1936. - 1940.

• Okružnica nadbiskupa Stepinca o potrebi solidarnosti hrvatskih katolika s progonjenim katolicima u Španjolskoj, 20. rujna 1936.

  
  SVEĆENSTVU I VJERNICIMA ZAGREBAČKE NADBISKUPIJE

   
  Svima vam je poznato, kako već preko dva mjeseca bjesni u Španjolskoj strašni građanski rat. Njega su izazvali oni, koji nisu poštivali osobne, građanske i vjerske slobode i koji se u provedbi svojih ciljeva nisu žacali ni zasjedničkih ubijstva, ni bezobzirnoga uništavanja najdragocjenijih spomenika španjolske katoličke i narodne kulture. I taj duh razvratnosti, koji se opire zdravom društvenom poretku i svemu onomu, što je Božje, počinio je kroz krvave ruke svojih sljedbenika u ovom građanskom ratu najstrašnija i najodvratnija djela. Krvavo pogansko doba rimskih careva obnovilo se u gorem obliku u Španjolskoj. Kao što je nekoć Neron[36] smolom obljepljivao kršćanska tjelesa te ih palio kao baklje, tako danas španjolski anarhisti i komunisti puni bezbožnoga bijesa i nasilja javno spaljuju tjelesa katoličkih biskupa, svećenika, redovnika i vjernika građanskoga i seljačkoga staleža. Oni bez ikakve krivnje poubijaše na stotine svećenika i redovnica. Izgubivši svaki naravni stid, obeščašćuju kršćanske djevice, koje obeščašćene mrtve bacaju kroz prozore iz njihovih domova. Svete i požrtvovne redovnice, kojima je sav životni rad i djelovanje u službi odgoja djece i dvorbe bolesnika, bezobzirno ubijaju. Što više i mrtve vade iz grobnica, da ih obeščaste.
  
  Ovaj su građanski rat u Španjolskoj već godinama spremali pokreti, koji su na svojim zastavama napisali bezboštvo; koji su si postavili za cilj uništenje katoličke Crkve, osnova kršćanstva, svih moralnih i vjerskih vrednota. Na čelo tih pokreta stupili su komunisti, koji su smatrali, da je došao čas da dignu revoluciju u katoličkoj zemlji Španjolskoj, pa da onda iz te komunističke tvrđave mogu svoju bezbožnu misao prenijeti i na afrički kontinenat, da tamo unište cvatući kulturni rad katoličke Crkve u misijama. Baš u katoličkoj Španjolskoj htjeli su boljševici dati primjer čitavom svijetu, kako se preko noći dade srušiti utvrda najstarije katoličke kulture i civilizacije i kako tim putem treba poći i u ostalim katoličkim zemljama. Ali komunisti i ostali bezbošci, Bogu hvala, prevarili su se u svojim računima. Posljednji događaji dokazali su svemu svijetu, da se katolicizam u Španjolskoj ne da slomiti nikakvom silom. Herojstvo prvih kršćanskih mučenika tu se pokazalo u svem svom sjaju i veličini na tisućama mučenika, koji su dali svoju krv za svete ideale kršćanske kulture i civilizacije. Bezbožnici su ubijali biskupe, svećenike, redovnike i redovnice, da bi tako zastrašili vjernike, ali su tim svojim krvavim djelima baš protivno polučili, jer su se iza mučeničke smrti vođa javljale tisuće drugih mučenika, koji su se oprli ubijanju, klanju i barbarstvu. Komunisti i anarhisti ubijaju goloruke katoličke građane i seljake, ali na njihova mjesta stupaju hiljade drugih heroja, mučenika i boraca. I ovdje se obistinila ona Tertulijanova[37] riječ, koju je izrekao u vrijeme rimskih progona: Krv mučenika je sjeme kršćana.
  
