Kardinal Velasio De Paolis predslavio blagdan Stepinčeva u Rimu

 Kardinal Velasio De Paolis predslavio blagdan Stepinčeva u Rimu


Hrvatska rimska zajednica svečano je proslavila blagdan blaženoga Alojzija Stepinca, biskupa i mučenika, u nedjelju, 7. veljače u Hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu. Svečanu pontifikalnu misu  predvodio je kardinal Velasio De Paolis C.S., skalabrinijanac, nekadašnji predsjednik Prefekture za ekonomske poslove Svete Stolice. Koncelebrirali su apostolski nuncij nadbiskup Francisco-Javier Lozano, provincijal Hrvatske kapucinske provincije fra Jure Šarčević i više od šezdeset svećenika, među kojima su bili, uz poglavare i studente Zavoda, Stefan Dartmann (rektor Germanicuma), Stephan Boyle (rektor zavoda premostrantensa), Franc Mihelčič rektor Slovenicuma, predstavnici drugih zavoda i rimskih dikasterija te hrvatski svećenici i redovnici koji su na studiju ili službi u Rimu. Na euharistijskom slavlju sudjelovali su i hodočasnici iz Domovine.
 
Svetoj su misi nazočili visoki diplomatski dužnosnici: Neven Pelicarić – veleposlanik Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici, Slavica Karačić – veleposlanica Bosne i Hercegovine pri Svetoj Stolici, Damir Grubiša – veleposlanik Republike Hrvatske u Italiji, Željana Zovko – veleposlanica Bosne i Hercegovine u Italiji, Antun Sbutega – veleposlanik Crne Gore u Italiji i drugi diplomatski djelatnici.


 
Na početku euharistijskoga slavlja rektor Zavoda sv. Jeronima msgr. Jure Bogdan (izabrani biskup vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj) prisjetio se lažnih optužbi i sudskoga progona kojima je bio izvrgnut bl. Alojzije Stepinac: „On je pretrpio 'prežalosni proces' – tako je papa Pio XII. u govoru pred Svetom Rotom 6. listopada 1946. godine nazvao onu jezivu i nečovječnu predstavu koju su isplanirali i proveli Titovi jugoslavenski komunisti. 24 je dana (od 18. rujna do 11. listopada 1946.) trajala ta tragična lakrdija, a njezini se zagovornici nisu zaustavili čak ni u naše vrijeme, uvijek šireći iste laži. Više je puta Sveta Stolica odlučno osudila taj proces i uključila ga u prijetnju izopćenjem 14. listopada 1946. godine“, rekao je msgr. Bogdan na talijanskom jeziku te nastavio: „Upravo bl. Alojziju, mučeniku Evanđelja i jedinstva Crkve, povjeravamo našu današnju molitvu za Crkvu, za Petrova nasljednika koji će idućih dana krenuti u pastoralno putovanje na američki kontinent, i za našu dragu Domovinu.“
 
Kardinal De Paolis zahvalio je rektoru na pozivu i izrazio svoju radost da smije predvoditi ovo slavlje u čast blaženog Alojzije Stepinca, biskupa i mučenika. Naime, De Paolis je ispripovjedio da je još u sjemeništu, kao Stepinčev suvremenik, slušao o progonu i trpljenju radi vjere zagrebačkog nadbiskupa. „Zajedno s ostalim sjemeništarcima, s udivljenjem i suosjećanjem pratili smo njegovu žrtvu. Stoga se osjećam počašćenim što večeras na ovaj način mogu iskazati štovanje prema blaženom Alojziju“ -  rekao je kardinal De Paolis.
 
U homiliji je Kardinal razmišljao o kršćanskom pozivu o kojem govore nedjeljna čitanja, a kojeg je „u punini“ živio blaženi Alojzije Stepinac, „kardinal mučenik ubijen iz mržnje prema kršćanskoj, katoličkoj vjeri“. Prorok Izaija u prvome čitanju opisuje iskustvo grješnoga čovjeka u susretu s Bogom, objasnio je Kardinal: „Pred tajnom Božje svetosti, čovjek se osjeća veoma daleko od Boga, zaokupljen strahom shvaća svoju malenost i osobito svoju zbilju tame i grijeha. Kako čovjek može nositi Božju tajnu i biti joj glasnikom?“ Kardinal pronalazi odgovor na to pitanje u djelovanju Božjega Duha koji čovjeka pročišćuje i skida s njega krivicu: „Susret Boga i čovjeka je moguć. Milošću, darom. Poticajem Boga koji čisti, obnavlja čovjeka i čini ga sposobnim gledati Boga i prihvatiti njegovu poruku, njegovu zadaću i poslanje. Čovjekova zaprepaštenost iščezava, strah prestaje, snage se vraćaju i čovjek izražava svoju spremnost biti oruđe u Božjim rukama.“


