Započeo „Molitveni hod sa Stepincem“ u Zagrebačkoj nadbiskupiji

 

Svečanom procesijom u kojoj je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u zajedništvu s pomoćnim biskupima zagrebačkim mons. Valentinom Pozaićem i mons. Mijom Gorskim prenio relikvijar s relikvijama bl. Alojzija Stepinca iz zagrebačke katedrale do župne crkve sv. Marije na Dolcu, započela je u petak 20. veljače 2015. godine molitvena inicijativa „Molitveni hod sa Stepincem“ u Zagrebačkoj nadbiskupiji.
 
Procesiji je prethodila uvodna molitva u zagrebačkoj katedrali. Uvodeći u molitveno slavlje Kardinal je pozdravio okupljene vjernike ističući radost Božje nade koju je svojim mučeničkim i svetačkim životom posvjedočio bl. Alojzije Stepinac. Posebno se obratio okupljenim mladima koji su pjesmom animirali molitveno slavlje pozvavši ih da budu Stepinčevi svojedoci svojim životom.
 
Po dolasku svečane procesije u župnu crkvu sv. Marije na Dolcu uslijedila je Služba Riječi, a potom se okupljenim vjernicima svojom homilijom obratio kardinal Bozanić.
 
U uvodu svoje homilije Kardinal je protumačio značenje i važnost relikvija: „Čašćenje relikvija dio je predaje Crkve. Uvijek ga je pratila osjećajnost, pobožnost, molitva za zagovor i milost. Susret i molitva u nazočnosti relikvija blaženoga Alojzija vođeni su evanđeoskim svjetlom, a to znači da ih vidimo u povezanosti s vjerom u uskrsnuće tijela.
 
Relikvije svetih šalju jasnu poruku da čovjek nije osuđen na posvemašnje nestajanje, nego je, zahvaćen milošću, nositelj klice vječnosti, a time one govore o temeljnim postavkama kršćanske antropologije.“
 
Podsjećajući da su kršćani od svojih početaka brižno čuvali relikvije osobito mučenika, onih osoba koje su dale svjedočanstvo za kršćansku vjeru, Kardinal je rekao: „Dragi vjernici, upravo povijest zemnih ostataka blaženoga Alojzija govori kako se nastojalo odstraniti njegovo tijelo, umanjiti ili uništiti njegovo značenje i prisutnost, pa čak i poniziti. Najbolje to govori odluka puna morbidnosti i metaforičkoga naboja da se njegovo srce spali. U tome se vidi svjedočenje neprijatelja o istini koju spoznaju, ali ne žele prihvatiti.
 
Naš molitveni hod s relikvijama i okupljanje oko njih izazov je suvremenomu poimanju čovjeka, koje s jedne strane, veliča ljudsko tijelo do razine idolatrije, a zatim ostaje nijem pred otajstvom smrti, previđajući i obescjenjujući ljudsku cjelovitost. Takvim pristupom ljudsko tijelo postaje predmetom koji gubi dostojanstvo i smisao.“
 
Govoreći o važnosti korizmenog vremena u kojem se nalazimo Kardinal je pojasnio značenje same molitvene inicijative: „Za nas je na ovome molitvenom hodu sa Stepincem osobito važno ono što papa Franjo govori o Crkvi: 'Crkva je communio sanctorum, zajedništvo svetih, ne samo zbog svojih svetaca, već također zato jer je zajedništvo u svetim stvarima: ljubavi Boga koji nam se objavio u Kristu i svim njegovim darovima. Među tim darovima je također odgovor onih koji su dopustili da ih ta ljubav zahvati.
 
U tome zajedništvu svetih i u tome dioništvu u svetim stvarima nitko ne zadržava ništa za sebe, već sve što ima dijeli s drugima. A budući da smo povezani u Bogu, možemo učiniti nešto i za one koji su daleko od Boga, za one do kojih nikada ne bismo mogli doprijeti vlastitim silama, da s njima i za njih molimo Boga da se svi otvorimo njegovu djelu spasenja'.“
 
Homiliju je Kardinal zaključio navevši cilj molitvene inicijative: „Predragi vjernici, ovim hodom želimo učvrstiti svoja srca i srca svojih bližnjih u vjeri i nadi, svjesni da nas zagovor blaženoga Alojzija ne ostavlja same. On bdije nad nama, a noseći njegovu prisutnost zagledani smo u njegovu vjeru te sigurni da će nam olakšati prepoznavanje naših putova, nošenje naših križeva i svjedočenje Kristove pobjede.“
 

Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije