju pozdravlja; kako je često pozdraviš, toliko će i Ona tebi odzdraviti!«

Ti pozdravi, to su naše molitve! Što su ljepše i srdačnije to će ljepši biti i odzdrav, to jest uslišanja u potrebama duše i tijela. O, kad bi u ovim strašnim vremenima svi ljudi znali cijeniti neizmjerno dobročinstvo koje nam je Bog iskazao kad nam je Blaženu Djevicu Mariju dao za zagovornicu i majku! Čujte, što o njoj govori sveti Bernardo koji je bio upravo neumoran u iznalaženju najljepših pohvala Blaženoj Djevici Mariji. Govoreći o onim riječima svetoga Evanđelja »poslan bi anđeo« ovako nastavlja:

»I ime je Djevici Marija. Reći ćemo nešto i o ovom imenu, koje znači zvijezda mora i Djevici Majci vrlo pristaje. Ona se naime s potpunim pravom uspoređuje sa zvijezdom, jer kao što zvijezda prosipije svoju zraku bez vlastite povrede, tako je bez vlastite povrede Djevica rodila Sina. Niti zraka umanjuje sjaj zvijezdi, niti Sin Djevici Njezinu nepovredivost. Ona je dakle ona plemenita zvijezda Jakobova, čija zraka rasvjetljuje čitav svijet, čiji sjaj jasno odsjeva na nebu i prodire [u] podzemlje grijući više duše nego li tjelesa, njeguje krjeposti, uništava opačine. Ona je, velim, presjajna i divnazvijezda iznad ovog velikog i prostranog mora (života) nužno uzdignuta, sjajući krjepostima, rasvjetljujući primjerima. O, ti, koji vidiš da se u šikljanju ovoga života više ljuljaš u burama i olujama nego li hodaš po zemlji; ne odvrati svojih očiju od sjaja ove zvijezde, ako nećeš da te bura uništi.

Ako navale na te vjetrovi kušnja, ako naletiš na grebene tuga, pogledaj na zvijezdu, zazovi Mariju. Ako te bacaju amo-tamo valovi oholosti, častohleplja, ogovaranja, zavisti, pogledaj na zvijezdu, zazovi Mariju. Ako potresa lađicom tvoje duše srdžba ili lakomost ili podražaj tijela, pogledaj na Mariju.

Ako si zbunjen radi strahota opačina, smeten radi prljave savjesti, preplašen od užasa suda, ako te počinje proždirati bezdan žalosti, ponor očaja, misli na Mariju. U pogibeljima, u tjeskobama, u dvojbenim stvarima misli na Mariju, zazivaj Mariju.

Neka ti ne odlazi s usta, neka ti ne odlazi sa srca;  i da postigneš za govor Njezine molitve, ne ostavljaj primjer Njezina života. Nju slijedeći, nećeš sići s puta; njoj se moleći nećeš očajavati; na nju misleći nećeš zalutati; dok te Ona drži nećeš posrnuti; dok te Ona štiti ne trebaš se bojati; dok te Ona vodi nećeš se umoriti; ako ti je Ona milostiva stići ćeš k cilju: i tako ćeš sam na sebi iskusiti kako je s pravom rečeno: i ime je Djevici Marija.«[194]

Kad imamo, dakle, toliko blago u Blaženoj Djevici Mariji, zar je čudo da su se oduvijek obraćali kršćani u najvećim nevoljama s najvećim pouzdanjem za pomoć Majci Božjoj? Zar je čudo da je Sveta Mati Crkva zove pomoćnicom kršćana, tješiteljicom žalosnih, zdravljem bolesnih i utočištem grješnika?[195]

I nije li dovoljno u ovih dvije tisuće godina pokazala i dokazala da je pomoćnica kršćana? Ta što bi bilo ostalo od kršćanstva u vrijeme provale Turaka, da nije bilo zagovora Marijina, kojoj su se kršćani utjecali? Što bi bilo od Katoličke Crkve kad su se digli razni krivovjerci protiv nje, da nije bilo zagovora Marijinog?

A tko se hoće uvjeriti, da li joj pripada naslov »zdravlje bolesnih«, neka samo pogleda Lurd, Fatimu i tolika druga svetišta Majke Božje. I što drugo tjera one stotine tisuća ljudi k Majci Božjoj Bistričkoj nego li činjenica, da je Ona najbolja tješiteljica svakoj ožalošćenoj i ojađene] duši? No od svih zala za čovjeka je najstrašnije i najveće zlo grijeh, jer su samo po grijehu došla druga zla na ovaj svijet, pa i sama smrt.

