Grob bl. Alojzija Stepinca

Grob blaženoga Alojzija Stepinca smješten je u sredini kora zagrebačke prvostolnice, točno iza glavnog oltara. Izrađen je od srebra u kombinaciji s drugim metalima. Na srebrnim pločama predočeni su događaji iz Blaženikova života. Grob je dugačak 2,82 m, širok 1,08 m, a visok 2,22 m.

„Tisuće udaraca čekićem i 'puncom', usttvrdio je u molitvenom razmišljanju prof. Marko Jurić, pretvorile su u tanku plohu srebra u čvrstu strukturu reljefa klasične izražajnosti i suvremenog rukopisa u modelaciji i kompoziciji. Dokumentarne scene iz Kardinalova života u umjetnikovoj kreaciji, postale su ikonički znaci obnove pamćenja, moralne katarze. Ima umjetničkih djela koja propituju estetske stilističke, formalne momente likovnog umijeća, no ovo djelo sintetizira te momente i nadilazi ih u nadahnuću i samo postaje nadahnuće. Odmjereni i dobro provedeni ritam ploha, na kojima su uprizorene scene iz Kardinalova života, tvore impozantnu vizualnu cjelinu. Svojom čvrstoćom odar smiruje gotički uzlet Katedrale prema nebu, i sam je otvoren tom uzletu.“

Mnoštvo molitelja koje neprekidno 55 godina posjećuje njegov grob, pali svijeće i donosi cvijeće svakim se danom uvećava. Bilo je dana, svjedoče zapisi jugoslavenskih državnih ustanova iz razdoblja nakon smrti kardinala Stepinca, kad se dnevno na njegovu grobu u molitvi zadržalo i do 5.000 vjernika.

Po Mariji k Isusu

Na velikom uzdužnom reljefu s južne strane groba prepoznajemo blaženoga Alojzija Stepinca, nadbiskupa koadjutora, na svečanosti krunjenja čudotvornog kipa Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici, 7. srpnja 1935.

Alojzije je još u krugu obitelji, rođen u Brezariću (župa Krašić) 8. svibnja 1898., primio milost čašćenja Majke Božje. Produbljivao ju je hodočasteći u marijanska svetišta rodnoga jaskanskog kraja i diljem Hrvatske. Ta njegova marijanska dimenzija duhovnosti i osobnosti, izrasla iz duboke vjere u Isusa Krista, nazočna u Sakramentu Presvete Euharistije, predočena je njegovom sabranošću u molitvi prigodom krunjenja lika Marije i Isusa zlatnim krunama u stilu kraljevskih kruna.



Upravo taj značajni događaj za povijest Katoličke Crkve u Hrvata i hrvatskog naroda ovjekovječen je i na njegovu grobu. Blaženik je usredotočen na zbilju Euharistijskog otajstva i čudesni Gospin kip. Njegov stav i vedrina lica odražavaju sigurnost da će, po zagovoru presvete Bogorodice, i druge graditeljske pothvate: podizanje 14 novih župa i župnih crkava u Zagrebu, izgradnju i uspostavu prvog hrvatskog Karmela u Brezovici, izgradnju zavjetne kapelice u čast Predragocjene krvi Kristove u Ludbregu i druge, uspješno privesti kraju.

Ljubav prema siromasima i progoniteljima

Na lijevom krovnom reljefu južne strane groba prepoznajemo blaženog Alojzija Stepinca, kao krašićkog zatočenika od 5. prosinca 1951. do preminuća 10. veljače 1960., u radosnu susretu s djecom. Ta prepoznatljiva slika podsjeća na ljubav prema siromasima, koju je Alojzije Stepinac očitovao cijelog života.



Samilost prema ljudskoj bijedi ispunjala je od mladosti njegovu dušu, te nije mogao ravnodušno gledati beskućnika bez odjeće ili siromaha bez pokrivača. Kao mladi svećenik rado je obilazio i pomagao siromašnim obiteljima u zagrebačkim predgrađima, a studentima koji su dolazili u Zagreb potražio bi pogodniji smještaj i pobrinuo se da imaju toplu hranu. Znakovita je zgoda koju je u svom dnevniku zabilježio vlč. Josip Vraneković, župnik krašićki, velikodušni domaćin i supatnik Kardinalov.

