1941. - 1946.
Fotografija s naslovnice prikazuje pisaći stroj u Muzeju bl. Alojzija Stepinca kojim je Stepinac tijekom zatočeništva ispisao tisuće pisama i propovijedi.
Uhićenje nadbiskupa Stepinca 18. rujna 1946.
Izjava nadbiskupa Alojzija Stepinca, očitovana i vlastoručno potpisana u tijeku istražnog postupka, u Zagrebu, 20. rujna 1946.
Moje hapšenje i zatvor i istražni postupak ima pripremiti očigledno materijal za sud protiv mene. Danas je u cijelom kulturnom svijetu omraženo direktno napadati Crkvu i vjeru. Zato se tamo, gdje se hoće nešto poduzeti protiv predstavnika Crkve mora naći politička podloga, što je protiv mene nađeno u ovoj formi.
Ni po Božjem, ni po naravnom, ni po internacionalnom pravu nijedan ispravan sud ne bi me nikada mogao osuditi za ono što mi se imputira, kad bi pregledao cijelu situaciju u kojoj smo se nalazili.
Moja je krivnja sto posto u tome, što nisam mogao pokleknuti pred zahtjevima komunizma koji jedini vlada u ovoj zemlji, a zašto nisam mogao reći amen na sve što se radilo, evo razloga: nama se govorilo da je zagarantirana sloboda vjeroispovijesti u sadašnjem poretku.
Međutim konstatiram:
1) Da je od početka Narodno-oslobodilačke borbe pa do sada ubijeno između 260-270 katoličkih svećenika, od kojih ogromna većina ne bi nikada bila zvana ni na odgovornost u drugim zemljama, a kamoli ubijena.
2) Ubijeno je kojih desetak časnih sestara, čega se ne sjećam nikada u povijesti naše zemlje.
3) Uništene su sve katoličke škole osim možda jedne gimnazije.
4) Uništene su naše tiskare.
5) Uništena je naša štampa.
6) Oduzeti su brojni katolički zavodi.
7) Onemogućena su naša sirotišta pod vodstvom časnih sestara.
8) Uništen je naš Caritas, valjda zato što je spasio i hiljade partizanske djece za vrijeme rata.
9) Uništeno je naše društvo Sv. Jeronim, najjača pučka kulturna institucija na Balkanu i najomiljenija srcu našeg puka.
10) Stavljena su u najteže situacije ono par sjemeništa što je ostalo, jer im je oduzeta sva imovina od koje su se uzdržavala, a zna se da u tim sjemeništima bila su školovana djeca našeg siromašnog puka.
11) Veliki dio crkvene imovine oduzet je nasilno bez ikakvog sporazuma sa katoličkom crkvom.
12) Praktički je vrlo oteščan vjeronauk u nižim školama, a u višim je naprosto izbačen, protiv ogromne većine stanovnika naše zemlje.
13) Uveden je nasilno civilni brak protiv svih tradicija našeg puka koji s bolnim srcem mora da ide u civilne urede da izvrši svoju formalnost.
14) Već su iz nekih bolnica izbačene časne sestre ili im je onemogućen rad, makar su ih svi bolesnici od srca voljeli i svi savjesni liječnici duboko cijenili.
15) Tužio mi se jedan biskup da su na njegovu području već otete grade katoličkih redovnika ili redovnica.
16) Tužio mi se drugi biskup da su mu još danas neke crkve preorene u magazine. Možda je već naknadnim protestima uspjelo to očistiti.
17) Nijedan katolički svećenik ili biskup nije siguran ni po danu ni noći za svoju slobodu, a čak i za svoj život, što sam imao prilike sam iskusiti.