A utočište grješnicima od srdžbe Božje tko je drugi nego li Blažena Djevica Marija? Svaka zemaljska majka brine se oko toga da ukloni razdor i mržnju između svoje djece. A još sto puta više nastoji Blažena Djevica Marija oko toga da grješnike izmiri sa svojim božanskim Sinom. Aleksandar Veliki rekao je jednom zgodom da jedna jedina suza Njegove majke poništava mnoge smrtne osude.

Ako je tako častio svoju majku jedan poganin, da njoj za ljubav oprosti zločincima, kud više će Isus Krist oprostiti onima za koje posreduje njegova Sveta Majka? Sveto nam Pismo svjedoči da se prigodom općeg potopa nitko nije spasio osim Noe i njegove obitelji, koja se po nalogu Božjem zatvorila u barku, koja je plivala na valovima. A ako se tko od ljudi hoće spasiti u potopu grijeha neka se s pouzdanjem utiče zagovoru Majke Božje, koju svi sveti Oci uspoređuju s Noinom barkom, jedinom nadom spasenja u općenitom potopu.

Dragi moji vjernici! Kolika zla danas biju svijet ne trebam vam dokazivati jer ste sami svjedoci strahota kakvih svijet nije još vidio u svoj svojoj povijesti. A evo vidjeli ste sada ukratko što mi kršćani katolici imamo u Blaženoj Djevici Mariji. Imamo u njoj lijek za sva zla, utjehu za svaku žalost, pomoćnicu u svakoj nevolji, utočište kad nas tište grijesi, nadu kad nas hvata očaj.

A kolike duše danas već hvata očaj! Imaju li pravo? Nemaju! Jer ako propadnu, same će si biti krive, kad se ne obraćaju tamo, gdje mogu naći pomoć, lijek, utjehu, a to je u Blaženoj Djevici Mariji koja nam je od Boga dana za Majku i zagovornicu. Iz toga slijedi da svaki od nas pojedinac, da svaka hrvatska obitelj, da čitav hrvatski narod mora biti velik, iskren i dubok štovatelj Majke Božje, Blažene Djevice Marije, osobito danas, u ovim strašnima vremenima!  
Sveti Pavao apostol u poslanici Timoteju opominje svoga dragog učenika ovim riječima: »Dok dođem, pazi na čitanje, nagovaranje, učenje.«[196] A ako je dužnost Timotejeva kao predstavnika Crkve bila da poučava i opominje vjernike u svemu što će koristiti njihovom duhovnom napretku, isto je tako bila dužnost vjernika, da se okoriste ovim čitanjima, nagovaranjima i učenjem Timotejevim.

Da netko uzmogne štovati Blaženu Djevicu onako kako treba, mora ponajprije temeljito poznavati sve Njezine divne odlike kojima Ju je Bog uresio. Pravi dakle štovatelji Marijini moraju biti marljivi slušaoci riječi Božje koja se tumači u crkvama, pohvala koje Crkva iznosi o Majci Božjoj. A gdje to iz bilo kojega razloga nije moguće, pravi će štovalac Marijin nastojati da pri ruci ima uvijek kakvu knjižicu koja govori o Majci Božjoj. A te se danas mogu lakše nabaviti nego ikada.

Ove godine je npr. i »Društvo Svetog Jeronima« izdalo jednu knjižicu o Majci Božjoj, koju lako može nabaviti svaka kuća. Kolike duše moraju zahvaliti svoje redovničko zvanje, svoje svećeničko zvanje, spas svoje duše lijepom štivu o Majci Božjoj.

Dobra naime knjiga ima vrlo veliki upliv na čovječju dušu. Sam veliki sveti Augustin priznaje da mu je knjiga govornika Cicerona »Hortenzije« bila povodom da se vrati k Bogu. »Ova knjiga«, veli svetac, »dala je mom mišljenju drugi pravac, upravila je moju molitvu k Tebi Gospodine i promijenila je sadržaj mojih želja i čežnja.

Najednom mi se učinila niskom svaka taština i nevjerojatnim žarom srca težio sam za neumrlom mudrošću i počeo sam da se vratim k Tebi.«[197] Ako je dakle već knjiga jednog poganina dala povod obraćenju jedne duše, bez sumnje će i štivo o Majci Božjoj potaknuti dušu da Blaženu Djevicu Mariju sve više cijeni, ljubi i tako raste u ljubavi i prema Bogu.
   
