Papa Pio XII.

TAJNI KONZISTORIJ, VATIKAN, 12. SIJEČNJA 1953.

Premda se radujemo, časna braćo, što vas vidimo ovdje pred nama, mislimo sa žalošću na našega časnoga brata, zagrebačkog nadbiskupa, komu zbog okolnosti, u kojima se nalazi, nije bilo dano, da dođe u Rim k zajedničkom ocu i da se slobodno vrati.

lako je odsutan, mi ga očinskom ljubavlju grlimo i živo želimo, da bi cio svijet znao, da smo ga počastili dostojanstvom rimskog grimiza, ali ni iz jednoga drugog razloga, nego samo da nagradimo njegove izvanredne zasluge, kao i da posvjedočimo njegovu narodu našu dobrohotnost, da na osobit način pohvalimo i utješimo naše drage sinove i kćeri, koji  u tim teškim vremenima ispovijedaju odlučno svoju katoličku vjeru.

Nipošto se ne podudara s istinom, da smo ubrajanjem ovoga prelata u sv. kolegij htjeli izazivati i vrijeđati  jugoslavensku vladu. Niti je ovaj izbor odgovor na prežestoke riječi, kojima nas i Sv. stolicu ocrnjuju. Prežestoke riječi, opetujemo, koje opraštamo i hoćemo zaboraviti.

Naša savjest nije mogla odobriti, da priznamo i odobrimo razloge, koji se u optužbi zagrebačkog nadbiskupa navode. A nismo mogli razočarati ni nadu i očekivanje katolika cijeloga svijeta, kao i dobrog broja nekatolika, koji su s velikim zadovoljstvom primili vijest, da je pastir, koji je uzor apostolske gorljivosti i kršćanske jakosti, podignut na dostojanstvo rimskog grimiza.

Uza sve to, što je kardinalat posve crkveno dostojanstvo, ipak državni poglavari i njihovi narodi običavaju očitovati najveću radost, kad je tko od  njihovih sugrađana pozvan da bude član sv. zbora.
«Vođa hrvatskih katolika i metropolita  Hrvatske, Nadbiskup Zagreba, Kardinal Stepinac, bio je kažnjen na 16 godina zatvora (1946.) zato, što je odbio podvrći se komunističkoj tiraniji, nego se odlučio govoriti u obranu progonjene Crkve i za slobodu svoga hrvatskoga naroda».

BRZOJAV PIJA XII. KARDINALU STEPINCU

Na blagdan Krista Kralja 1955. proslavio je kardinal Stepinac 25-godišnjicu svog ređenja za svećenika. Tom zgodom mu je uputio Sveti Otac papa Pio XII. sljedeći brzojav na latinskom jeziku:

«Uzoritom kardinalu Alojziju Stepincu - Krašić.

Predragi naš sine, kad slaviš dvadeset i pet godina svećeništva, punih zaslugama, hvalimo Tvoju hrabrost i krepost, koja je stalna usred neprilika, molimo Ti od Boga obilnu i nebesku utjehu, upućujemo Ti očinske čestitke i želje, te Ti iz svega srca i iz punine duše dajemo Apostolski blagoslov.»

PASTIRSKO PISMO TROJICI KARDINALA «PROGONJENIH ZBOG VJERE»

SJEVERNOAMERIČKA novinska agencija «Associated Press» dne 7. kolovoza 1956. prenosi vijest «Tanjuga», po kojoj je vlada FNR Jugoslavije zabranila tiskanje i širenje Pastirskog  pisma Nj . Sv. Pija XII., upućenog na dan svetih Apostola Petra i Pavla kardinalima Stepincu, Mindszentyu i Wyszynskom, biskupima, svećenstvu i vjernicima «progonjenim zbog vjere» u zemljama pod komunističkom vladom.

Pismo Pija XII. je čisto vjerskog sadržaja, upućeno je poimence trojici spomenutih kardinala, povodom petstogodišnjice apostolskog Pisma pape Kalista III. «Cum his superioribus annis», kojim je «odredio, da se svakoga dana zvoni  u odre­ đeni sat, kako bi čitav kršćanski svijet mogao uzdignuti žarke molitve Svemogućem, da bi se dobrostiva udostojao odalečiti od svoga puka opasnosti, koje su mu onda prijetile».

Tu opasnost su onda predstavljali Osmanlije. Kalisto III. je ustrajno pozivao kršćane na molitvu i pokoru i poticao na složnu obranu, pomažući svim sredstvima upravo god. 1456. obranu onda hrvatsko-ugarske tvrđave Beograda (danas  glavnog grada Srbije i Jugoslavije), gdje su kršćani pod vodstvom Janoša Hunyadija (Sibinjanin Janka iz naših narodnih pjesama) i poticani po sv, Ivanu Kapistranskom, izvojevali veliku pobjedu nad Turcima.

Da bi ostala uspomena na taj događaj u liturgiji, Kalisto III. je uspostavio blagdan Preobraženja.

Pio  XII. ističe, da su na istom području danas katolici progonjeni.

«Prošlo  je - veli Papa - deset i više godina...  otkada je Crkva Kristova lišena svojih prava i otkada su, premda ne posvuda istom žestinom, bila nasilno raspuštena pobožna društva i vjerske kongregacije: Pastirima se postavljaju zapreke pri vršenju njihove službe, ukoliko ih se ne deportira, izagna i utamniči... 

Znademo također, da su mnogi podvrgnuti svim vrstama  progona, jer otvoreno, iskreno i hrabro ispovijedaju svoju vjeru i jer su je smiono branili.  Međutim,  nas posebno boli spoznaja, da se mladež poučava u lažnim i pokvarenim doktrinama sa svrhom, kako bi je se odalečilo od Boga i njegovih svetih zapovijedi, uz  najveću štetu za sadašnjost  i uz opasnost za budućnost».

Papa ističe, da po savjesti ne može šutjeti i da vrši Kristov nalog sv. Petru, da «utvrđuje  braću u vjeri». Zato se obraća onima «koji zbog svoje vjernosti i ljubavi prema Isusu Kristu podnose tolike boli, patnje i tjeskobe».

«Prije  svega -  nastavlja Pio XII. - obraćamo  se  vama, ljubljeni sinovi naši, kardinali Josipe Mindszenty, Alojzije Stepinac i Stjepan Wiszynski, koje smo Mi sami ukrasili dostojanskom Rimskog Grimiza zbog sjajnih vaših zasluga u vršenju  pastirskih dužnosti i obrane Crkve. Naše rastuženo srce uvijek osjeća sve što ste vi -  nepravedno odalečeni od vaših sjedišta i vaše svete dužnosti - pretrpjeli i što još trpite za Isusa Krista». 

Papa spominje također patnje drugih biskupa, klera i vjernika. «Progoni i  mučeništva bit će za Crkvu izvor novih pobjeda, koje će u povijesti ostati zabilježene zlatnim   slovima». Papa posebno ističe primjer «kardinala Svete Rimske Crkve, koji – prema riječima  sv. Pavla ­ pružaju sjajan prizor svijetu, anđelima i ljudima». [Hrvatske novine, God. I., br. 1, Buenos Aires, rujan 1956.]

Ispiši stranicu