Svjedočanstva

• Zahvala kardinala Hlonda za prihvaćanje prognanih poljskih svećenika

  (…) Koristeći se ovom prilikom, Preuzvišeni Gospodine, iskreno Ti zahvaljujem za očinsku skrb prema poljskim svećenicima, koje si kao izbjeglice primio.
  
  „Čuvaj ih od zla“, molim, sve do dana slobode, u koju smo pozvani. Pratim svakim priznanjem i poštovanjem Tvoju Preuzvišenost i obnavljam naše prijateljstvo, koji bijah, jesam i ostajem
  
  Tvojoj Preuzvišenosti
  najodaniji brat
  Augustin kard. Hlond

  
  IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac - svjedok Evanđelja ljubavi, Dokumenti I., Knjiga 2, Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 114-116.

   

   

• Židovi-katolici izbjeglice iz Njemačke zahvaljuju nadbiskupu Stepincu za zaštitu koju im je pružio i akciju njihova spašavanja stavio pod svoju zaštitu

  Katolički useljenici u Zagrebu, koji pod Vašim protektoratom uživaju zaštitu i financijsku pomoć, dopuštaju sebi uputiti Vašoj Ekscelenciji, mnogopoštovanom gospodinu Nadbiskupu, odane uskrsne želje.
  
  Ovom prigodom želimo opet izraziti svoju iskrenu i duboku zahvalnost sa štovanjem za sve dobro koje smo uživali od Vaše Preuzvišenosti i koje ćemo još uživati.
  
  Uspomena na Vašu dobrotu i Vašu želju za dobrom živjet će u nama nezaboravljena. Sjećamo se kako je Vaša Preuzvišenost za nas pred cijelim svijetom zauzela i olakšala našu tužnu sudbinu. Molimo Boga, da Vašu Preuzvišenost blagoslovi i dade snagu i milost da svoju tešku službu i dalje nosi.
  
  Vašoj Ekscelenciji odani:
  (slijedi četrdeset šest potpisa)

  
  IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac - svjedok Evanđelja ljubavi, Dokumenti I., Knjiga 2, Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 99-101.

• Spaljen cijeli arhiv s popisom židovskih izbjeglica

  Komitet za pomoć izbjeglicama radio je sve do dana dolaska Nijemaca u Zagreb. Kardinal Franjo Šeper, koji je tada bio tajnik nadbiskupa Stepinca, posvjedočio mi je (mon. Jurju Batelji, op.ur.) da je on osobno u Župnom uredu sv. Marije na Dolcu u Zagrebu, u strahu pred racijom Nijemaca spalio cijeli arhiv s popisom židovskih izbjeglica kojima se pomagalo, da se tako izgubi svaki trag ovih jadnih ljudi i da se sačuva od bijesa nacista.
  
  Kakvu je važnost njemačka vlada pridavala Komitetu, dokazuje i uhićenje gđice Terezije Škringer, tajnice, koju je Gestapo da uhititi 15. travnja 1941., ubrzo nakon ulaska Nijemaca u Zagreb. Najprije je bila odvedena u zatvor u Graz i u Beč, gdje je bila osuđena na smrt. Na intervenciju nadbiskupa Stepinca puštena je na slobodu 1. rujna 1941.

  
  
  IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac - svjedok Evanđelja ljubavi, Životopis, Knjiga 1, Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 117-118.

• Osnivatelj Akcije za pripomoć izbjeglicama

  Kad je Hitler počeo progoniti narode nearijskoga podrijetla i svoje političke protivnike, mnogi su bježali prema jugu Europe i tražili utočište u Jugoslaviji, uglavnom u Zagrebu. „U Zagrebu na kolodvoru viđali su se izgladnjeli, izmoreni, preplašeni bjegunci, bez odjeće i obuće, bez novčanih sredstava.
  
  Mnogi bi se od njih po nekakvu nagonu uputili i prema katedrali, i vidjevši nadbiskupski dvor, ušli bi u nj s pouzdanjem da će u njemu naći dobro srce koje će im u nevolji pomoći. Broj takvih je danomice rastao.“ (…)
  
  Bijaše tada doista velik broj i velika bijeda tih jadnih ljudi. Da bi se moglo pomoći najsiromašnijima, on je 31. prosinca 1938. osnovao Akciju za pripomoć izbjeglicama (Komitet) i stavio je pod osobnu zaštitu učinivši se i posrednikom kod jugoslavenskih vlasti. (…)
  
  Najveći broj ljudi koje je nadbiskup Stepinac ovom akcijom uspio spasiti i potpomoći otputovao je u Francusku, a potom u Ameriku, Englesku, čak u Kinu i Japan. Među tisućama tih izbjeglica, nalazili su se ugledni ljudi, kao dr. Gere, kasnije ministar pravde u Austriji, šef tajne službe Beneševa kabineta koji je pobjegao sa svim dokumentima češke vlade, zatim češki i poljski intelektualci, koji su masovni prelazili na hrvatsko ozemlje. (…)
  
  Terezija Škringer, tajnica Akcije za pripomoć izbjeglicama, svjedoči da je „zbog toga Komiteta nadbiskup Stepinac bio često predmet smijeha i novine su ga napadale, ali on je nastavio ovo veliko djelo milosrđa do posljednjeg dana.“

  
  
  IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac - svjedok Evanđelja ljubavi, Životopis, Knjiga 1, Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 114-117.