Naime, prigodom prve Pričesti i na Kardinalov imendan, 21. lipnja 1956., Blaženik je, nemajući ni dinara, zamolio župnika da mu posudi 1.000 dinara, da može dati malenu nagradu ministrantima. A dijeleći sv. Pričest bio je opazio da je jedna djevojčica išla bosa na sv. Pričest. Stoga je zamolio župnika da joj kupi cipele, a on kad bude imao, vratit će mu i taj novac. Župnik je poslušao Kardinalovu molbu, pozvao je majku te djevojčice i priopćio joj Kardinalovu želju. Žena je zaplakala od ganuća te kroz plač priopćila župniku: Nije samo jedno moje dijete bilo boso danas kod sv. Mise, nego troje.

Bila je to dobra žena, no siromašna. Župnik joj dade 4.000 dinara, da barem dvoje djece obuje. Dobri ljudi u Zagrebu, koji su poznavali samilosno srce Kardinalovo, slali su mu katkada pakete odijela. A jer mu župnik reče da će ti darovi začepiti mnoge rupe, on sav radostan usklikne: Kako je dobar Bog! Ništa nemamo u obilju. Ništa ne možemo primiti redovitim putem, a ipak možemo davati.

Zaštitnik svih progonjenih

Na desnom krovnom reljefu južne strane groba prepoznajemo blaženoga Alojzija Stepinca, kao propovjednika istine i pravde, slobode i mira, te zaštitnika svih ljudi progonjenih zbog nacionalsocijalističke ili komunističke ideologije ili pak narodnosne, rasne, klasne i vjerske pripadnosti. Običavao je govoriti: Rase i narodi su Božje tvorevine!



On je više puta u tijeku II. svjetskog rata javno prosvjedovao protiv takvih progona ljudi. Imajući u kršćanskoj svijesti i pastirskoj odgovornosti Božju riječ kao svjetlo u danima kad su vladale pogubne ideologije i svjetonazori, on se, braneći čast Božju, hrabro zauzimao za svaki ljudski život.

Godine 1943., prema svjedočanstvu i priznanju predstavnika židovske zajednice u Zagrebu, nadbiskup Stepinac je spasio živote nekoliko tisuća ljudi židovske narodnosti. Među njima bijaše mnogo djece i mladih. Pripadnici Svjetske židovske organizacije to su posvjedočili ovim riječima: „Mi znamo da je Msgr. dr. Stepinac učinio sve što je bilo u njegovoj mogućnosti da bi pomogao i olakšao sudbinu ojađenih Židova u Hrvatskoj, čiji je broj prema našoj informaciji danas 2500 muževa, žena i djece.“

Bistrički hodočasnik

Na krovnom istočnom zabatu novoga groba prikazan je nadbiskup Stepinac na I. postaji križnoga puta u Mariji Bistrici. Tu postaju križnoga puta on je blagoslovio prigodom zavjetnog hodočašća grada Zagreba na Mariju Bistricu 7. srpnja 1940., u nazočnosti više od 20 000 hodočasnika. Zastao u molitvi, s blagim naklonom prema moliteljima, odražava svoju apostolsku i marijansku gorljivost, kojima je želio oplemeniti i urediti Mariju Bistricu kao hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje.



Nadbiskup Stepinac već je prve godine nakon biskupske posvete pješice obavio zavjetno hodočašće grada Zagreba na Mariju Bistricu.

Želio je da Marija Bistrica postane središte moralne obnove hrvatskog naroda. U tu je svrhu bio naumio podići novu baziliku i urediti ispovjedaonice, pojedine kapelice s 15 otajstava Gospine krunice i Put križa, Kalvariju na brežuljku pokraj bistričkog svetišta.

Da bi mogao ostvariti tu svoju zamisao, osnovao je Odbor za uređenje svetišta Majke Božje Bistričke „Naša draga svetišta“ (NADASVE). Od tih velikih zamisli uspio je urediti kapelu sv. Josipa na pričešćivanje vjernika, pojedine pobožnosti i priredbe, dvije kapelice u cintoru samoga svetišta te četiri mramorne postaje križnoga puta. Već dovršene ostale postaje bombardirane su prigodom transporta iz Italije u Zagreb.