Dok god u čovjeku kuca srce, znak je da još živi. A dok god se čovjek sjeća Blažene Djevice Marije znak je da još živi duhovnim životom. I što je češće zaziva znak je sve dubljeg duhovnog života. Zato nas opominje sveti Bernardo: »U pogibeljima, u dvojbenim stvarima misli na Mariju, zazivaj Mariju. Neka ti ne odlazi s usta, neka ti ne odlazi sa srca!«

Pravi katolik neće nikada zaboraviti onoga časa pod križem kad nam je Isus Krist dao Blaženu Djevicu za majku: »Sinko evo ti majke!« Pravi će Ju katolik svaki dan zazivati kao majku onim riječima himna: »Majkom se pokaži, molbe nam prikaži, Onom rad nas što je, posto dijete tvoje!«[198]

Pravi će Ju katolik zazivati i pozdravljati kao svoju kraljicu, kako ga to uči Sveta Mati Crkva. Dostojanstvo zemaljske kraljice, pa bila ne znam kako moćna, od danas je do sutra. Kraljevsko dostojanstvo Majke Božje trajat će u vijeke vjekova. Njezinom naslovu odgovara i moć, da onima koji Ju iskreno zazivaju kao svoju kraljicu pomogne u svakom času. S kolikim dakle ufanjem mora govoriti katolik:

Kraljice anđela, moli za nas! Kraljice patrijarha, moli za nas! Kraljice proroka, moli za nas! Kraljice apostola, moli za nas! Kraljice mučenika, moli za nas! Kraljice ispovjednika, moli za nas! Kraljice djevica, moli za nas! Kraljice Sviju svetih, moli za nas! Kraljice bez grijeha začeta, moli za nas! Kraljice mira, moli za nas!

Pravi katolik zazivat će Ju kao svoju odvjetnicu i zagovornicu. Danas čovjek, na žalost, na zemlji ne može gotovo ništa postići bez zagovora i posredovanja. A koliko više osjećamo potrebu zagovornika na nebu, kad znamo, koliko smo puta uvrijedili Boga, svoje najveće i najmilije dobro. Zato Sveta Crkva svaki dan moli poslije Svete Mise: »Zdravo Kraljice, Majko milosrđa, Živote, Slasti i Ufanje naše, zdravo! K Tebi vapijemo prognani sinovi Evini, k Tebi uzdišemo tugujući i plačući u ovoj suznoj dolini; svrni dakle Odvjetnice naša one svoje milostive oči na nas, te nam poslije ovoga progona pokaži Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje, o blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo!«[199]

Pravi će Ju katolik zazivati svaki dan kao mudru učiteljicu života. Izraelski se je narod ponosio s kraljem Salomonom, kojemu u mudrosti nije bilo ravna na zemlji. Mi imamo razloga da se još više ponosimo s Onom koju Sveta Crkva zove Djevice premudra i Prijestolje mudrosti! O, koliki bi od onih ljudi, koji danas plaču i tuguju nad ruševinama svoga života bili sretniji da su se na vrijeme preporučili ovoj Majci dobrog savjeta!

Pravi će Ju katolik svaki dan zazivati i pozdravljati kao svoju najveću dobročiniteljicu i tješiteljicu. Većeg nam dobročinstva osim Boga nije nitko nikada iskazao od Nje, koja nam je rodila Spasitelja svijeta, svojim ga mlijekom dojila, svojim rukama hranila i odijevala, na križnom putu pratila i pod križem s Njime patila, dok nije izvršio djelo otkupljenja. I nitko nas nije u stanju tako utješiti kao Ona, koja je iskusila svu gorčinu najstrašnijih boli pod drvom križa Božanskoga Spasitelja. Ne zove je Crkva uzalud u litanijama:  »Utjeho žalosnih!«
   
Kad vidimo u kojoj obitelji kako djeca na počasnom mjestu drže sliku zemaljskoga oca i majke s pravom zaključujemo da štuju svoje roditelje i čuvaju uspomenu na njih i nakon smrti. Isto tako s pravom zaključujemo da nije opak čovjek onaj koji na počasnom mjestu u kući ima sliku Majke Božje i tu sliku časti.

Kako je lijepo vidjeti u mjesecu svibnju, kad se u kući nalazi okićena slika Majke Božje ili kad pobožni katolici pale pred njom kroz čitavu noć svjetlo, da joj na taj način iskažu svoje štovanje kroz mjesec koji je Njoj posvećen. I kako je lijep kršćanski katolički običaj kad vjernici nose trajno sliku Marijinu uza se u obliku medaljice na vratu! Kolikima je već takva medaljica spasila život tijela, a kolikima, što je još važnije, život duše!
          