• Vagon krumpira

  Koliko su nadbiskupu Stepincu taj dom i pomoć siromašnoj djeci bili na srcu, svjedoči Kronika sestara karmelićanki opisujući ovaj događaj: „U jesen 1944. trebalo je uz velike opasnosti nabaviti jedan vagon krumpira. Neki naš prijatelj na ministarstvu ponudio nam je vagon krumpira, samo ga je trebalo isplatiti.
  
  Cijena mu je iznosila 200.000 kuna, a naša blagajna bila je posve prazna. Tadašnja ekonoma S. M. Ivanica Jurkaš od svetog Nikole, sa još jednom sestrom zaredala je od prijatelja i dobročinitelja, tražeći zajam, ali uzalud.
  
  Napokon su otišle i na Kaptol, a naposljetku k preuzvišenom gospodinu nadbiskupu dr. Alojziju Stepincu da pitaju za savjet.
  
  Odmah je razumio naš položaj, zamislio se i rekao tužno: 'Ja nemam na žalost ništa.' No, uskoro se na nešto sjetio, posegne rukom u ladicu stola i izvadi jedan zlatni sat. 'Ovaj zlatni sat dobio sam na poklon. Uzmite ga i pođite gospodinu Matku. On ga je već procijenio na 200.000 kuna, neka ga otkupi i dade vam novac.“

  
  
  IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac - svjedok Evanđelja ljubavi, Životopis, Knjiga 1, Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 113.

• „Da sam spašena u tom trenutku strašnih progona, dugujem nadbiskupu Stepincu“

  Dom sv. Terezije koji su vodile čč. ss. karmelićanke Božanskoga Srca na Vrhovcu u Zagrebu otvoren je još 3. listopada 1931. Ubrzo su njegove prostorije bile „prenatrpane siromašnom djecom“. Nadbiskup Stepinac mu je pokazivao osobitu pozornost.
  
  U njemu su za vrijeme Drugog svjetskog rata sačuvale život mnoge židovske djevojke, među kojima su bile i Sabina Berkeš, Koleta Njemirovski, kćerka poznatog zubara u Zagrebu, i Rut Dajč Perl. Rut Dajč je, u postupku beatifikacije nadbiskupa Stepinca o tome posvjedočila: „Kad je državna vlast odvela moju majku u zatvor u Đorđićevu ulicu, a zatim u Savsku cestu u Zagrebu, ja sam ostala na ulici, jer mi je bilo naređeno napustiti stan u kojem smo stanovali.
  
  Našavši se sama, na ulici, otišla sam u Nadbiskupski dvor potražiti pomoć nadbiskupa Stepinca. Došavši na dvor predstavila sam se nadbiskupovom tajniku, a taj me je odveo izravno nadbiskupu.
  
  Nadbiskup Stepinac je znao razloge moga dolaska i, kad sam ušla u njegovu sobu, on je ustao, došao mi ususret, i rekao mi da se ne bojim, jer da će se on pobrinuti za mene. Znao je sam za uhićenje moga oca, ali nije znao da je uhićena i moja mama.
  
  Nakon razgovora, ne znajući kamo bih pošla, nadbiskup me povjerio jednoj osobi, mogla je to biti katolička časna sestra, koja me odvela u samostan sv. Terezije na Vrhovcu, br. 4 (…) Da sam spašena u tom trenutku strašnih progona, dugujem zanimanju i pomoći nadbiskupa Stepinca.“

  
  IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac - svjedok Evanđelja ljubavi, Životopis, Knjiga 1, Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 112-113.

• „Djeca gotovo umiru od gladi i za njih je važnija hrana nego sve drugo“

  Nastojanjem nadbiskupa Stepinca i njegovom pomoći uspostavljeno je i izgrađeno nekoliko domova za nezbrinutu ili bolesnu djecu te za siromašnu i prognanu mladež. U Šestinama je 8. svibnja 1938., na svoj 40. rođendan, blagoslovio Dječji dom Nazaret, sirotište za 40-ero djece.
  
  Sirotište je bilo povjereno sestrama Družbe kćeri milosrđa s kućom maticom u Blatu na Korčuli, a 15. lipnja 1938. je blagoslovio kućnu kapelu s prizorima iz života sv. Ivana Bosca u dječjem sabiralištu grada Zagreba na Radničkoj cesti. Tom prigodom je za njih slavio svetu misu i pričestio ih.
  
