Pepelnica i Stepinčevo u požeškoj crkvi sv. Lovre

Na Čista Srijedu – Pepelnicu, 10. veljače biskup Antun Škvorčević predvodio je u požeškoj crkvi sv. Lovre misno slavlje početka korizme, na kojem se spomenuo bl. Alojzija Stepinca, drugoga zaštitnika iste crkve i Požeške biskupije. S biskupom su koncelebrirali kanonici Stolnog kaptola, svećenici iz središnjih biskupijskih ustanova te iz župa Katedralnog arhiđakonata na čelu s arhiđakonom Josipom Klarićem te požeškim dekanom Jozom Jurićem, kaptolačkim Mariom Sanićem, i pleterničkim Antunom Ćorkovićem.

U uvodu misnog slavlja biskup Antun je rekao da »danas na Čistu Srijedu ili Pepelnicu započinje sveto korizmeno vrijeme u Godini milosrđa. Okupili smo se u crkvi sv. Lovre na 56. obljetnicu smrti svete uspomene zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca i na jednu od postaja u devetnici Gospi Lurdskoj. Sabire se večeras na ovom slavlju više duhovnih silnica koje želimo usvojiti otvorenim srcem, zahvaljujući Bogu za sve darove, osobito za dar bl. Alojzija Stepinca, moleći da nas Bog ove korizme, po zagovoru Isusove Majke i našega Blaženika, obilnije obdari svojim svjetlom, napose svojim milosrđem, očitovanim i ostvarenim za nas u Kristovoj muci, smrti i uskrsnuću.

Ovo slavlje traži od nas da mu pristupimo otvorenim i čistim srcem, što ćemo posebno očitovati nakon homilije blagoslovom pepela i njegovim posipanjem po našim glavama kao znak skrušenosti na početku korizme i želje da u našoj ljudskoj slabosti progovori Božja snaga«.

Biskup je započeo homiliju evanđeoskim riječima „Imaju Mojsija i proroke! Njih neka poslušaju!“, koje papa Franjo navodi pri kraju svoje Korizmene poruku. Primijenio je to na rasprave u našoj crkvenoj i društvenoj javnosti s obzirom na proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca.



Rekao je da su »mnogi s iznenađenjem primili inicijativu pape Franje, da se prije proglašenja bl. Alojzija svetim pokuša o njegovoj veličini razgovarati s onima koji u nju sumnjaju ili je osporavaju«. »Svjedoci smo«, nastavio je biskup, »da se javljaju za riječ mnogi, i to s različitih polazišta: političkih, nacionalnih, povijesnih, crkvenih. Međutim, valja jasno reći da nam s obzirom na bl. Alojzija Stepinca valja slušati Mojsija i proroke.

Kad kažem Mojsija, mislim na Isusa Krista, jer upravo je u njemu Stepinac posvema bio ukorijenjen i vršio svoje poslanje, i upravo je tim putem proročki vjernički narod prepoznao njegovu veličinu«, ustvrdio je biskup.

Podsjetio je nazočne da »Drugi vatikanski sabor u dogmatskoj konstituciji o Crkvi Lumen gentium, br. 12 govori kako je sav Božji narod pomazan Duhom Svetim, i da se taj proročki vjerni narod u stvarima vjere ne može prevariti, kad iz toga istog pomazanja Duha Svetoga osluškuje istinu Božju, objavljenu u Isusu Kristu, i sve ono što je potrebno za naše spasenje.

Božji narod je nezabludiv u vjeri, a papa je nezabludiv u njezinu naučavanju. I kad se radi o bl. Alojziju Stepincu, usuđujem se reći da je Duhom Božjim pomazani narod nezabludivo otkrio što je Bog u teškim vremenima ostvario u tom čovjeku, pročitao tko je on u svojoj duhovnoj veličini.

One koji nisu duhovno pismeni a pokušavaju tumačiti tko je Stepinac, treba s poštovanjem saslušati, ali u svijesti da oni nisu kvalificirani o njemu izreći točan sud sa svojih interesnih polazišta i ciljeva, nego vjerni narod koji ga slavi kao sveca«.

Biskup se potom nadovezao na naviještenu Božju riječ, podsjetivši da sv. Pavao u ulomku iz Prve poslanice Korinćanima sebe naziva poslanikom Božjim, te je ustvrdio da se bl. Alojzija Stepinaca kao člana zbora apostolskih nasljednika u našoj hrvatskoj zemlji s pravom može nazvati poslanikom Božjim jer je s Božjih polazišta tumačio istinu o čovjeku, o narodu i o vrijednostima našeg postojanja u zgodno i nezgodno vrijeme.

Rekao je biskup kako je bl. Alojziju bilo dodijeljeno živjeti  u teško doba ideoloških sukobljavanja, ukrštavanja različitih nacionalnih interesa, nasilja totalitarnih sustava nad pojedincima i cijelim narodima koje je progovorilo svom silinom, sručilo se i na Stepinca te su tragovi tog zla ostali prisutni do danas. »Svjedoci smo«, nastavio je biskup, »da se ono proganjanje Stepinca nastavlja i danas, samo na neki drugačiji način.