Pravi štovatelji Marijini nastojat će, kad im se pruži prilika, da posjete crkve posvećene Majci Božjoj, napose glasovita Njezina prošteništa.

Prije dvije godine pošlo je 20.000 francuskih mladića bosih nogu skoro 49 kilometara daleko pješke u starodrevno francusko narodno svetište Notre Dame de Puy, svetište Majke Božje, da se pred Njezinom staro drevnom slikom pomole, da čine pokoru za grijehe naroda svoga i da isprose sebi i svome narodu blagoslov Bogorodice. Primjer vrijedan nasljedovanja. I mi imamo hvala Bogu mnogo svetišta Majke Božje, među kojima se ističe, kako rekosmo, svetište Majke Božje Bistričke.

Svima neka nam bude nagrada da uzdržimo lijepe i spasonosne običaje svojih djedova, pa da, kad nam se pruži prilika, hodočastimo k Majci Božjoj, da pred Njezinom svetom slikom raskajana srca i duše plačemo radi grijeha svojih i naroda svoga i molimo za Njezin zagovor kod Boga, napose sada, u ovim strašnim vremenima. A tko će nam drugi pomoći, ako ne Ona?
   
Lijepo je vidjeti kad se oltar Majke Božje iskiti bijelim i crvenim ružama. Ali je još puno ljepše i sto puta zaslužnije kad joj se svaki dan stavlja na oltar duhovni vijenac ruža, sveta krunica ili kako ju negdje zovu »rožni venac«.

Kako je krunica draga Majci Božjoj vidi se po tome, što se u Lurdu ukazala svetoj Bernardici s krunicom u ruci. Vidi se po tome, što se onim malim pastirima u Fatimi u Portugalu prije dvadeset i pet godina ukazala isto tako s krunicom u ruci i na upit pastirice Lucije tko si ti - odgovorila: »Ja sam Majka Božja Presvete Krunice!« Šest puta je Blažena Djevica Marija prigodom ukazanja u Fatimi opomenula one sretne pastiriće, a preko njih čitav svijet, da rado i pobožno mole svetu krunicu. Samo oholice i neznalice mogu se izrugivati molitvi svete krunice. A svi veliki i razboriti ljudi visoko su cijenili molitvu svete krunice.

Sveti Ivan Berchmans, kad je bio blizu smrti, zamolio je da mu metnu u ruku tri najmilije stvari, a to su bili križ, sveta Pravila njegove Družbe i sveta krunica. Veliki glazbenik Haydn molio je dnevno svetu krunicu i često priznao da je za stvaranje svojih djela našao najviše pobude u svetoj krunici.

Glasoviti francuski liječnik i profesor medicine Recamier rekao je: »Ja molim krunicu. Ako sam zabrinut za kojega bolesnika i kad sam iscrpio sva sredstva svoga liječničkog umijeća, onda se obraćam Onome koji može sve izliječiti. A jer nemam uvijek vremena da predložim svoje molbe Bogu, molim Blaženu Djevicu kao svoju posrednicu s jednom ili dvije desetice svete krunice. Moram priznati, da sam vidio izvanrednih uspjeha.« Glasoviti vojskovođe princ Eugen Savojski i maršal Radetzky rado su i pobožno molili svetu krunicu. A tako slično i mnogi drugi veliki i znameniti ljudi.

Zato smo mi u prošloj godini toliko puta poticali sve vas, dragi vjernici, da se molitva svete krunice uvede opet u svaku našu obitelj, u svaku hrvatsku kuću. Jer ako je prije krunica pomagala tamo, gdje više nitko nije mogao pomoći, to će nam sigurno pomoći i u ovim strašnim vremenima kad se čini da je uzaludna svaka pomoć ljudska.

Udružujte se zato na poziv svojih pastira u organizaciju »žive krunice«, o kojoj su vam već sigurno govorili vaši dušobrižnici. Molite svaki dan svetu krunicu u svakoj obitelji na večer prije počinka, a ako ne čitavu barem njezin dio. Nabavite si tko može i knjižicu koja je ove godine izašla o svetoj krunici, da je tako što bolje razumijete, da vam krunica na taj način što više omili, da je onda što pobožnije i revnije molite. Budite uvjereni da ćete brzo iskusiti divne plodove svete krunice.
   
Glavne svetkovine Majke Božje jesu: Svijećnica, Navještenje, Velika Gospa, Mala Gospa, Bezgrješno Začeće. Običaj je već na zemlji da zemaljski vladari uoči kakve državne svetkovine podjeljuju razne milosti svojim podanicima. Zar je Majka Božja možda manje darežljiva od zemaljskih vladara? Ona nam govori s psalmistom napose u te svoje dane: »Otvori usta svoja i ja ću ih napuniti!«[200]

Pripravimo duše naše za svetkovine Marijine kakvom devetnicom ili trodnevnicom, bilo kod kuće bilo da se obavlja u crkvi. Dajmo Njoj na čast odslužiti koju Svetu Misu, postimo Njoj u čast, dajmo milostinju, primimo svetu pričest Njoj u čast. Kako se Majka Božja nikada ne da nadvisiti u velikodušnosti ni od koga, sasvim je sigurno, da će izliti na nas obilni majčinski blagoslov za svaki ovaj čin pobožnosti koji joj iskažemo.
   
Između Majke Božje i grijeha postoji vječno neprijateljstvo. Ne može dakle biti govora o onom pravom i dubokom štovanju Majke Božje tako dugo, dok nam se mili grijeh, koji Ona toliko mrzi. Zato naše nastojanje mora ići za tim da se okanimo grijeha, a da dušu obogatimo krjepostima. Kako je žalosno i bolno čuti kad pojedinci u našem narodu proklinju Majku Božju. Ti zaboravljaju na one teške riječi Svetoga Pisma: »Jao rodu, koji kune oca svojega i ne blagoslivlja matere svoje!«[201]

Neka zauvijek nestane te sramote iz naše sredine. Ako hoćemo da si osiguramo trajno zagovor Marijin, da nas trajno prati Njezina majčinska ljubav, ljubimo poput nje svetu čistoću, poniznost, milosrđe prema bijednicima, strpljivost, odanost u svetu volju Božju, sveto siromaštvo, umjerenost i druge kršćanske krjeposti.
   
Pitat ćete, zašto toliko naglašujemo štovanje Majke Božje? Odgovaramo, zato, jer u Njoj vidimo najveću nadu u ovim strašnim vremenima. Za Nju naime vrijede riječi Svetoga Pisma: »Blago čovjeku koji me sluša i koji straži na vratima mojim svaki dan i koji čuva dovratnike moje; koji mene nađe naći će život i crpsti će spasenje od Gospoda. Tko se ogriješi o mene, ozlijedit će dušu svoju; svi koji me mrze, ljube smrt!«[202]

Upravo je upadno da su svi sveci djetinje štovali Majku Božju i preko Nje primili od Boga velike milosti. Sveti Alfons Liguori dnevno je Njoj na čast molio krunicu, svake subote Njoj na čast postio, svaki sat molio pozdrav anđeoski. I gle kako ga je Bog po za govoru Bogorodice proslavio na zemlji i na nebu! I taj veliki svetac zapisao je riječi koje bi si morao dobro zapamtiti svaki katolik: »Ja ne vjerujem«, veli svetac, »da bi se pakao mogao podičiti, da je jedan jedini prispio tamo, koji je iskreno štovao Majku Božju.«

Dragi vjernici! Svi vi vidite i znate kako teška zla biju pojedince i čitave narode. Ta zla, koja nas biju, pravedna su plaća za grijehe čovječanstva. No, dok nas Gospodin Bog jednom rukom udara, drugom nas odmah i liječi. Evo, po nedokučivoj dobroti Božjoj ukazala se prije dvadeset i pet godina Majka Božja u Fatimi, da svijet upozori na zla koja će doći i da svijet uputi da će upravo u Njoj naći pomoć u strašnim danima koji će doći i koji su došli na svijet. T

o je, kako rekosmo na početku, potaklo Svetog Oca, da čitav svijet posveti Prečistom Srcu Marijinom. Ne govori li nam onda zdrava pamet da nam je upravo sveta dužnost, nakon što smo i našu nadbiskupiju posebnim načinom posvetili Prečistom Srcu Majke Božje, da učinimo sve da se pobožnost prema Majci Božjoj u našoj nadbiskupiji što više proširi i produbi, kako smo to prije razložili.

Ako nas svi poslušaju, kao što bi morali i kao što želimo, onda smo uvjereni da neće dugo potrajati da nam po zagovoru Majke Božje svanu dani mira i zadovoljstva na zemlji. A što je još važnije, uvjereni smo, da će svi Njezini štovatelji primiti jednom kao nagradu krunu života vječnoga!

S tom željom podjeljujemo svima vama od srca, kao zalog nebeskih milosti svoj natpastirski blagoslov!
   

Ispiši stranicu