Kardinal Bozanić predvodio sprovodnu misu i obrede za preč. Josipa Gjurana

FOTOGALERIJA

HOMILIJA MONS. BATELJE

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je u srijedu, 4. svibnja 2016. godine na zagrebačkom groblju Mirogoj sprovodnu misu i obrede za preminulog preč. Josipa Gjurana.
 
U zajedništvu s vojnim ordinarijem u Republici Hrvatskoj mons. Jurom Bogdanom, vojnim ordinarijem u Republici Hrvatskoj u miru mons. Jurjom Jezerincem, tridesetak svećenika Zagrebačke nadbiskupije, te okupljenim vjernicima i bivšim župljanima župa u kojima je preč. Gjuran službovao, Kardinal je uvodeći u euharistijsko slavlje citirao ulomak duhovne oporuke preč. Gjurana, u kojoj opisuje svoj put od prve kapelanske dužnosti 1950. godine, odlaska u Toronto, i naposljetku do voljene mu domovine Hrvatske gdje će njegovo tijelo počivati i čekati dan slavnog uskrsnuća.

Homiliju u sprovodnoj misi izrekao je mons. Juraj Batelja, postulator kauze za proglašenje svetim blaženog Alojzija Stepinca, koji je kronološki opisujući život preč. Gjurana kazao da se još od djetinjstva radovao svećeništvu. Doista je njegovo svećeništvo prokušano poput zlata u taljici. Čuvstvo svećeničkog raspoloženja on je uoči Stepinčeva 2012. posvjedočio ovim riječima: „Svećenička služba najčasnija je služba. Svećeničko zvanje je poput očinstva: rad za Boga i za dobro ljudi“ – podsjetio je mons. Batelja.


 
Naglasio je kako je zahvaljujući službi preč. Gjurana Sveta Jana od gotovo zapuštene župe postala jedna od uglednijih župa u Zagrebačkoj nadbiskupiji, a zbog njegove vjernosti Crkvi, Svetom Ocu i nadbiskupu Stepincu često je znao biti u nemilosti komunističkog režima. Kada tom režimu nije uspjelo udaljiti preč. Gjurana iz Svete Jane, odlučili su ga ubiti. No, kazao je mons. Batelja, kad su mu posustale fizičke snage i kada je u sudnicu unesen u plahti, teško prebijen i okrvavljen, osjetio je milosnu Božju ruku preko svojih vjernika koji su ga branili i hranili.
 
Doista se nije uznemiravalo Gjuranovo srce – rekao je mons. Batelja, dodajući kako je bio pastir po uzoru na mučeničkog Pastira, ponajprije Krista Gospodina, a onda zasužnjenog nadbiskupa Stepinca kod kojeg je dolazio po savjet, tražio utjehu, nadahnuće i ohrabrenje.

U nastavku svoje homilije, istaknuo je kako su razbor i sloboda bile zvijezde vodilje Gjuranova pastoralnog rada, a kada je rad u Karlovcu-Hrnetiću prekinut dekretom apostolskog administratora Franje Kuharića, koji je u svibnju 1969. vlč. Gjurana odredio za dušobrižništvo za iseljene Hrvate u Torontu, shvatio je da i svećenici moraju prolaziti kroz tajnu križa, da bi bilo nešto roda.



Došavši u Kanadu iz „Crkve šutnje“, potaknuo je osnivanje župe u Mississaugi, zauzeo se za uređenje župnog parka „Dr. Dragutin Kamber“, nastojao je da Hrvatska župna subotnja škola „Kardinal Stepinac“ podučavajući katolički vjeronauk, hrvatski jezik, povijest i zemljopis pridonese spoznaji katoličkog i nacionalnog identiteta djece hrvatskih roditelja.

Zaslugom vlč. Gjurana, podsjetio je mons. Batelja, torontska je župa bila najveći dobrotvor u pokrivanju materijalnih troškova za proglašenje blaženim kardinala Alojzija Stepinca. Za vrijeme Domovinskog rata, nastavio je, svaki je torontski župljanin odjenuo jednog hrvatskog vojnika i opremio ga za obranu vlastitog doma i domovine.
 
Zaključujući svoju homiliju, mons. Batelja je naglasio kako više od 25 godina vlč. Gjuran nije dolazio u Domovinu, jer da je došao, uzeli bi mu putovnicu i ne bi se bio mogao vratiti svojim vjernicima, a da mu nisu uzeli putovnicu bio bi napadan da šuruje s komunistima. Pet dana prije smrti, uz teško disanje i samo na mahove govoreći, pokazujući na sliku Isusova milosrdnog srca, izrekao je predosjećaj Božjeg dolaska: „Vidiš, svaki dan se svađam s Njim, pregovaram i molim. Rečem mu: 'Hvala za sve, ali znam da to nije dosta'. Taj hvala trebao bi se vidjeti u načinu kako živimo. Ja se čvrsto nadam da mi neće reći odlazi od mene, nego dođi.“



Bio je osvjedočen da će po njega doći Isus, Uskrsli Gospodin, koji mu je pripravio mjesto i koji ga želi uzeti k sebi – zaključio je svoju homiliju mons. Batelja.

Prije ispraćaja tijela preč. Gjurana, kardinal Bozanić zahvalio je Bogu za dar svećenika Josipa. Bio je svećenik, svećenik do kraja. Bio je institucija Crkve u Hrvata u inozemstvu – rekao je Kardinal.
 

Ispiši stranicu