To nas ne treba plašiti jer je svaki ambasador Božji progonjen od onih koji ne žele svjetlo Božje i mjerila Božja za naše ljudsko dostojanstvo. To da je Stepinac i danas ponižavan i progonjen, samo me uvjerava da je on zaista veličina Božja, koju teško može prihvatiti i podnijeti netko tko ne računa s Bogom«, ustvrdio je biskup.



Naglasio je da se »nismo večeras okupili poticati polemike niti utvrđivati podjele među ljudima, jer je Stepinac u spomenutoj teškoj situaciji svoga života želio biti poslanik pomirenja koje je Bog ostvario u Isusu Kristu«, istaknuvši da je to i naša zadaća. Biskup je posvjedočio da je iz razgovora s papom Franjom u listopadu prošle godine zaključio da on odgađanjem Stepinčeva proglašenja svetim želi promaknuti pomirenje koje je Stepincu bilo na srcu i pomoći da se tog Božjeg čovjeka ne prosuđuje s političkih ili nacionalnih stanovišta, nego promatra pogledom i razlozima vjere.

Polazeći od navještaja iz prvog liturgijskog čitanja, biskup je naglasio kako  prorok Joel kao poslanik - ambasador Božji poziva narod da se svim srcem vrati Bogu, jer on je nježnost sama i milosrđe, te da razderu svija srca a ne haljine. »Što je to razdiranje srca?« – upitao je biskup, i odgovorio da se srce razdire postom, molitvom i dobrim djelima, kojima se pročišćava grijeh i zlo nataloženo u nama, da je to naše otvaranje za Božje milosrđe koje može promijeniti stanje naše sebičnosti.

Bl. Alojzije Stepinac je uistinu bio prorok Božji u vrijeme dok su narodi bili međusobno sukobljeni. Kad je nastupio totalitarni nacizam, fašizam i komunizam on zastupa Božju istinu o čovjeku, da je svaka rasa, narod i pojedinac Božje stvorenje i kao takav zaslužuje naše duboko poštovanje. Svoju dosljednost u naviještanju Božjih načela o čovjeku platio je progonom, osudom, utamničenjem i mučeničkom smrću. Biskup je potom pročitao ulomak iz Korizmene poruke pape Franje u kojem on tvrdi kako u onima koji trpe i pate dotičemo tijelo Kristovo, jer se on poistovjetio s njima. 

Primijenio je to na mučeništvo bl. Alojzija Stepinca, u kojem je duhovno pismeni Božji narod od samog početka progona na svoj način doticao blizinu Isusove patnje, njegovo izranjeno tijelo. Iz njegova mučeništva trajno proizlazi posebna snaga, koju mnogi susreću na njegovu grobu u zagrebačkoj Katedrali, ali i ovdje u našoj crkvi sv. Lovre, u čiji je oltar položen dio njegova smrtnog tijela. Biskup je pozvao nazočne da se kao vjerni Božji narod poput Stepinca nikada ne odreknu Božje isitne o nama, o patnicima, o žrtvama i siromasima te da to posvjedoče napose ove korizme u Godini  milosrđa.

U svom osvrtu na naviješteni evanđeoski ulomak biskup je naglasio da nas Isus upozorava kako se može dogoditi da naš post, molitva, milostinja i dobra djela ostanu nešto isključivo izvanjsko i prijetvorno. Svako djelo milosrđa je vrijedno, ali postaje nemoćno i neučinkovito ako ga netko čini zbog svoje taštine, da njime iskaže neku svoju sebičnu namjeru. »Valja nam se ove korizme pročišćavati u dimenzijama sebičnosti s obzirom na našu pripadnost Isusovoj Crkvi, naš dolazak na svetu misu i nastojanje oko dobrih djela, da ne bismo s Bogom pravili neke svoje račune.

Naprotiv, Bog je napravio račun s našom sebičnošću i zloćom u Isusovoj ljubavi na križu. Milosrdna ljubav Božja veća je od naše sebičnosti i zla. Što je drugo naša hrvatska povijest, ona nezaprljana ljudskom sebičnošću i zloćom, nego povijest u kojoj je bio prisutan Bog u Isusu Kristu i njegovu milosrđu«. Završavajući homiliju biskup je potaknuo nazočne da u svojim župama iskrena srca sudjeluju u svim korizmenim programima te budu dionici spomenute Božje povijesti. Mariju, Isusovu Majku, koju je bl. Alojzije odano volio cijeloga svog života, zamolio je da ove korizme moli s nama i za nas.

Na kraju svete pričesti nazočni su uputili Bogu jubilejsku molitvu pape Franje i uskliknuli geslom „Milosrdni kao Otac“. Svi brojni vjernici primili su sličicu bl. Alojzija na kojoj je otisnuta molitva za Požešku biskupiju koju su nakon popričesne prigodom slavlja njezina drugog zaštitnika zajedno izmolili i zaključili je pjevanjem pjesme njemu u čast. Primivši završni blagoslov, mnogi su vjernici na zavjetni način obišli oko oltara u kojima se čuvaju moći bl. Alojzija Stepinca.

Na slavlju je pjevao mješoviti zbor crkve sv. Lovre pod ravnanjem Alena Kopunovića Legetina, koji je među ostalim izveo dijelove iz Messa breve Ch. Gounoda te dječji zbor požeške Katoličke osnovne škole pod ravnanjem Ljube Šolić.

Ispiši stranicu