  Njegovom potporom izgrađen je Dom za siromašnu djecu u Prišlinu (Hum na Sutli) koji su vodile sestre karmelićanke Božanskoga Srca. Dom je izgrađen, i sam Nadbiskup ga je blagoslovio u nedjelju 15. rujna 1940.
  
  Koliko mu je bilo stalo da se uspostavi taj dom za siromašnu djecu, svjedoči njegovo pismo – molba državnim vlastima, dr. Josipu Rasulinu, odjelnom predstojniku banske vlasti, da pomogne njegovu izgradnju.
  
  Napisao je: „Molim Vas da izađete ususret čč. sestrama karmelićankama u Humu na Sutli da mogu primiti odmah najbjedniju djecu. Primum vivere deinde philosophare. (Najprije živjeti, potom filozofirati) Djeca gotovo umiru od gladi i za njih je važnija hrana nego sve drugo.“

  
  IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac - svjedok Evanđelja ljubavi, Životopis, Knjiga 1, Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 112.

• Odvjetnik Vladeta Miletić: „Vaša beseda je osvojila moju dušu“

  Značajno je priznanje koje mu je zbog ove osjetljivosti za najsiromašnije pismenim putem očitovao Srbin Vladeta Miletić, odvjetnik iz Užica: „Povodom Vašeg sinoćnjeg govora o zimskoj pomoći, osećam prijatnu dužnost da Vam zahvalim i čestitam, koliko na hrišćansko-milosrdnoj besedi, toliko isto na muškom stavu, koji se u današnje doba vrlo retko viđa.
  
  U Vašim rečima da 'prava kršćanska ljubav traži prije svega pravdu' našao sam potvrdu moga osnovnog ubeđenja, koje nisu htjeli razumeti ovde mnogi, koji su radje gotovi – po opštoj duhovnoj gnjilosti – što je, žali Bože, obujmila naše današnje društvo – da svaku bedu danas pripišu samo zloj sudbini, ne tražeći njene uzroke (…)
  
  Nisam politički u krajnjoj levici; predsednik sam ovdašnjeg odbora radikala grupe g. Ace Stanojevića. Stid me je da se utrpavam, pa mi je mučno da Vam nepoznat pišem. Ali Vaša beseda je osvojila moju dušu tako, da sam morao ovaj obzir preći.
  
  Nisam nikome besedu čestitao, pa ni mome patrijarhu g. Dr. Gavrilu, ni g. Dr. Rožmanu, pa ni g. Dr. Nikolaju, jer Vaša reč prevazilazi njihove.“

  
  
  IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac - svjedok Evanđelja ljubavi, Životopis, Knjiga 1, Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 111-112.

• Siromasima je posvetio vrlo mnogo vremena i ljubavi

  Predočujući duhovne značajke mladoga svećenika i imenovanoga nadbiskupa koadjutora Alojzija Stepinca, katolički dnevnik „Hrvatska straža“ opisala ih je ovim riječima: „Kad je uslijed sveopće krize postalo goruće pitanje opskrbe i prehrane tisuća siromaha u Zagrebu, dr. Stepincu je povjerena reorganizacija karitativne akcije u Zagrebu.
  
  Kao predsjednik te karitativne akcije za grad Zagreb, on je zajedno sa svojim suradnicima uzorno uredio i vodio prehrambenu akciju. Siromasima je posvetio ne samo vrlo mnogo vremena nego i sredstava, a najviše ljubavi (…) On je išao po periferiji grada od jedne siromašne kućice do druge, od jednoga stana siromaškoga do drugoga i svuda donosio utjehe i pomoći, držao je o karitativnom radu predavanje kod svih zagrebačkih katoličkih organizacija.“

  
  
  IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac - svjedok Evanđelja ljubavi, Životopis, Knjiga 1, Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 64.

• Vlč. Cecelja: Uzimao bi svoje obroke i nosio sirotinji

  
  Vlč. Vilim Cecelja svjedoči o mladom svećeniku Alojziju Stepincu: „Kod stola bi malo jeo. Uzimao bi svoje obroke i nosio sirotinji… Na Kaptolskom s trgu često viđao taj probisvijet, kako su te siromahe nazivali, gdje prosjače. Govorilo se da je to svijet koji neće raditi, pa nije ni vrijedno davati im milostinju, jer će ionako sve zapiti. Za socijalne probleme, nažalost, nije bilo razumijevanja, pa se uopće nije ni pristupalo njihovu rješavanju. Usprkos takvom mentalitetu, Stepincu je ipak pošlo za rukom, da je na Kaptolu osnovana, i to u samom Nadbiskupskom dvoru, dnevna kuhinja za zagrebačku sirotinju.“

  
  IZVOR: BENIGAR, A., Alojzije Stepinac, hrvatski kardinal, II. popravljeno i prošireno izdanje Zagreb, 1993., str. 99-101.