Zavjetno hodočašće vjernika Sisačke biskupije „Putevima bl. Alojzija Stepinca“ u Zagreb i Krašić

Zavjetno hodočašće vjernika Sisačke biskupije „Putevima bl. Alojzija Stepinca“ u Zagreb i Krašić održano je u subotu 2. prosinca. Hodočašće kao i svečano misno slavlje u zagrebačkoj katedrali predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s generalnim vikarom biskupije mons. Markom Cvitkušićem i četrdesetak svećenika, a na početku više od tisuću hodočasnika pozdravio je rektor katedrale mr. Josip Kuhtić.
 
Na početku homilije biskup Košić je istaknuo kako slaveći ovu svetu misu na grobu blaženog Alojzija Stepinca, biskupa i mučenika, u zagrebačkoj katedrali, želimo iskazati poštovanje tom velikanu hrvatske katoličke vjere. „Želimo mu preporučiti našu djecu, mlade, naše obitelji, naše muževe i žene, starce i starice, naše bolesnike i nemoćne, naše umiruće, naše drage poginule i preminule. Utječući se njemu molimo za sve naše drage kako u prošlosti i sadašnjosti, ali moleći i za nadu budućnosti i vječnosti“.


 
Biskup je rekao i kako je bl. Alojzije Stepinac uzor izdržljive borbe za vjernost Kristu, papi i Crkvi. „On je strpljivi podnositelj nepravdi i mržnje koju je morao ponijeti u ime Crkve jer je režim koji ga je zatvorio i ubio želio uništiti katoličku Crkvu i vjeru u Boga; on je izvanredni uzor vjernosti papi kao nasljedniku sv. Petra i glavi Crkve, budući da je bio podvrgnut progonu i  trpljenju jer nije želio Crkvu u Hrvatskoj odijeliti od Rima; on je uzor ljubavi prema bližnjima koji trpe i koji su u nevolji jer je velikodušno pomagao, osobito u vrijeme Drugog svjetskog rata svima progonjenima, ne gledajući na vjeru i naciju, a ne priznajući ni koju drugu rasu osim Božju, kako je rekao, smatrajući sve ljude djecom Božjom i braćom; on je utjelovio svu patnju naše hrvatske nacije jer je trpio i od totalitarizma jugoslavenskog kralja koji je Hrvate i katolike smatrao građanima drugog reda; zatim u vrijeme rata trpio je od totalitarnog režima NDH koji je zatirao prava ljudi iz nacionalnog, vjerskog i rasnog razloga osvećujući se za prijašnja ubojstva i progon Hrvata; on je na kraju bio progonjen od komunističkog režima koji ga je psihički mučio lažnim optužbama i montirao sud, za koji je još papa Pio XII. rekao da je 'prežalosni proces', osudio na 16 godina robije, od čega je bio pet godina u strogom zatvoru u Lepoglavi, gdje je sustavno trovan, te do smrti u kućnom pritvoru u župnoj kući u Krašiću bez građanskih i vjerskih te nadbiskupskih prava; on je postao simbol patnje ali i pobjede čitave naše katoličke Crkve u Hrvatskoj, ali i čitavog našeg hrvatskog naroda ma gdje on bio, kao najizvrsniji primjer onog plemenitog, hrabrog i izdržljivog katoličkog bića“, ustvrdio je biskup podsjetivši kako je sam papa sv. Ivan Pavao II., kada ga je 1998. proglasio na Mariji Bistrici blaženim, rekao za njega da je on naš „kompas i putokaz“.


 
Progovorivši o mučeničkoj povijesti i ratovima s Turcima, četnicima i partizanima, sa srpskim i jugoslavenskim agresorima koji su ubijali, razarali, pljačkali, palili i rušili sve hrvatsko i katoličko, biskup je rekao kako je danas najteže podizati i graditi živu Crkvu. „Najviše nas sve zabrinjava što se rađa sve manje djece. Kad obilazim župe, neprestano mi govore kako u školama iz godine u godinu ima sve manje učenika, a to vidim i na krizmama na kojima nema toliko djece koliko još samo prije deset godina. A onda i mnogi mladi ljudi, a sada sve više i čitave obitelji, odlaze u Njemačku, Irsku, Kanadu… To će opustošiti ovaj naš lijepi kraj. Moslavina tj. Kutinski i Ivanić-gradski dekanati se još dobro drži, ali Banovina - osim Petrinje, a osobito Pounje sve je praznije. A ponovno su se podigli oni koji su rušili našu zemlju i terorizmom ugrozili našu slobodu, započeli rat protiv nas i pobili našu mladost i razorili Domovinu.



