Obilježena 69. obljetnica mučeništva bl. Miroslava Bulešića

U srijedu, 24. kolovoza 2016. u Svetvinčentu, rodnoj župi bl. Miroslava Bulešića, svečanim koncelebriranim misnim slavljem obilježena je 69. obljetnica mučeništva bl. Miroslava Bulešića. Misno slavlje predvodio je vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj mons. Jure Bogdan, u suslavlju s porečkim i pulskim ordinarijem mons. Draženom Kutlešom, biskupom u miru mons. Ivanom Milovanom te četrdesetak svećenika.

FOTOGALERIJA

Predvoditelj je na početku homilije podsjetio kako se obljetnica smrti i blagdan bl. Miroslava, odvijaju u kontekstu „Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima“, koji se obilježava 23. kolovoza, te se osvrnuo na povijest i značenje toga spomena ustanovljenog Deklaracijom Europskog parlamenta 2008. godine.

Beatifikacija Miroslava Bulešića, njegovo slavlje danas, je snažan iskorak Crkve, protiv struje vremena i obračuna sa spomenutim pogubnim ideologijama. Dakako, kao kršćanski vjernici znademo da beatifikacija nije samo to!, naglasio je propovjednik te podsjetio na šire društvene okolnosti pogibije bl. Bulešića. Tadašnje vlasti bojale su ga se živoga jer je privlačio ljude Bogu, ali bojali su ga se i mrtvog, pa su stoga strogo pratili sprovod u Lanišću i nisu dozvolili da bude pokopan u Svetvinčentu. Kako bi se spriječilo ljude u odlasku na sprovod, vlak koji je vozio kroz Istru toga se dana nije zaustavljao na uobičajenim stanicama.

Znademo dobro okolnosti njegove smrti, ometanje dijeljenja sakramenta sv. krizme u više istarskih mjesta i župa te pokušaj ubojstva i samog djelitelja krizme msgr. Jakoba Ukmara i župnika Stjepana Ceka, zastrašivanje vjernika i suđenja. Istarski katolici su u tome vremenu pokazali veliku hrabrost, izdržljivost i spremnost trpjeti zbog svojih uvjerenja, ali svoju vjeru nisu zatajili! Nisu se pokolebali. To su izuzetno lijepe stranice iz života Istarske Crkve, ispisane progonstvima i trpljenjem, za vjeru, za svoj kršćanski identitet. Hrvatski vjernici katolici kao i katolici pripadnici drugih naroda u Istri, (to su naši očevi, djedovi i bake s ovih prostora) ostavili su nam divan primjer ukorijenjenosti u kršćansku vjeru i ljubav prema Crkvi!, naglasio je vojni ordinarij.

Govoreći o tadašnjem sustavnom progonu kršćana, propovjednik je naglasio kako se i danas se nastavljaju progonstva prema osobama koje su krive samo zato što su sljedbenici Isusa iz Nazareta. Zašto, pitamo se? Kakve li nam sve vijesti dopiru iz zemalja s Bliskog Istoka, Azije i Afrike o progonstvima! U svježim sjećanjima i uspomenama nam je obredno ubojstvo na oltaru, katoličkog svećenika u Francuskoj, podsjetio je mons. Bogdan.
No, osim tih, otvorenih progona kršćana, danas se događaju i rafinirani oblici progonstva, ne manje okrutni, nastavio je mons. Bogdan, ozakonjeni ali ne i manje nepravedni. Naš stari Zapad obolio je od ideoloških promašaja: kontinent pràva i pravnih propisa, sve više diskriminira kršćanstvo i ono što Crkva neumorno zagovara, zaboravljajući da je ljudska rasa, ljudska vrsta religiozna rasa, religiozna vrsta. Čovjek je religiozno biće!, naglasio je mons. Bogdan.

Razni „imperatori“ vladari današnjice mogu razvlastiti Crkvu od svih dobara, diskreditirati ju na sve moguće načine, reducirati joj djelatnost da ne može činiti evanđeoska djela, ali nitko joj neće moći oduzeti Evanđelje, radost njezinog Gospodina.
Mi večeras ovdje razmišljamo o blaženome Miroslavu, dragulju Crkve u Hrvatskoj, svećeniku, gorljivome dušobrižniku, Božjem čovjeku. Razmišljamo također i o ondašnjim vlastodršcima koji su živjeli u iluzijama o vlastitoj moći. Ali svemu dođe kraj pa i njima. Nijedan moćnik na ovoj zemlji ne može zauvijek zaposjesti ljudsko srce, ljudski duh i dušu.

