Stepinac o Leopoldu Bogdanu Mandiću

Pismo ocima kapucinima; jedno od 17, kojima je Sluga Božji želio podržati crkveni duh u ovom ogranku franjevačkog reda. Kroz sve vrijeme svoga episkopata, uvijek zauzet za promicanje glasa svetosti hrvatskih blaženika i svetaca, Kardinal u ovome pismu potiče na upoznavanje svetosti o. Leopolda Mandića, čiji je primjer putokaz k smirenju srca i duše u Bogu.
 
Dragi oci kapucini!

Primio sam biografiju Patra Leopolda u drugom izdanju kao i Apostolskog Naučitelja  Sv.  Lovre Brindiškog. 1044 Srdačna hvala na jednom i drugom!

Lacordaire je jednom zgodom dobro rekao: »Kad bi se iznad bilo čega ljudskoga smjelo podizati oltare, onda bi ja radije častio pepeo velikih srdaca negoli pepeo velikih genija.« Nitko danas ne sumnja, da se je divno veliko srce skrivalo u svetome Lovri Brindiškom, divno veliko srce, makar na oko i u malom čovjeku, ocu Leopoldu. O prvome je Crkva već izrekla svoj autoritativni sud.

O drugome mislim, prema onome, što čujem, u svojoj najstrožoj izolaciji, da ne ćemo dugo čekati na taj sud. 1045

A onda, kad dođe taj dan, i kad u našoj domovini svanu dani slobode, (a doći će sigurno) onda nastojte, da biografija oca Leopolda doživi toliko izdanja, koliko ih do sada još nismo zapamtili u našoj domovini u svetačkim biografijama.

Bit će po mom skromnom mišljenju veliki glad za takovom duševnom hranom, koji će prouzročiti suludo materijalističko naziranje na svijet, što ga danas promatramo, a koje se, dakako posve uzalud trudi, da glad srdaca i duša ispuni brojkama o udarničkoj proizvodnji čelika, ugljena, petroleja, električne struje i sličnih stvari.

Tvrdo sam uvjeren naime, da će naskoro tisuće i tisuće duša ponavljati iskustvo svetog Augustina: »Fecisti nos Damine ad Te, et inquietum est cor nostrum donec requiescat in Te« 1046 Tada će tim dušama divni lik dragog oca Leopolda biti sigurni putokaz k smirenju srca i duše u Bogu, kad je on, kao malo koji čovjek naših dana, umio unositi mir Božji preko ispovjedaonice i inače u ojađena, i izmučena srca ljudska.

Ja sam doživio podizanje crkvi hrvatskim blaženicima: blž. Nikoli 1047 u Kustošiji, 1048 blaženom Marku 1049 na Selskoj cesti 1050, blaženoj Hosani 1051 u Trnju. Blaženi Augustin 1052 ima već otprije svoj, barem oltar u Lupoglavu.

Ako ne ću ja (jer mi se čini, da zdravlje ne će dugo izdržati) daj Bože, da barem moj nasljednik uzmogne, kad Sveta Stolica izreče svoj sud, po njezinoj dozvoli podići crkvu i župu u čast Blaženom ocu Leopoldu, 1053 a onda uz milost Božju i Svetom ocu Leopoldu. Omnia possibilia sunt credenti! 1054

A vi se svi, kao sinovi istoga Reda trudite, da duh oca Leopolda živi uvijek u ovoj provinciji. Biti će onda dobro i hrvatskom narodu. Jer pravu sreću i napredak jednoga naroda ne stvaraju ljudi sile, galame i vike, makar se pričinjali veliki, nego ljudi molitve, pokore, žrtve.

