Zahvale i svjedočanstva

Picture
Lenka Ćorić26.04.Zovem se Lenka Ćorić, živim u Zagrebu, udata sam, majka četvero djece, praktična vjernica. Već dugo, dugo namjeravam napisati i poslati svoje svjedočanstvo o svetosti Alojzija Stepinca, još i prije nego što je proglašen blaženim. Ponekad mi se činilo ne toliko važnim, posebno zato što se uglavnom za proglašenje svetim najlakše prihvaćaju čuda tjelesnog ozdravljenja za koja je moguće dokazati da nisu nastala djelovanjem medicinskih stručnjaka ili lijekova.

Ponekad sam mislila kako će Alojzije Stepinac sigurno biti proglašen blaženim i svetim i bez mog svjedočanstva. Sve u svemu od događaja kada sam osjetila njegovu intervenciju u svom životu prošlo je više od 32 godine. Odrasla sam u vjerničkoj obitelji, iako moj otac nije išao u crkvu niti javno prakticirao vjeru sve dok nije otišao u mirovinu, majka je sve nadomještala jer se ona uglavnom brinula oko mog vjerskog, ali i nacionalnog odgoja u smislu pripadnosti hrvatskom narodu što u to vrijeme u malom gradu u Bosni i Hercegovini, nije bilo poželjno ni znati ni isticati.

Posebno mjesto i ulogu u tome imali su i svećenici, hercegovački franjevci koji su bili naši česti gosti i dobri prijatelji. Zato sam oduvijek znala da je blaženi Alojzije Stepinac bio nepravedno proganjan i osuđen, samo zato što je kao nadbiskup katoličke crkve u tadašnjoj Jugoslaviji zastupao i javno branio svoja vjerska uvjerenja i uvjerenja svojih vjernika pred agresivnim komunističkim ateizmom. Kada sam u vrijeme svoje mladosti studirala u Zagrebu, nikada nisam propuštala Svetu misu 10. veljače u Zagrebačkoj katedrali i vrlo često sam znala moliti pred njegovim grobom.

Nakon studija vratila sam se u svoj rodni grad i počela raditi u sredini koja je još bila dominantno komunističko partijski orijentirana iako su nakon smrti Josipa Broza Tita u drugim krajevima već polako počeli puhati drugi vjetrovi. Na sarajevskoj televiziji prikazivala se jedna politička emisija srijedom svakog tjedna koju je uređivao i vodio Smiljko Šagolj, tada vrlo cijenjeni novinar. U jednoj takvoj emisiji koja je emitirana nakon 10. veljače 1985. tema je bila Alojzije Stepinac odnosno ljudi koji dolaze u Zagrebačku katedralu moliti se za pomoć tom osuđenom ratnom zločincu. Sutradan na poslu, odmah ujutro kolegica inače srpske nacionalnosti, započela je razgovor na tu temu sablažnjavajući se kako Hrvati katolici mogu veličati jednog ratnog zločinca.

Bez puno razmišljanja rekla sam da Stepinac nije ratni zločinac i tada je nastao tajac, kolegica je izašla iz sobe i otišla do partijskog rukovoditelja u našoj tvornici, kolegicu koja je ostala pitala sam zašto je i kuda otišla, a ona je rekla da ne zna i ne želi se u to miješati. Tek sam tada shvatila što me čeka, prisjećajući se da je u jesen 1984. godine naš svećenik fra Martin Planinić odslužio 2 mjeseca kazne zatvora zbog toga što je u jednom društvu izjavio da će povijest pokazati je li Stepinac bio ratni zločinac.

Mogla sam samo zamisliti kakvu ću ja kaznu dobiti jer ja sam rekla da on nije bio ratni zločinac, a ne da će to tek povijest pokazati. Kao i uvijek u teškim trenutcima ispričala sam mami što se dogodilo, a ona mi je rekla da će se moliti za mene i, kako sam uskoro išla poslovno u Zagreb, preporučila mi je da se i ja molim Alojziju Stepincu da me zaštiti. Molile smo obje, ja u Zagrebačkoj katedrali na koljenima pred njegovim grobom, tražeći Stepinčevu zaštitu (govoreći mu između ostalog i da sam upravo njega branila), a mama doma.

Ne znam čije su molitve uslišane (mama je u svojoj vjeri i pouzdanju uvijek bila nenadmašna i Stepinca je uvijek smatrala svetim), ali nakon što sam se vratila doma ništa se nije događalo, ni kasnije. Očekivala sam poziv na razgovor u tadašnjem Sekretarijatu unutarnjih poslova, onom dijelu koji se nazivao Udba (takvo iskustvo sam imala još kao srednjoškolka i znala što to znači), pa sudski poziv, ali ništa…. presretna zahvaljivala sam dragom Bogu i Alojziju Stepincu što me na tih i neobjašnjiv način zaštitio od komunističkog progona, zatvora, šikaniranja, odbacivanja, društvene izolacije…. zbog kojeg bih po svemu sudeći imala trajne posljedice i duševne i tjelesne, da poslovnu karijeru i ne spominjem, jer bih sigurno ostala bez posla i nitko me više ili ne bi htio ili ne bi smio zaposliti.

Svi koji su živjeli u to doba znaju što bi takva osuda značila mladoj djevojci na početku njene karijere. I dan danas kad se toga sjetim znam da je Bog učinio čudo upravo po zagovoru Alojzija Stepinca, tada još neproglašenog blaženim, i promijenio ustaljeni obrazac postupanja državnog aparata s osobama koje su se drznule, makar i u privatnom društvu, reći nešto protiv "službene istine", iznijeti svoje stajalište o Stepincu suprotno tadašnjem nametnutom mišljenju o tome da je bio ratni zločinac.

Ovo moje svjedočanstvo vjerojatno neće presudno utjecati na proglašenje svetim blaženog Alojzija Stepinca, uostalom kauza o njegovoj svetosti već je zaključena, ali želim da se zna, pa makar i sada nakon puno godina, da je Bog intervenirao u represivni aparat jedne totalitarne komunističke države da bi jednu djevojku spasio progona i kazne po njegovom zagovoru.

S osobitim poštovanjem Lenka Ćorić
2017.
Picture
S. Blaženka Barun, misionarka u DR Kongo13.02.Misionari u vremenu progona
 
Mnogo se o Bl. Alojziju Stepincu piše i govori. Na vratima njegove kanonizacije, čitajući tisak koji k nama dođe, čudi me i pogađa stav pojedinaca. Odakle ta sljepoća na sve činjenice do današnjeg dana? Spontano mi dolaze riječi – molitva Apostola iz Djela apostolskih: "Kad su oni to čuli, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše: Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju? Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se ròtê protiv Gospodina i protiv Pomazanika njegova..." (Dj 4, 24). Sve se to može primijeniti na našega blaženika. Evo moje iskustvo svjedočanstva iz srca Afrike.

Davnih 70-ih godina, kad sam došla u misije, bio je to Zair pod vlašću diktatora Mobutua. Sklon komunizmu, proganjao je Crkvu, sebe proglasio mesijom, jedinim spasiteljem. Rušio je sve znakove vjere, zabranio kršćanska imena, mnogi misionari su bili prognani. Našli smo misionare iz raznih zemalja, svi su u strahu očekivali potpuni izgon. Bog nije dopustio da se to ostvari. Nas hrvatske misionare prepoznali su jedino po osobi kardinala Stepinca i po diktatoru Jugoslavije, iz koje smo došli. Poznavali su situaciju. Naš kardinal im je sjao kao uzor. Držali su ga za svetca mučenika davno prije beatifikacije.

Često sam ispitivana o njemu, nije mi bio problem svjedočiti. Pet godina prije njegove smrti boravila sam u Zagrebu, imala sam sreću biti prisutna njegovu pokopu u katedrali. U Zagrebu sam ostala još jednu godinu poslije njegove smrti i bila svjedok trajna hodočašća na njegov grob. Vidjela sam da puno toga ljudima u Kongu nije nepoznato. Blaženik je svjetionik koji je sjao daleko. Jednom naš nadbiskup urođenik Mulindwa Mutabesha reče za kardinala Stepinca: "On je ponos nama pastirima Crkve."

Osamdesetih godina u Bujumburi, glavnom gradu Burundija, u velikoj knjižari zapazila sam knjigu s likom kardinala Stepinca svijenu trnjem. Naravno, kupila sam knjigu, na francuskom jeziku. Glavni lik je Stepinac, simbol stradanja i uzor ponašanja svim narodima Jugoslavije. Knjiga puna činjenica o njegovu junaštvu i svetosti.
 
Rat u Kongu od 25. listopada 1996.
 
Rat kao svaki rat: strah, trepet, neizvjesnost. Što činiti? Najteže je bilo donijeti odluku. Odlučile smo ostati uz narod, vezala nas je pomisao –naviještati Krista raspetoga i životom ga svjedočiti. Stepinac nam je bio savjetnik i uzor. Njegova izreka: "U tebe se Gospodine uzdam", bila je i naša, osjetile smo njegov moćni zagovor.
 
Stepinčevo u Bukavuu
 
Jedna od nas, s. Mislava Prkić, slavi imendan na blagdan blaženoga Alojzija Stepinca, njegove slike rese naše prostorije. Na imendane izmjenjujemo čestitke i posjete. Naime djelujemo u četiri zajednice. U zajednici Muhungu poslije svete mise u kapeli, zamolila sam oca Franka da se i on potpiše na čestitku s. Mislavi. On se začudio i rekao: "S. Mislava slavi sv. Skolastiku?" Odgovorim da ne, da slavi blaženoga Alojzija Stepinca i pokažem mu sliku. On pogleda sliku, razvedri se i pun pijeteta reče: "Ovo je jedan lav, neslomljivi junak, u cijeloj Italiji uživao je čast i divljenje. Nama dečkima stavljali su ga za uzor, divili smo mu se i voljeli ga." Sliku je prepoznao. Reče da su tražili njegove slike i ponosili se njima. Srdačno je potpisao čestitku, a svima nama čestitao.