  Španjolski primjer je pokazao čitavom svijetu, što je komunizam i kakva je njegova razorna barbarska sila. Španjolski primjer morat će sve narode odvratiti od komunističkoga bezboštva i od svih onih struja, koje možda u dobroj vjeri drže, da se dade provesti suradnja za socijalnu obnovu čovječanstva ne na osnovu nauke katoličke Crkve, nego na osnovu nauke materijalističkog marksizma. Hrvatski narod, a li prvom redu hrvatski seljaci, moraju se učiti na ovom primjeru i uvidjeti, kako je neistinito sve ono, što komunistički agitatori pod raznim oblicima i u raznim prilikama potajno i javno pripovijedaju po našim hrvatskim mjestima i selima o tobožnjem »komunističkorn raju«. Hrvatski seljaci moraju znati, da danas u Španjolskoj baš seljaci spasavaju svojom poštenom borbom staru katoličku kulturu i civilizaciju. Seljaci su se stavili na čelo te borbe i oni će izvojevati i pobjedu.
  
  Španjolski primjer mora otvoriti oči i onima, koji ravnaju sudbinom naroda, a koji na razne načine priječe blagotvorni rad katoličke Crkve; koji njen ugled i utjecaj nastoje što više umanjiti, osobito u katoličkom odgoju mladeži.
  
  To je lijepo istakao Otac kršćanstva Sveti Otac Papa Pio XI., kad je održao ovih dana govor španjolskim bjeguncima, u kojem je prikazao teško stanje katolika u Španjolskoj, pohvalio herojsko mučeništvo španjolskih biskupa, svećenika i vjernika, te pred čitavim svijetom najoštrije osudio krvava nedjela bezbožaca. On je ujedno preporučio svemu katoličkom svijetu molitve za ustrajnost u mučeništvu i borbi španjolskih katolika za prava Božja i prava društvenoga poretka. Što više u svojoj velikoj ljubavi naložio je svima katolicima, da prema progoniteljima katolika u Španjolskoj ne pokazuju mržnju, nego ljubav i da se za njih mole nebeskom Ocu, da se u njihove pameti, kako izričito kaže Sveti Otac »vrati jasno gledanje istine, da se njihova srca otvore k želji i bratskom traženju istinitoga zajedničkoga dobra i da se povrate k ocu, koji ih željno očekuje i kojemu će biti najsvečaniji čas njihova povratka.«
  
  Izvršujući želju vrhovnoga glavara i zajedničkog oca svega kršćanstva, a potaknut kraj toga toplim i vrućim molbama vjernika ove nadbiskupije, određujem, da se ova poslanica pročita vjernicima na pjevanoj svetoj misi u nedjelju 27. rujna nakon evanđelja; zatim da se istoga dana zvonjenjem pozovu vjernici poslije podne na blagoslov u crkvu, da se izloži Presveto Otajstvo i da se pred izloženim Presvetim Otajstvorn izmoli sa čitavim narodom Sveta Krunica na nakanu, da milosrdni Bog skrati dane teške kušnje u Španjolskoj, a njezinim neprijateljima otvori oči i dade milost obraćenja. Ujedno se neka upozore vjernici, da kroz čitav mjesec listopad prigodom listopadske pobožnosti mole na ovu istu nakanu.
   

  U Zagrebu, dne 20. rujna 1936.
  Dr. Alojzije Stepinac,
  nadbiskup koadjutor
  
  IZVOR: CP, sv. XLI., str. 1840.-1841.;usp. KL, 87. (24. rujna 1936.), br39., str. 489.-490.

   

  IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac - svjedok Evanđelja ljubavi, Životopis, dokumenti i svjedočanstva - prije, za vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata, Knjiga 2, Dokumenti I, br. 1.-399. (1933.-1943.), Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., 32-34.

   

  ---

  [36] NERON (Neron Klaudije Cezar August Germanski; lS.xII.37. - 9.VI.68.), peti rimski car, zadnji iz julijsko-klaudijevske dinastije.

  [37] TERTULIJAN (Kvint Septimije Florencije; Kartaga, oko godine 160. - Kartaga, oko 240.). Stekao široko obrazovanje, posebno govorništva. Dobro je poznavao pravo. Oko godine 197. obraća se na kršćanstvo.