Mogao bih dalje nabrajati, ali sve u svemu sloboda je savjesti samo na velika iluzija i pijesak u oči neupućenima. Ona je praktično jednaka nuli, jer je to samo provizorij dok se mladež ne odgoji za iste. A to se čini svim sredstvima, tvrdeći u školskim knjigama da Krist, koji je za nas Bog, nije nikada uopće postojao, da je Majka Božja, koja je za nas jedan od najsvetijih pojmova, obična djevojka s ulice, da ne kažem bludnica; da je čovjek od majmuna itd., i jao onim nastavnicima koji bi se usudili prigovoriti.
Ja neću govoriti o klanjima koja se stalno nama imputiraju, ali bi bilo mnogo toga za ispitati i na drugoj strani, odakle silna grobišta širom cijele naše domovine i da li su to samo ustaška klanja ili hrvatskih domobrana. Zato, sve promislivši, smatram i odlučujem, ukoliko budem izveden pred sud:
1) Da se neću, osim načelne izjave, nijednom riječju braniti;
2) Da odbijam branitelja na sudu i
3) Da neću apelirati protiv osude, jer je opće poznata stvar da sud često izvodi naloge koje mu dostavi stanovita organizacija.
Konačno da završim. Ako je današnjim vlastima iskreno do sređenja prilika u našoj zemlji, onda evo jedina puta do toga. Država imade svoje redovite diplomatske odnose sa Sv. Stolicom.
Neka dakle s njom kao s jedinim kompetentnim faktorom povede otvoreno i muški i pošteno pregovore. Sv. Stolica, odnosno katolička Crkva, ne pozna diktata, ali pozna poštene i iskrene sporazume. Bez toga sve drugo neće koristiti ništa. Mogu biti ja osuđen, što me malo dira.
Mogu biti osuđeni i drugi biskupi. Mogu biti poubijani još toliki svećenici ili vjernici, stvari se ne će popraviti, nego samo pogoršati i dovesti sasvim sigurno do potpunog rasula. Da ne govorim o bezbrojnim poukama povijesti, ogromna je pouka Hitler kojoj smo živi svjedoci.
Više od jednog decenija vodio je nečuvenu borbu protiv katoličke Crkve, i znamo kakav je rezultat: Crkva danas slobodno diše i radi u Njemačkoj. Zato velim, ako mi nećete dati pravo vi u ovome što navodim, dat će mi povijest, i kao što su svi nebrojeni Hitlerovi procesi protiv katoličke Crkve poslužili na njezino dobro, tako će sasvim sigurno u zadnjoj liniji biti i s ovim.
Iza katoličke Crkve stoji konačno Krist, njezin ugaoni kamen, o kojem je pisano: »Tko padne na ovaj kamen, razbit će se, i na koga on padne, smrvit će ga.« [134] Ja sam iznio ukratko svoje misli za ispravno rješenja ovog problema.
[134] Usp. Mt 21, 44.
Izvor: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac – svjedok Evanđelja ljubavi, Životopis, dokumenti i svjedočanstva – prije, za vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata, Knjiga 3, Dokumenti II, (1944. –1998.), Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 370-372.
Okružnica nadbiskupa Stepinca o skupljanju platnenog materijala za bolnicu H.C.K. u Zagrebu, 20. travnja 1943.
OKRUŽNICADužnost je sviju, a napose nas katolika, da što intenzivnije poradimo oko smanjenja nevolja i biede oko sebe. Ako je ikada trebalo, to danas treba vršiti duhovna i tjelesna djela milosrđa.
Platnena tvoriva za bolnicu H. C. K. u Zagrebu
Gradski odbor Hrvatskog Crvenog križa u Zagrebu osnovao je bolnicu u Zagrebu, no ne može je otvoriti radi pomanjkanja platnenog tvoriva. U tu je svrhu potrebno da tom odboru priskoči u pomoć svaki plemeniti katolik i Hrvat, i da daruje istoj bolnici koju plahtu, jastučnicu ili drugo platnena tvoriva.