O. Franko je Talijan, rođen 1941. Član je misijske družbe otaca ksaverijanaca, cijeli život misionar.

Blaženi naš oče Alojzije, moli za nas misionare širom svijeta. Da se poput tebe u Boga uzdamo, ispunimo volju Božju i misiju koju nam je povjerio.
2017.
Picture
anka19.01.Hvala Blaženiće!2017.
Picture
marijan12.12.hvala na uslišanim molitvama2016.
Picture
José Alejandro Molano02.10.Querido hermano le escribo con especial cariño desde Venezuela. Me llamo José Molano y soy formando Agustino Recoleto. Le escribo para manifestar el especial cariño y devoción que siento hacia la persona del Beato Stepinac. El es para mi un gran ejemplo de vida religiosa, de amor y fidelidad a Jesús, por ello le tengo como protector y especial custodio de mi vocación. Sigo orando por su canonización. 2016.
Picture
ADRIJAN LISIČAK 11.07.Kao dragovoljac Domovinskog rata pripadnik 2. gardijske brigade Gromovi bio sam u ljeto 1992. na južnom bojištu, tromeđa, brdo Ivanjica (osolobađanje okolice Dubrovnika). Nakon što smo zauzeli selo, dečki su se neoprezno okupili oko bunara da popiju vode jer je bilo 40 stupnjeva, a mi pod punom ratnom spremom. U tom trenu počelo je granatiranje s položaja iznad sela. Teren je samo kamen i makija pa se nema gdje zakoloniti.

U tom sam trenu našao usjek u koji sam se sakrio i rukom zaklonio glavu. Granatiranje je trajalo kao da je cijela vječnost. U toj agoniji, molio sam Očenaš i čuo sam da mi govori "Bože oprosti im jer ne znaju što čine." U odori sam imao njegovu sliku. To svjedočanstvo nisam nikome ispričao. Uvjeren sam da me blaženi Alojzije spasio da ne poginem. Bio sam lakše ranjen u šaku kojom sam zaklonio glavu i u nogu. Toga dana moj kolega je poginuo, a nekoliko ih je ranjeno.
2016.
Picture
Marija23.06.Hvaljen Isus i Marija! Željala bih napisati jedno svjedočanstvo, ako se tako može nazvati. Inače sam studentica i imam nekako običaj prije ispita da otiđem u katedralu barem se pomoliti, ako nisam u prilici ostati na Sv. Misi. Obično otiđem do groba našeg Hrvatskog sina, kako ga nazivaju u mjestu iz kojeg dolazim, i pomolim se da mi po njegovom zagovoru Bog pomogne da budem smirena i da mi svojega Duha da i profesor i ja budemo zadovoljni pitanjima i odgovorima i tako položim ispit. Moram priznati da u velikoj većini slučajeva bl. Alojzije je uslišao moju molitvu i izmolio zagovor. Hvala mu.2016.
Picture
Renata Bačak r. Lazić08.06.Bilo mi je 18 godina. Došla sam u posjet majci u bolnicu. Pozlilo mi je i pala sam. Dobila sam teški potres mozga i frakturu lubanje. Punktirali su mi kralježnicu. Nakon nekoliko dana ležanja, nisam mogla hodati. Moj otac molio je na grobu uzoritog kardinala Stepinca za moje ozdravljenje.

Molitve su mu bile uslišane, prohodala sam. Nakon očeve smrti (1993) našli smo ceduljicu s riječima zahvale za ozdravljenje djeteta, tj. mene. Moj otac imao je zavjet koji sam ja izvršila u njegovo ime. Danas imam 40 godina. U braku sam i rodila sam dvoje plemenite djece.

Rođena sam u Zagrebu, pa imam sreću da mogu često posjetiti katedralu i moliti na grobu moga sveca Alojzija Stepinca, po kojemu moj brat nosi ime Alojzije. Imala sam dvije operacije kralježnice, isto tako uz Božju pomoć uspješne. Mnoge moje molitve tijekom moga života uslišane su. Hvala Ti na pomoći i molim Te prati me i dalje, sveti kardinale Alojzije Stepinče.
2016.
Picture
Jasminka Miočić23.02.
Blaženi Alojzije Stepinac. Moleči se tebi,blaženi,u vjeri sam opstala i dočekala pravdu. Vjera me je držala i molitva gurala naprijed. Konačno dobra i čvrsta,potvrda. Hvala ti blaženi,molit ču se i dalje,vjera me spasila.
 
2016.
Picture
Petra18.02.

Blazenice moj, Hvala ti za sve sto si dosad ucinio za mene, moju obitelj i bliznje. Ponizno te molim da budes uz mene uz ove trenutke koje slijede te da mi uslisas molitve.
 
2016.


Ispiši stranicu