Posveta spomen-crkve u biskupiji kod Knina

Donji reljef na istočnoj strani groba podsjeća na veličajni događaj novije hrvatske povijesti: na posvetu spomen-crkve, na Zvonimirovu baziliku Svete Marije u Biskupiji kod Knina, gdje je stolovao „episcopus Croatensis – hrvatski biskup“. Blaženi Alojzije Stepinac sudjelovao je na toj svečanosti 18. rujna 1938. kao propovjednik i darovatelj zvona.



Njegov lik na toj svečanosti pribire sve narodno i povijesno pamćenje što ga je godine 1905., pod naslovom O drevnom događaju nove misli, Iliti o nasilnoj smrti kralja Zvonimira te njenim posljedicama za hrvatski narod, zabilježio u posebnoj knjizi mons. Matija Stepinac, prastric blaženoga Alojzija Stepinca.

Nadbiskup Stepinac na montiranom procesu

Na lijevom krovnom reljefu sjeverne strane groba prikazan je nadbiskup Stepinac na montiranom procesu u Zagrebu 1946. Optužnica se pripremala gotovo godinu dana. Dana 18. rujna 1946. nadbiskup Stepinac bijaše lišen slobode. Istražni postupak vođen je od 18. do 23. rujna 1946. Osvjedočen u svoju nevinost, hrabro reče sucu istražitelju:

Zato velim, ako mi nećete dati pravo vi u ovome što navodim, dat će mi povijest, i kao što su svi nebrojeni Hitlerovi procesi protiv Katoličke Crkve poslužili na njezino dobro, tako će sasvim sigurno u zadnjoj liniji biti i s ovim. Iza Katoličke Crkve stoji konačno Krist, njezin ugaoni kamen o kojem je pisano: „Tko padne na ovaj kamen, razbit će se, i na koga on padne, smrvit će ga.“ (usp. Mt 21, 44)



Zatočenik u Lepoglavi

Desni krovni reljef na sjevernoj strani groba prikazuje nadbiskupa Stepinca kao zatočenika u kazneno-popravnom domu Lepoglava, časnom nekoć samostanu hrvatskih pavlina. Tu je on proboravio od 18. listopada 1946. do 5. prosinca 1951. Sve vrijeme zatvora bio je pod strogim nadzorom upravitelja Josipa Špiranca i posebnih stražara, posve izoliran, ponižavan i u svemu kontroliran.

Unatoč svim izazovima i poniženjima, on je ostao uspravan. Utjehu i jakost za svoje duhovne uspone u kaznionici crpio je iz žrtve sv. Mise, iz Svetoga pisma, čitanja svetih otaca te životopisa svetaca i mučenika. Cenzura mu nije proslijedila nijedno prispjelo pismo, koje bi mu vjernici u znak potpore odašiljali prigodom obljetnice njegove biskupske posvete, za Božić, Uskrs ili imendan.



A prispjelo je više od 5 000 pisama. Znakovita je potpora koju su mu pružali vjernici kad bi se vraćali s dnevnoga posla ili hodočastili na Mariju Bistricu, te bi prolazeći pokraj kaznionice podigli glas pobožne pjesme da ih čuje njihov Nadbiskup. Bili su to vrlo „čuvstveni časovi, koji su ga upravo uznosili“.

Oplakivanje dragog oca i pastira

Uzdužni reljef na sjevernoj strani groba predstavlja blaženoga Alojzija Stepinca na odru u zagrebačkoj katedrali oplakivana od pastira i Božjeg naroda. Dana 10. veljače 1960. zemaljski se život kardinala Stepinca približio završetku. Ležao je na povisokom uzglavlju i neprestano upirao pogled u Gospinu sliku povrh kreveta. Oko 10 sati htjeli su mu dati injekciju, no on prekine župnika i reče mu: Znate što, župniče! Pustite vi injekciju. Idemo najprije na ono što je najvažnije. Uzmite štolu.

Čemu se zavaravati? Sjednite ovdje, pa idemo od početka. Osigurati se, pa što Bog dade. (…) Vjernici župe Krašiću plaču i molitvi ispratili su mrtvo tijelo velikog pokojnika. Tako ga je dočekao i Zagreb, gdje je povorka prispjela 12. veljače u 20.30 sati. Premda se nije znalo kad će stići, dočekali su ga svi biskupi koji su došli na pokop.