Neprestano nas optužuju i izmišljaju lažne ugroze, žele povijest – kako davnu, tako i iz Domovinskog rata – prekrojiti po svojoj mjeri i optužiti naš narod i tako nam nametati krivnju da mogu nama vladati. A naši vlastodršci nisu složni, nemaju mudrosti pa se ne mogu dogovoriti, tako da kao spasitelji uvijek dođu oni koji nas najmanje vole i onda nam nameću sve ono što je protiv našega naroda i naše katoličke vjere. Tako su izmislili optužbe i protiv Tebe, protiveći se Tvojoj svetosti i kanonizaciji. Nemaju oni argumenta jer bi Ti trebali biti beskrajno zahvalni budući da si spašavao i mnoge pravoslavne, kako episkope, tako i svećenike i vjernike, dapače i mnoge komuniste čiji su životi bili ugroženi. Papa Franjo je dobronamjerno prihvatio razgovor o tom vremenu i želio saslušati njihove prigovore, a kad nisu imali što iznijeti, naljutili su se jer da te dokumente skriva Sveta Stolica u tajnim Vatikanskim arhivima. Uvijek je netko drugi kriv. A nikada oni koji stvarno siju laž, hrane se nepravdama i zameću zlu krv potičući mržnju i nesnošljivost. Ali i oni će morati progledati, prihvatiti istinu i pokloniti se Tvojoj svetosti kada Te sveti Otac proglasi svetim pred čitavim svijetom. Na tu se nakanu i mi danas molimo na ovom hodočašću. I da to bude što skorije“, rekao je propovjednik.


 
Na kraju biskup je i poručio: „Mi smo tu. Došli smo Ti, dragi naš sveti Blaženiče, vjerujući da je Tvoje mučeništvo zalog naše jače vjere i nove snage Crkve u našem hrvatskom narodu. Molimo Te da nas zagovaraš. Molimo Te za naše obitelji, da ne sustanu, da prihvaćaju brojnu djecu, da se mole i zajedno ustraju i kad je lako i kad je teško, u dobru i u zlu. Molimo i za duhovna zvanja u našoj Biskupiji. Zahvaljujemo Tebi na zagovoru, što imamo 12 bogoslova i 10 sjemeništaraca. Molimo i za nova zvanja, i za redovnička muška i ženska zvanja. Neka nam ovo naše hodočašće svim donese plodove strpljivosti, da mognemo nositi svoj križ, da se borimo poput Tebe protiv svake nepravde i zatiranja ljudskog i narodnog dostojanstva, da u prvom planu uvijek imamo konkretnog čovjeka koji je u potrebi, da mu pomognemo jer u njemu ljubimo samoga Krista našega Gospodina“.
 
Nakon Zagreba, hodočasnici su se uputiti u Krašić gdje je u župnoj crkvi Presvetog Trojstva održano klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom koje je predvodio đakon Hrvoje Zovko, a nakon kojeg je sve okupljene pozdravio domaći župnik vlč. Ivan Vučak. On je još jednom podsjetio sve na mučeništvo blaženika, ali i brojna čuda koja se događaju po njegovom zagovoru, te je pozvao sve okupljene da mole za što skorije proglašenje bl. Alojzija svetim. Na kraju završni blagoslov okupljenima je dao biskup Košić, a hodočašće je završeno posjetom kući gdje je bl. Alojzije proveo svoje zadnje godine. Misno slavlje u zagrebačkoj katedrali i klanjanje u Krašiću animirao je katedralni zbor iz Siska pod ravnanjem prof. Jelene Blašković i orguljašku pratnju vlč. Roberta Jakice. (SV)
 
 

Ispiši stranicu