Ova je bolnica namienjena potrebama civilnog pučanstva, koje bi moglo nastradati za vrieme rata, a već postojeće bolnice nisu u stanju da prime veći broj ranjenika. Grad Zagreb se sastoji velikim dielom od doseljenika Hrvata iz čitave Države, pa je i pravo da čitavi narod pomogne Gradskom odboru H. C. K. urediti bolnicu, koja bi mogla trebati našoj braći po krvi i vjeri.
Istina je, da su težka vremena i da posvuda vlada pomanjkanje hrane i odjevnih predmeta. No kako se divno ponio katolički puk ove nadbiskupije, kada je darovao ogromne količine hrane za gladne i nevoljne, to se nadam, da će ti isti katolički vjernici razumjeti i ovu narodnu potrebu. Ne vjerujem, da se ne bi našlo u svakoj župi nekoliko plemenitih srdaca, koja će darovati koju plahtu, jastučnicu ili što slično.
Stoga pozivam dušobrižno svećenstvo, da protumači vjernicima ovu plemenitu akciju H. C. K., te da vjernike potakne, koji mogu, da daruju nešto od navedenih stvari.
Upozorujem vlč. svećenstvo, da sabrano tvorivo paketira i adresira na: Gradski odbor H. C. K., Zagreb, Krajiška ul. 9. Budući da su paketi, upravljeni na Crveni križ oslobođeni od poštarine, ako ih se šalje preko mjestnih odbora H. C. K., to se upućuje vlč. svećenstvo da pakete sa tvorivom za bolnicu Gradskog odbora H. C. K. preda k od najbližeg gradskog ili mjestnog odbora H. C. K. - Ujedno neka svaki župni ured izviesti ovaj nadb. duh. stol, što je u kojoj župi u tom pogledu sakupljeno.
Gospodin, koji naplaćuje i čašu hladne vode, obilnim će blagoslovom i nagradom povratiti svaku žrtvu, koju činimo za našu biednu braću.
U Zagrebu, dne 20. travnja 1943.+ Alojzije, v. r.,
nadbiskup.
IZVOR: CP, sv. XLIV., str. 2775.;usp. KL, 94. (29. travnja 1943.), br. 17., str. 201.
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac – svjedok Evanđelja ljubavi, Životopis, dokumenti i svjedočanstva – prije, za vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata, Knjiga 2, Dokumenti I, br. 1. –399. (1933. –1943.), Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 502. – 503.Okružnica nadbiskupa Stepinca svećenicima na župama o sakupljanju hrane za pasivne krajeve, 12. siječnja 1943.
Br. 571.-1943.OKRUŽNICA VELEČASNOM DUŠOBRIZNOM KLERUSakupljanje hrane za pasivne krajeveRatnim grozotama još se ne vidi kraja. To znači, da će neminovno u svakodnevnom životu ljudi nicati nove potežkoće . Najosjetljivija potežkoća bez sumnje je pitanje prehrane, koja mora normalno funkcionirati, da se sa što manje žrtava prebrodi ovaj rat. Mi smo ove jeseni poduzeli obširnu akciju, da se sakupljanjem hrane u plodnijim krajevima pomogne onoj našoj braći u Primorju, po otocima, Dalmaciji i Hercegovini, koja su izložena najvećim potežkoćama u pitanju prehrane radi otežčanog prometa i drugih potežkoća.
Iz brojitbe postignutih uspjeha u sakupljanju hrane preko Karitasa s velikim zadovoljstvom opazio sam, da se je mojem pozivu odazvao liepi broj župa i do sada je sakupljeno preko 17 vagona hrane. Upravo me je iznenadio veliki uspjeh sakupljanja hrane u nekim župama, u kojima narod nije osobito bogat. Znak je to velike revnosti duh. pastira i požrtvovnosti naroda. Ali nažalost veliki broj župa, i to iz žitorodnih krajeva, nije se odazvao mojemu pozivu te u istima nije provedena nikakva akcija za sakupljan je. Ta akcija sakupljanja morala bi biti provedena u svim župama, jer prema pismima, koja neprestano dobivamo, u pasivnim je krajevima naše domovine velika potreba živežnih namirnica.