Među njima su, uz mons. Franju Šepera, posebno uočeni mons. Smiljan Čekada, skopski biskup, mons. Petar Čule, mostarski biskup, te mons. Dragutin Nežić, porečko-pulski biskup, kojega na reljefu prepoznajemo okrenutog prema zaplakanom mnoštvu vjernika koje tješi zbog gubitka dragog Natpastira, a bili su ti i kler, bogoslovi, redovnici, redovnice i mnoštvo vjernika.

Do smrti vjeran učenik i mučenik Crkve

Na krovnom zabatu zapadne, prednje strane groba, smještena su četiri grba: Ivana Pavla II., Trojedine Kraljevine Hrvatske, zagrebačkog nadbiskupa kard. Franje Kuharića i blaženog Alojzija Stepinca. U životu i djelu kardinala Stepinca posebno mjesto imaju istine vjere u Bogočovjeka Isusa Krista i Crkvu, koju je Krist utemeljio na apostolu Petru i njegovu nasljedniku, papi, koji stoluje u Rimu. (…)



Stepinčev je grob uspostavljen dok je Crkvom upravljao papa Ivan Pavao II., koji je odobrio kanonski postupak za proglašenje blaženim i svetim blaženoga Alojzija Stepinca, a prigodom posjeta Zagrebu i Hrvatskoj o 900. obljetnici osnutka Zagrebačke nadbiskupije, 11. i 12. rujna 1994., kleknuo na njegov grob. U više je nagovora pohvalio njegovu žrtvu i posvjedočio da je nadbiskup Stepinac „najsvjetliji lik hrvatske duhovne baštine“, koji je „patnjama i kušnjama platio svoju hrabru privrženost Evanđelju“.

S lijeve strane toga krovnog zabata nalazi se grb Franje kard. Kuharića, nadbiskupa zagrebačkog: Deus caritas est – Bog je ljubav! Njega je blaženik 15. srpnja 1945. zaredio za svećenika te je za vrijeme njegova upravljanja Zagrebačkom nadbiskupijom otpočeo kanonski postupak za proglašenje blaženim i svetim kardinala Stepinca i podignut njegov novi grob u zagrebačkoj katedrali.

U središtu krovnog zabata predstavljen je hrvatski povijesni grob, a do njega grb dr. Alojzija kard. Stepinca, nadbiskupa zagrebačkog, s prepoznatljivim njegovim biskupskim načelom: In Te, Domine, Speravi! – U Te se, Gospodine, uzdam!

Ljubitelj istine i pravednosti

Zastajemo pred zapadnom stranom groba kardinala Stepinca. Ispod grbova postavljena je, i za ovu prigodu pozlaćena, posmrtna maska blaženoga Alojzija Stepinca. Djelo je to pobožne žene, akademske kiparice Mile Wod.

Premda je tajna policija svojim službenicima izdala nalog da se onemogući izvršiti bilo kakav otisak Kardinalova lica, umjetnici je uspjelo, dok su s obdukcije u Zagrebu kroz sakristiju župne crkve u Krašiću unosili lijes s Kardinalovim tijelom, na brzinu, uz pomoć s. Stele Prpić, milosrdnice, s. Salezije Golubić, iz Družbe Služavki Maloga Isusa, te nadbiskupskog vozača gosp. Stjepana Kranjčeca, od tzv. Pollerove smjese, napraviti otisak Blaženikova lica.



Ovaj otisak Kardinalova lica resio je njegov grob od dana njegova ukopa u zagrebačkoj katedrali. Ovaj posmrtni otisak Blaženikova lica u zajednici Božjeg naroda i pred svim pohoditeljima njegova groba svjedoči istinitosti riječi same umjetnice Mile Wod, koja je promatrajući ga mrtva ustvrdila: „Izgled mu je bio neopisivo veličanstven, neslomljiv i dostojanstven!“

Na postolju groba nalazi se u srebru ispisana nadgrobna ploča s najvažnijim datumima i događajima iz života blaženoga Alojzija Stepinca. Ispod groba postavljen je natpis sa sadržajem po kojem je prepoznatljivo evanđeosko rodoljublje nadbiskupa i kardinala Stepinca: Ljubiti pravdu, a mrziti nepravdu, to je moje načelo. A u ljubavi hrvatskoga naroda ne dam se ni od koga natkriliti. (svibanj 1934.)

Ispiši stranicu