Uz blagoslov i pozdrav u Gospodinu  
_____________________________________________

1044 Lovro BRINDIŠKI rođen je 1559. Kao član Reda kapucina obnašao je u zajednici odgovorne službe i poučavao subraću u kršćanskoj vjeri. Propovijedao je diljem Europe i napisao više spisa za bolje poznavanje kršćanske vjere. Umro je u Lisabonu 1619. Pio VI. proglasio ga blaženim 1783., a Leon XIII. svetim 1881. Ivan XXIII. proglasio ga naučiteljem Crkve 19. ožujka 1959.

1045 Papa IVAN PAVAO II. proglasio ga je svetim 12. svibnja 1985.

1046 »Za sebe si nas stvorio, Bože, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi«.      

1047 Nikola TAVELIĆ rođen je u Šibeniku oko 1340. godine. Kao mladić stupio je u Franjevački red i postao svećenik. Ponesen apostolskim žarom došao je propovijedati Evanđelje i u Svetu Zemlju. U Jeruzalemu je, zajedno s trojicom subraće: Deodatom iz Ruticinija u Akvitaniji, Petra iz Narbone u Francuskoj te Stjepana iz Cunea u Italiji, zbog javnog propovijedanja kršćanske vjere stekao palmu mučeništva. Ubili su ga i na lomači spalili sljedbenici islama 14. studenoga 1391.

1048 Crkva bl. Nikole Tavelića u Kustošiji, u Zagrebu, blagoslovljena je 14. studenoga 1943.; Papa PAVAO VI. proglasio je bl. Nikolu Tavelića svetim u Rimu 21. lipnja 1970 .

1049 Marko KRIŽEVČANIN rođen je u Križevcima oko  god. 1580. Teologiju je studirao u Beču, Grazu te u Rimu odakle se kao svećenik vratio u domovinu 11. rujna 1615. Ugarski primas Pazmany pozvao ga je u svoju Nadbiskupiju te je bio profesor u Trnavi i kanonik u Ostrogonu. U Košicama su ga, 5. rujna 1619., zajedno s dvojicom isusovaca, iz mržnje prema katoličkoj vjeri ubili kalvini. Papa IVAN PAVAO II. proglasio je svetima bl. Marka Križevčanina i njegove supatnike u mučeništvu Melkiora GRODECZA i Stjepana PONGRACZA, u Košicama, 5. srpnja 1996.

1050 Nadbiskup Stepinac je crkvu bl. Marka Križevčanina, na Selskoj cesti u Zagrebu, blagoslovio 21. prosinca 1941.

1051 Hozana KOTORKA (Rata KOSIĆ) rođena je u mjestu Relezi pokraj Kotora 1493. Dominikanka, živjela je kao pokornica, moleći za zbližavanje Katoličke i Pravoslavne crkve. Umrla je u Kotaru 1565. PIO XI. proglasio ju je blaženom 1927.

1052 Augustin KAŽOTIĆ rođen je u Trogiru oko 1260. Kao mladić unišao je u Red dominikanaca. Teološke studije završio je na Sorboni u Parizu. Dana 9. prosinca 1303. imenovan je zagrebačkim biskupom. Od 1318. do 1322 upravljao je biskupijom iz Avignona kamo se sklonio pred osvetoljubivim kraljem Karlom Robertom. Papa lvan XXII. imenovao ga je 22. kolovoza 1322. biskupom u Luceri, u Italiji, gdje  je umro na glasu svetosti  3. kolovoza  1323. Blaženim ga je proglasio 4. travnja 1702. papa Klement  XI. Tijelo mu počiva u katedrali u Luceri.

1053 Kardinal Franjo KUHARIĆ, nadbiskup zagrebački, drugi nasljednik kardinala Stepinca, posvetio je ili blagoslovio više crkava i kapela u čast sv. Leopolda Mandića: dana 30. kolovoza 1981. posvetio je župnu crkvu Sv. Leopolda MANDIĆA u Orehovici, 18. listopada 1987. blagoslovio je župnu crkvu njemu posvećenu u Požegi, itd.

1054 Sve je moguće onima koji vjeruju!, Mk 9, 23.

Ispiši stranicu