Mi ćemo tu akciju sakupljanja hrane nastaviti u ovoj godini, samo u još većem obsegu, jer nam to nalaže ljubav prema braći, koja trpe, ljubav prema domovini. Da bi ta akcija u ovoj godini imala još veći uspjeh, potrebno je, da se već sada misli na to, da se naša poljodjelska proizvodnja podigne do maksimuma u ovoj godini.
S toga pozivam sav velečastni dušobrižni kler, da ne prestane s propovjedaonica opominjati narod, da obradi svaki, pa i najmanji komadić zemlje, da uzmogne prije svega u dovoljno j mjeri podmiriti vlastite potrebe, a onda, da uzmogne što obilatije darovati za onu našu braću, koja najviše trpe, kad budemo opet započeli sa sabirnom akcijom.
Osim toga, kako dobar prirod ovisi ne samo o našem radu, nego u prvom redu od blagoslova neba, neka se ne prestane zajedno s vjernicima moliti, da Gospodin blagoslovi sva naša nastojanja. Svi svećenici mogu uz postojeću imperatu[233] uzeti ad libitum[234] još jednu oraciju iz Misala, koja im se čini hic et nunc[235] najzgodnijom obzirom na svrhu, koju želimo postići.
Nema nikakove sumnje, ako učinimo što je u našoj moći prema gore izloženom, da će naša nastojanja biti okrunjena punim uspjehom.
U Zagrebu, dne 12. I. 1943.+ Alojzije,
v. r. nadbiskup
IZVOR: CP, sv. XLIV., str. 2752.; KL, 94. (14. siječnja 1943.), br. 2., str. 20.
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac – svjedok Evanđelja ljubavi, Životopis, dokumenti i svjedočanstva – prije, za vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata, Knjiga 2, Dokumenti I, br. 1. –399. (1933. –1943.), Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 420. – 422.Okružnica nadbiskupa Stepinca svećenicima i vjernicima o sabiranju hrane za gladne zbog ratnih stradanja, 19. listopada 1942.
Nadbiskupski Duhovni Stol u Zagrebu
Br. 11545. / 1942.
Župski ured
………………………………
Uslijed ratnih strahota i velike suše već sada vlada glad u nekim krajevima naše domovine (Hrv. Primorje, Dalmacija i Hercegovina) te prijeti pogibelj, da će naš narod iz tih krajeva izginuti. Da se ta bijeda barem donekle ublaži, potrebno je, da se u svim krajevima naše domovine provede što življa i što hitnija akcija sabiranja hrane za te patnike u vezi sa mojom okružnicom. Da se uzmogne provesti što življa akcija u tom pogledu, treba da se svećenstvo međusobno dogovori o načinu, kako bi se ta akcija što uspješnije provela. Zato Vas pozivam, da na svaki način nastojite doći na svećenički sastanak, Vašeg kraja, koji će se održati u ………… (sic!) dne………….. (sic!)
Na taj sastanak doći će moj izaslanik iz Zagreba.
U Zagrebu, 19. listopada 1942.Nadbiskup
IZVOR: CP, sv. CIX., str. 3466 .
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac – svjedok Evanđelja ljubavi, Životopis, dokumenti i svjedočanstva – prije, za vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata, Knjiga 2, Dokumenti I, br. 1. –399. (1933. –1943.), Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 385. – 386.Okružnica nadbiskupa Stepinca svećenicima u podupiranju djelatnosti Hrvatskoga Crvenoga križa, 27. rujna 1942.
Br. 174/BKOKRUŽNICAGospodin Ministar zdravstva Nezavisne Države Hrvatske obratio se Predsjedništvu Biskupskih Konferencija dopisom, u kojem naglašuje potrebu svestranog podupiranja »Hrvatskog Crvenog Križa«.
Velečasnom dušobrižnom kleru zagrebačke nadbiskupije!
Tim povodom pozivam velečasni dušobrižni i sav ostali kler, da se ne samo sam učlani u »Hrvatski Crveni Križ«, nego da i sa propovjedaonice upozori sve vjernike na plemenitu svrhu »Hrvatskog Crvenog Križa« i potakne ih, da ga iskreno i revno podupiru. Kolikogod naime sada za vrijeme rata »Hrvatski Crveni Križ« pomaže ranjenike i pruža pomoć pučanstvu bez razlike, kad ostane bez krova, hrane i odjeće, toliko i u vrijeme mira imade golemo polje rada prigodom elementarnih katastrofa, požara, poplava, bolesti u obliku pošasti, brige za dojenčad, majke itd. Misao vodilja »Hrvatskog Crvenog Križa« jest milosrđe prema svima koji trpe, a to je jedna od temeljnih oznaka kršćanstva.
Neka dakle velečasni kler učini koliko samo može, da nastojanja »Hrvatskog Crvenog Križa« naiđu na najšire razumijevanje kod svih narodnih slojeva.
U Zagrebu, dne 27. rujna 1942.
IZVOR: CP, sv. XC., str. 3800.; usp. KL; 93 (1. listopada 1942.) br. 40., str. 478.
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac – svjedok Evanđelja ljubavi, Životopis, dokumenti i svjedočanstva – prije, za vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata, Knjiga 2, Dokumenti I, br. 1. –399. (1933. –1943.), Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 376. – 377.Okružnica nadbiskupa Stepinca o crkvenoj proslavi »Dana žetve« radi zahvale Bogu za dobru ljetinu i pomoć u budućnosti, 29. srpnja 1942.
Br. 8350OKRUŽNICA
Crkvena proslava »Dana žetve«
Glavni savez staleških i drugih postrojbi u Zagrebu želi ove godine 15. i 16. kolovoza prirediti proslavu »Dana žetve«. Želja je spomenutog saveza, da se na ostalu proslavu i u našim crkvama dade Bogu hvala za dobru žetvu. Radi toga naređujem slijedeće:
U mnogim našim župama sačuvan je lijepi običaj, da se na koncu jeseni, u mjesecu listopadu, proslavi zahvalna nedjelja, kada se u našim crkvama daje Bogu hvala za dobru ljetinu. Ove godine neka se ta zahvalna nedjelja spoji sa proslavom »Dana žetve«. Zato neka se u svim župnim crkvama kod pučke sv. mise u nedjelju, 16. kolovoza, održi propovijed o zahvalnosti Bogu radi dobro obavljene žetve. Poslije svete mise neka se održi Te Deum zajedno s narodom zahvalimo se Bogu radi dobre ovogodišnje ljetine i molimo Ga, da nam ne uskrati svoje pomoći u budućnosti. Na tu zahvalnu sv. misu neka se pozovu sve vlasti.
U Zagrebu, 29. srpnja 1942.+ Alojzije, v. r.,
nadbiskup
IZVOR: CP, sv. XLIII., str. 2693.; KL, 93. (30. srpnja 1942.) br. 31., str. 370.
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac – svjedok Evanđelja ljubavi, Životopis, dokumenti i svjedočanstva – prije, za vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata, Knjiga 2, Dokumenti I, br. 1. –399. (1933. –1943.), Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 352.Okružnica nadbiskupa Stepinca o vrjednovanju razloga i motiva prelaznika u Katoličku crkvu, 2. ožujka 1942.
Broj 2865/42.OKRUŽNICA
o primanju u Katoličku CrkvuObnalazim potrebnim upozoriti svekolika dušobrižno svećenstvo, da kod primanja inovjeraca u Katoličku Crkvu i kod podastiranja molba za prelaz, osobitu pažnju posveti razlozima, zbog kojih netko vrši prelaz, kao i razlozima, radi kojih dušobrižnik preporuča prelaznikovu molbu.