 
S time u svezi nedjeljno evanđelje govori o pozivu prvih učenika, osobito Šimuna Petra. Isus susreće Petra u trenutku potištenosti, kada je ovaj suočen s vlastitim neuspjehom, uzaludnim cjelonoćnim ribolovom. Pod takvim bi okolnostima Isusov poziv da izvezu na pučinu i ponovno bace mreže mogao izgledati kao provokacija, primijetio je Kardinal, ali Petar je otvoren Isusovoj riječi: „Tamo gdje se, ljudski gledano, ne vide izlazi, moguće je usuditi se više, imajući povjerenje u višu zbilju: 'Na tvoju riječ bacit ću mreže.' I evo učinka: 'Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba, mreže im se gotovo razdirale.' Oči se otvoriše; ribe upućuju pogled prema dalje, otvaraju obzorje pogleda. To je čudo milosti koja otvara oči prema visinama i dubinama koje mijenjaju život.“ Kao u proroka Izaije, tako i u Petrovom slučaju: „Čovjek i grješnik susreo je Boga, čija veličina čini da čovjek spozna svoje siromaštvo i navodi ga da prizna svoju malenost. Ostvaruje se uvjet da milost sa svojim svjetlom i snagom mogu promijeniti čovjeka i učiniti ga novim, sposobnim odgovoriti na Gospodinov poziv, i staviti se u njegovu službu“, istaknuo je Kardinal.
 
Zatim je De Paolis protumačio kako otajstvo Božje svetosti i blizine nalazi svoj vrhunac u Kristovom vazmenom otajstvu, u dvostrukoj dimenziji smrti i uskrsnuća. Taj čin Kristove žrtve iz ljubavi učinjen je jednom zauvijek, ali je i određen da se trajno obnavlja, u Euharistiji: „Euharistija je mjesto i trenutak u kojem Bog zove čovjeka povezujući ga da bude i djeluje s njim da bi bio nazočan u svijetu: 'Ovo činite meni na spomen.' Čovjek je pozvan surađivati s Bogom da bi nastavio biti i djelovati u svijetu preko svećeništva, koje posvećuje čovjeka da djeluje u osobi Krista.“
 
Upravo u surječju nedjeljnih čitanja kardinal De Paolis vidi i svjedočanstvo blaženoga Alojzija Stepinca: „U svjetlu Božje riječi od koje smo počeli i dovršili naš put razmišljanja, možemo razmatrati zadivljujući lik blaženoga Alojzija Stepinca mučenika, svjedoka naše vjere.“ Prisjetio se poteškoća s kojima se susretao bl. Alojzije na putu svoga poziva: „Znamo da je on u trenutku kada je odlučio izabrati put svetosti svoga života prolazio kroz trenutke tame i nesigurnosti. Put svetosti prema svećeništvu, prema čemu je on naginjao, bio je sputan činjenicom da je on s jedne strane prihvaćao ljepotu i veličinu toga poziva, a s druge, nisu mu bili nepoznati, nažalost, slučajevi nedostojnih svećenika koji nisu nikako živjeli život svetosti. Nije htio niti izlagati se opasnosti da bude nedostojan svećenik“, kazao je Kardinal te nastavio: „Gospodin mu je s vremenom providio da shvati koji je uistinu bio njegov put svetosti, njegov poziv u Božjoj zamisli: biti Božji svećenik, pozvan ne tek proći put svetosti u suobličenju s Kristom u braku, nego put svetosti u sakramentalnom suobličenju Kristu u sakramentu reda.“
 
U zaključku homilije kardinal De Paolis ovako je sažeo kršćanske vrline bl. Alojzija Stepinca: „On je živio svoj poziv u punini: jedan uzoran svećenički život, s potpunim predanjem sebe povjerenoj mu braći, sa stegom i skromnošću života, sa savršenim vladanjem i darom sebe, s bezuvjetnom vjernošću Kristu i Crkvi, sa svjedočanstvom prokušanoga svećeničkog života; s čvrstom, snažnom i temeljitom duhovnošću, usmjerenom na euharistiju i svećeničko dostojanstvo, sposoban učiniti sebe darom, bez nesigurnosti i kolebanja, sve do mučeništva.“
 
Tijekom euharistijskoga slavlja pjevao je zbor hrvatskih svećenika u Rimu pod ravnanjem vlč. Josipa Vidasa.


Tekst: don Franjo Frankopan VELIĆ
Slike: vlč. Zlatko MATIĆ

 



Ispiši stranicu