Ne treba se zavaravati: Kršćanstvo će se možda brojčano umanjiti ovdje ili ondje, ali ga se nikada neće uništiti u potpunosti, izbrisati s lica zemlje, jer je Gospodin jasno i odlučno rekao „ne bojte se ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta“, i jer je ljudski duh stvoren za Boga. I ovo je jače od svih progonstava i od svih ideologija krivotvorina koje se uporno šire i promiču i lebde posvuda u zraku, poručio je mons. Bogdan.
 Danas, na društvenoj sceni u mnogim zemljama, u ime nekih vrijednosti kao što su jednakost, tolerancija, pravo protežira se i promiče marginalizacija kršćanstva, njegovo potpuno izbacivanje iz javnoga života. Pošto poto hoće se stvoriti novi svjetski poredak bez Boga, u kojemu se, s jedne strane ističu i hvale različitosti, a s druge strane ih se gazi do potpunoga uništenja. U ime nekih vrijednosti promiče se diktatura manjine i istovremeno beskrupulozno se gaze prava većine. Kamo plovi ovaj brod starog Europskog kontinenta?, zapita se predslavitelj.

Stiče se dojam da je naš Europski kontinent pred izazovima današnjice, izgubljen i uplašen: izgubljen jer ne zna više tko je prerezao njegove kulturne i religiozne korijene toliko i tako da se stidi vlastitih tradicija, vlastitih simbola i vlastitih obreda.
Neka nam Gospodin pomogne da se povratimo mudrosti, onoj mudrosti koja se boji Boga, koja u Isusu vidi istinsku nadu. Da prizna da je kršćanstvo daleko od bilo kakova mračnjaštva, uvelo u ljudski rod duhovnu slobodu sposobnu podići, uzdići cijele narode i nacije. Kriza svijeta je nadasve duhovna kriza, kriza duhovne naravi: ne dopustiti ovo znači ne razumjeti težinu situacije! Moramo se vratiti razmišljanju vlastitom glavom! Vjera ne poništava razum, nego ga traži, stimulira ga, otvara ga realnosti. Traži da ga uvede u povijest, ohrabruje ga da se razbudi od sna i da reagira na lažnost raznih slogana. Bl. Miroslav je stekao snagu za mučeništvo ne sam od sebe nego od Krista. Svaka istinska veličina nastaje iz milosti- nju trebamo zazivati i od nje živjeti, rekao je propovjednik te zaključio zazivom: Blaženi Miroslave pomozi nam da ostanemo uvijek na Tvojoj liniji, na Isusovoj liniji, na liniji Evanđelja.

Na kraju misnog slavlja mons. Kutleša je zahvalio mons. Bogdanu na predvođenju misnog slavlja. Ujedno mu je i čestitao na nedavnom imenovanju vojnim ordinarijem, te podsjetio kako time kauza za kanonizaciju bl. Miroslava Bulešića gubi vrsnog postulatora, što je mons. Bogdan bio više godina. Biskup Kutleša je napomenuo kako je mons. Bogdan, kao rimski postulator jedan od najzaslužnijih za Beatifikaciju bl. Miroslava Bulešića.
Izražavajući radost što je mogao doći predslaviti to misno slavlje u Svetvinčentu predvoditelj se je podsjetio kako je posve neočekivano postao postulatorom, na prijedlog tadašnjeg tajnika pri Kongregaciji za kauze svetaca i blaženika Edwarda Nowaka i tadašnjeg ordinarija mons. Milovana. Ispričao je potom i svoju davnu povezanost s Istrom kada je služio vojni rok u JNA u Puli, te je u sklopu obuke više puta propješačio velike dijelove Istre. Već ga je tada, kako je rekao, Bog pripremao na službu vicepostulatora, učinivši da na taj čudan način upozna sve dijelove poluotoka.

Po završetku misnog slavlja uslijedilo je čašćenje relikvija te ophod oko oltara iza kojeg se čuvaju predmeti s krvlju Blaženika, njegova reverenda i ulomak zida pošprican krvlju.
Više hodočasnika došlo je pješice iz raznih dijelova Istre. Iz Čabrunići, Blaženikovog rodnog sela, hodočastilo je tridesetak vjernika, među kojima je bila i deseteročlana obitelj, s mahom malom djecom.
Obilježavanje 69. obljetnice mučeništva bl. Miroslava Bulešića započelo je u Lanišću na Ćićariji, u mjestu Blaženikove pogibije, u predvečerje obljetnice, svečanom Laniškom večernjom u župnoj crkvi sv. Kancija, Kancijana i Kancijanile, koju je predvodio vlč. dr. Josip Grbac, umaški župnik i dekan, rodom iz Lanišća.

Svako obilježavanje stradanja nevinih žrtava nije samo memorija, sjećanje, nego uvijek poruka da se takvo nešto više ne dogodi, znači poruka mira i razumijevanja, rekao je dr. Grbac spominjući obilježavanje obljetnice smrti bl. Bulešića dan nakon obilježavanja Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima. Na sam blagdan, u Lanišću je misno slavlje predvodio laniški župnik i buzetski dekan preč. Dalibor Pilekić.

JESTE LI ZNALI? 

Za uzdržavanje Bulešića u Rimu zauzeo se i tadašnji zagrebački nadbiskup, kasnije kardinal, bl. Alojzije Stepinac, o čemu svjedoči pismo o. Sakača iz siječnja 1940. godine.

IZVOR: Porečka i Pulska biskupija