Prelaznik treba da vrši prelaz sa čistom nakanom, bez nečasnih motiva, s vjerom u istinitost katolicizma. To ima da bude prvi i glavni motiv prelaza. Postoje li u prelazniku i drugi sporedni motivi, ukoliko nijesu griješni, ne će smetati izvršenju prelaza. Ali ako dušobrižnik kraj sve pouke i dobre volje ne bi mogao u prelazniku stvoriti u dovoljno j mjeri taj prvi i najpotrebniji preduvjet za primanje u Katoličku Crkvu, tada neka ne šalje molbu za prelaz, već neka i nadalje nastoji oko prelaznika, ako to smatra zgodnim i potrebnim.
Razlozi, zbog kojih dušobrižnik preporučuje molbu za prelaz, mogu biti slijedeći: promatrajući prelaznikovo vladanje prigodom pouke i razgovora, gledajući kako prelaznik vrši praktični kršćanski život po načelima katoličke vjere, dušobrižnik dolazi do osvjedočenja da je prelaz iskren i da postoji moralna sigurnost, da će prelaznik ostati praktični katolik. Ipak je glavno, da prelaznik u svemu pokaže barem dobru volju. Ako to manjka i kraj svega nastojanja ne može da se stvori, ne će dušobrižnik molbe preporučiti, a dosljedno tome niti poslati, već će i nadalje nastojati oko prelaznika, ako to drži zgodnim i potrebnim.
Da se dušobrižnik kraj sve pažnje može prevariti, o tom nema sumnje. Ali tada ne će biti krivnje na njemu već na prelazniku, koji je zlorabio dobrotu svećenika i prezreo milost Božju, koja mu se pružala.
U Zagrebu, dne 2. III. 1942.+ ALOJZIJE,
nadbiskup
IZVOR: CP, sv. LXVI., str. 1019.; usp. usp. Sudski stup NRH – 6/46, str. 1019.; KL, 93. (1942.), br. 10., str. 117.
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac – svjedok Evanđelja ljubavi, Životopis, dokumenti i svjedočanstva – prije, za vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata, Knjiga 2, Dokumenti I, br. 1. –399. (1933. –1943.), Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 293. – 294.Okružnica nadbiskupa Stepinca o potrebi intenzivnog obrađivanja zemlje radi pribavljanja hrane, 14. veljače 1942.
Br. 2287INTENZIVNO OBRAĐIVANJE ZEMLJEVlasti Nezavisne Države Hrvatske obratile su se ovamo dopisom, kojim upozoravaju, da stanoviti ljudi obilaze po selima i upućuju ljude, neka ne siju žitarica nego koliko im je od prijeke potrebe, jer da će im i onako biti oduzeto.
Tim povodom pozivam dušobrižni kler, da sa propovjedaonica upozori sav narod, da bi ovakav suludi postupak značio zapravo samoubojstvo naroda. Dok odrasli u čitavom svijetu ratuju, zar mala i nevina djeca po selima i gradovima nemaju pravo, da im se svaki dan pruži zdrava i obilata hrana, da ne zakržljaju i ne pomru od glada? A ako se ne bude sijalo ni obrađivalo polja, otkuda će se pribavljati hrana za nevinu djecu i drugu nevinu sirotinju ? A nagovaranje, da se posije samo toliko koliko treba pojedinac za sebe, ne će ni njima koristiti, jer konačno državna vlast može im i to za kaznu uzeti, pa ne će ni sami ništa imati. A otkuda će doći do kruha željezničari, rudari, činovnici i toliki drugi ljudi, koji rade u interesu narodne zajednice?
Neka dakle svi dušobrižnici opetovano upućuju narod, da obradi svaki pedalj zemlje u vlastitom interesu, jer ako stradaju drugi, stradati će neminovno i sami. Protivan postupak bio bi težak grijeh protiv bližnjemu i protiv vlastitoj domovini.
