Proslavljeno Stepinčevo na Trnjanskoj Savici

Gospa Lurdska i Svjetski dan bolesnika proslavljeni su u Župi bl. Alojzija Stepinca na Trnjanskoj Savici u Zagrebu klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom i svetom misom s podjelom bolesničkoga pomazanja.

Ovaj sakrament ozdravljenja primilo je stotinjak starijih i mlađih bolesnih osoba. Proslava Dana bolesnika popraćena je i djelatnom skrbi za tjelesno zdravlje župljana – besplatnom kontrolom tlaka i šećera u krvi i medicinskim savjetima kojoj je pristupilo četrdesetak župljana.

Akciju su i ove godine kao i godinama prije dragovoljno organizirale i provele zdravstvene djelatnice s područja naše Župe. Lijepa i velikodušna gesta i njihov nesebičan dar Župi bez crkve, koja je 10. veljače 2017. dočekala svoj 18. rođendan. Budući da je središnja proslava Stepinčeva bila u katedrali 10. veljače, Župa na Savici se trodnevnom duhovnom pripravom i misnim slavljem pridružila toj proslavi, a vanjsku proslavu svoje «punoljetnosti» proslavila je u nedjelju, 12. veljače 2017. misnim slavljem u punom predvorju Osnovne škole Jure Kaštelana.

Podsjećamo da je Župa bl. Alojzija Stepinca na Trnjanskoj Savici utemeljena dekretom  nadbiskupa Josipa Bozanića već 10. veljače 1999. godine, samo nekoliko mjeseci nakon  što je papa Ivan Pavao II. proglasio Alojzija Stepinca blaženim na Mariji Bistrici 3. X. 1998. To je prva župa u Zagrebačkoj nadbiskupiji koja nosi Stepinčevo ime.

Osnovana Župa nije imala, a nema ni danas svoju crkvu. Župni ured bio je od 3. listopada 1999., stvarnog početka rada Župe, na području Župe Krista Kralja a i većina obreda odvijala se u crkvi Krista Kralja, dok su mise nedjeljom i blagdanom od početka u predvorju Osnovne škole Jure Kaštelana.

Župa je od osnutka, usprkos nedostatku crkve, rastući opstala, dala tri svećenika (četvrti je na studiju!), organizirala kateheze za velike i male, razvila znatnu medijsku aktivnost, pokrenula mrežnu stranicu, Facebook, Twitter, Youtube, izdala Župni molitvenik, 313  brojeva  Nedjeljnoga liturgijsko-pastoralnoga listića koji uz župne obavijesti donosi i niz tekstova iz života Crkve, organizirala brojna hodočašća u marijanska i druga svetišta.

No, Župa ni nakon 18 godina i zalaganja i župljana i trojice župnika  - Dragutina Cerovečkog, Vjekoslava Jakopovića te sadašnjeg župnika Antuna Vukmanića –  još uvijek nema svoju zgradu crkve.

Pod tuđim krovom Župa je djelovala od 1999. do 2011., kad je Župni ured s područja Župe Krista Kralja preseljen je u prostor u stambenoj zgradi V. Ruždjaka 1 na području Župe bl. Alojzija Stepinca, koji je Nadbiskupija kupila i ustupila ga Župi.

Time se Župa konačno i stvarno osamostalila. Tu je sada Pastoralni centar u kojemu je i Župni ured. U kapelici u sklopu Pastoralnog centra odvijaju se svakodnevna misna slavlja, ispovijedi, krštenja i vjenčanja, a u dvorani su kateheze za tri grupe (preko 60) krizmanika, i 3 grupe (preko 60) prvopričesnika, kateheze za  odrasle, probe triju zborova, aktivnosti Župnoga Caritasa i drugih zajednica (Zajednice mladih, Obiteljske zajednice, Ministrantske zajednice, Susreta djece nižih razreda, Schönstattske obitelji, Vijenca žive krunice…), sjednice Ekonomskoga i Pastoralnoga vijeća.

Pastoralni centar je za to sve pretijesan. Osobito je to bilo vidljivo na zornicama ili svetkovinama kad se u prostoru predviđenom za pedesetak ljudi  tiskalo trostruko više župljana. Nedjeljom i blagdanom župljani su više sati (tri sv. mise, proba Dječjega zbora) još uvijek u predvorju Osnovne škole Jure Kaštelana.

Živa crkva, očito je, treba više prostora. No, od svih natječaja i pokušaja da se dođe do validnog i svima prihvatljivog prostornog rješenja i da se počne graditi crkva na Savici, za sada nema ploda, premda je  Zagrebu od 1999., s manje ili više poteškoća, izgrađeno  nekoliko crkvi.

Da se to događa u nekoj zemlji u kojoj stanovništvo malo za Boga mari, ne bi bilo čudno, ali u zemlji u kojoj  se većina deklarira kao vjernici, doista je začudno. Gotovo da bi se moglo zavapiti sa starozavjetnim  psalmistom (Ps 6): ''O Jahve -  dokle ćeš?'' Čini se da će Stepinac prije biti proglašen svetim nego što će Župa na Trnjanskoj Savici koja nosi njegovo ime uspjeti izgraditi svoju crkvu. Neki koji su tolike godine mogli utjecati na to, stoga će se jednog dana morati crvenjeti od stida.

No, župljani se ne daju obeshrabriti. Oni i dalje ustrajno mole za proglašenje Stepinca svetim i na nakanu gradnje crkve te poput biblijske udovice, koja je dosađivala sucima tražeći rješenje svoje parnice, čekaju rješenje ''svojega predmeta''. Držeći se Stepinčeva gesla  U tebe se, Gospodine, uzdam!, sigurno će to rješenje i dočekati.

Ispiši stranicu