Zagreb, 14. veljače 1942.+ Alojzije, v. r.nadbiskup
IZVOR: CP, sv. XLIII., str. 2631.; KL, 93. (19. veljače 1942.) br. 8., str. 93.
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac – svjedok Evanđelja ljubavi, Životopis, dokumenti i svjedočanstva – prije, za vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata, Knjiga 2, Dokumenti I, br. 1. –399. (1933. –1943.), Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 287.Okružnica nadbiskupa Stepinca, kojom zabranjuje svećenicima sudjelovanje u političkim izborima, 4. veljače 1942.
Nadbiskupski duhovni stol u Zagrebu
Broj: 1722/1942.Na upit nekih svećenika, da li su i dalje na snazi okružnice od 12.II.1935. broj 1350. (Kat. list. 1935. broj 7) i Okružnice od 10.VIII.1938. broj 6.347 (Kat. list 1938. broj 32) o sudjelovanju svećenika u političkim izborima, ovim priopćujem na znanje i ravnanje svećenstvu ove nadbiskupije, da su pomenute naredbe i dalje u krijeposti, te ih se svi imadu držati.
OKRUŽNICA
U Zagrebu, dne, 4. II. 1942.+ Alojzije v. r.
Nadbiskup
Br. 5997/46 Žig NDS
Prepis se slaže sa izvornikom.
Zagreb, dne 1. listopada 1946.
Ravnatelj nadb. pisarne:
u. z. Dr. Cvetan
IZVOR: CP, sv. CIX., str. 3335.; usp. CP, sv. LXVI., str. 1086.; usp. Sudski stup NRH - 6/ 46, str. 1086.
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac – svjedok Evanđelja ljubavi, Životopis, dokumenti i svjedočanstva – prije, za vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata, Knjiga 2, Dokumenti I, br. 1. –399. (1933. –1943.), Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 276.Okružnica nadbiskupa Stepinca o potrebi posta i njegovu razumijevanju osobito u vrijeme nestašice hrane, 15. siječnja 1942.
Br. 976OKRUŽNICA O POSTURadi teških prehrambenih prilika koje vladaju u mnogim dijelovima svijeta, pa tako i kod nas, Sveti Otac Papa Pio XII. oprostio je od posta i nemrsa sve vjernike u čitavoj Hrvatskoj, do konca godine 1942. u sve dane, osim na Pepelnicu i Veliki Petak.
Velečasna gospoda dušobrižnici neka o tom narod obavijeste sa propovjedaonice s time, da ih potaknu, neka, dragovoljnim žrtvama nastoje nadoknaditi ono, što radi teških prilika u svijetu otpada po ovom oprostu. Neka se vjernici potaknu, da na drugi način još bolju žrtvu prinesu Gospodinu Bogu, kako nas opominje prorok Izaija:
»Nije li ovo post što izabrah; razriješi sveze bezbožnosti, skini terete koji pritištu, oslobodi one koji su potlačeni i prekini svaki jaram? Lomi gladnome hljeb svoj i siromahe i beskućnike uvedi u dom svoj; kad vidiš gola obuci ga i ne prezri bližnjega svojega!«(lz 58, 6-7).
Ako je ikada post bio na mjestu a ono je danas. Ali kad nas je Bog već lišio raznih sredstava za prehranu, a sveta mati Crkva oslobodila pošta u običnom značenju riječi, nastojmo Božjoj pravdi svi zajedno zadovoljiti na drugi, uzvišeniji način, da što prije doživimo dane mira i spokojstva.
U Zagrebu, dne 15. siječnja 1942.IZVOR: CP, sv. XLIII., str. 2628.; KL, 93. (1942.), br. 7., str. 82.; SVZN, 29. (2. veljače 1942.), br. 1., str. 9.
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac – svjedok Evanđelja ljubavi, Životopis, dokumenti i svjedočanstva – prije, za vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata, Knjiga 2, Dokumenti I, br. 1. –399. (1933. –1943.), Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 267–268.
Ispiši stranicu