Kardinal Bozanić: Krašić blaženog Alojzija ostaje mjestom pouke za sve koji žele lijepu i plemenitu Hrvatsku

POSLUŠAJTE KARDINALOVU HOMILIJU

KARDINALOVA HOMILIJA (tekst)

Središnji događaj hodočašća svećenika Zagrebačke crkvene pokrajine u Krašić povodom 20. obljetnice beatifikacije i 120. obljetnice rođenja bl. Alojzija Stepinca bilo je euharistijsko slavlje u župnoj crkvi, koje je u zajedništvu sa svim biskupima Metropolije, vojnim ordinarijem u miru mons. Jurjom Jezerincem te celjskim biskupom mons. Stanislavom Lipovšekom i oko četiristo svećenika predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.
 
Uvodeći u svoju homiliju Kardinal je kazao kako danas kao biskupi i svećenici hodočaste u Krašić da bi se spomenuli svih svećenika i drugih ljudi koji su unatoč teškoćama, žrtvama i čak opasnostima po život, dolazili ovamo Stepincu, da bi čuvali i jačali vjerničku povezanost i crkveno zajedništvo. Osjećamo da ovo mjesto zrači i privlači svetošću. Ta svetost desetljećima oblikuje našu svećeničku duhovnost i crkvenost, vraća nas na bitno u našemu pozivu, daje snagu i čuva nadu – rekao je Kardinal.

Osvrnuo se na današnje prvo čitanje o Jobu (Job 9, 1-12.14-16), ističući kako u životu svakoga čovjeka postoje stvari koje su očite i može ih se odmah razumjeti. Postoje i takve koje zahtijevaju sazrijevanje, koje traže vremenski odmak. A postoji i ono što čovjek nikada ne može do kraja shvatiti. Jedini pristup koji ima smisla jest molitva i vapaj Gospodinu; ostati u razmatranju i u razgovoru s Bogom; otvarati mu se te istodobno ponirati u njega, usvajati i čuvati Božju prisutnost u svom životu – naglasio je Kardinal te dodao: Nadbiskup Stepinac se na osobit način našao pred kušnjom ponora zla i upravo je ovdje, najviše u ovoj crkvi u vrijeme komunističkog zatočeništva tražio odgovore na mnoga pitanja. Uvijek je imao Boga na prvome mjestu i ponavljao: U tebe se, Gospodine, uzdam.



Blaženi je Alojzije znao što Jobu nije bilo dano, ali je već vjerom naslućivao. Kardinal Stepinac je znao da je taj ponor i tu razdaljinu, koju čovjek ne može premostiti, Božja ljubav dokinula u utjelovljenju Isusa Krista; u Njegovom križu i uskrsnuću povezala novim Savezom pomirenja i blizine Boga i čovjeka. Kristovo otajstvo daruje nam nove oči za gledanje i življenje stvarnosti, odgaja nas za prepoznavanje Božje providnosti, za davanje hvale Bogu i za donošenje Boga drugima. No, time kušnja ne prestaje, ali nasljedovanje Isusa uvijek traži pouzdanje i predanost.

Naš Blaženik, nastavio je Kardinal, nalazeći se ovdje u skučenosti prostora, pod neprestanim pritiskom zemaljskih moćnika, suočen s neistinom i nepravdom totalitarističkog režima, na korjenit je način živio Isusov zahtjev da njegovi učenici ne budu navezani na materijalnu sigurnost i na osobne odnose, nego da računaju na to da nemaju sigurna utočišta osim Gospodina, da ne budu zarobljeni zemaljskim poveznicama i da ne ostanu zagledani u svoje planove i osjećaje, nego u Božju prisutnost, poslušni Božjoj volji.

Govoreći o današnjem evanđeoskom ulomku (Lk 9, 57-62) napomenuo je Kardinal kako u odgovorima trojice iz evanđelja vidimo da svatko od njih želi najprije izvršiti svoju volju, a zatim Božju. Kod blaženog Alojzija pak gledamo primjer jednostavnoga predanja Bogu. Jednostavnoga, jer se vidi da je u njegovu vremenu i u njegovim nastojanjima na prvome mjestu Bog, Crkva, njegovo kršćansko, svećeničko i biskupsko poslanje. Tako svi njegovi svakidašnji poslovi i susreti imaju svoju neopterećenost, ali je prepoznatljivo tko je i što je na prvome mjestu.

U izabranome geslu: U tebe se, Gospodine, uzdam, spojeni su svi vidici današnje Božje riječi upućene nama: pouzdanje koje daje slobodu; trpljenje koje ima smisla; služba kojom se nesebično naviješta i dosljedno živi Evanđelje. Govor o svetosti u ovome se prostoru nameće sam od sebe, jer svetost se ne može ograničiti. Dolazak ovamo i boravak ovdje za nas svećenike i buduće svećenike je plodonosan, jer se osjeća dah redovitosti naše svećeničke službe, a povijesne su okolnosti Krašiću dale da postane jezgra i da bude sjeme koje donosi obilat rod.


 
Pri kraju svoje homilije Kardinal je okupljenim svećenicima odao priznanje za njihov pastoralni rad. Ovdje smo danas da jedni druge, u izazovima i križevima koji pritišću Crkvu, jačamo u svećeničkom pozivu i potičemo na vjerno nasljedovanje Krista u zajedništvu Crkve. Ovdje s blaženim Alojzijem snažno osjećamo da Gospodin treba ljude koji nisu prikovani uz svoje prohtjeve, bježeći u skloništa pred svijetom, nego spremne za svjedočenje Isusa ondje gdje smo od Crkve poslani.

Gospodin treba ljude u punini ljudskosti koji nisu zatvoreni u nejasnu religioznost i duhovnost bez dodira sa životnim stvarnostima, nego koji su znakovi pouzdanja i nutarnje radosti koja dolazi od slobode u Kristu. Gospodin treba ljude koji se ne dopuštaju umrtviti grijesima, ranama i neuspjesima, neprestano gledajući unatrag, ljude koji znaju slijediti smjer gledajući buduće, naviještajući i otvarajući srca Riječi koju Gospodin želi posijati u ljudima – poručio je svećenicima kardinal Bozanić.  
 
Zaključujući homiliju istaknuo je da ovdje u Krašiću osjećamo korake svoje braće i sestara, posebno svećenika koji su dolazili svome Nadbiskupu, njihovo oduševljenje, spremnost na žrtvu i vjernost Crkvi. Ovdje čujemo odjek njihova ohrabrenja, šapat njihove strepnje i snagu njihova pouzdanja. Ovdje vidimo da se u neznatnosti, s malo sredstava i s puno srca gradi Crkva koja se suprotstavlja silnicima snagom Evanđelja. Ovdje nalazimo kriterije razlučivanja dobra i zla u samoj Crkvi i izvan nje.

Pozvao je svećenike na molitvu za sveopću Crkvu, za papu Franju, za naše biskupije, za sve hrvatske biskupe, svećenike, redovnike i redovnice, Kristove vjernike laike u domovini i diljem svijeta, spominjući se da je blaženi Alojzije svetac vjernosti i jedinstva Crkve, kao i siguran oslonac i kompas hrvatskomu društvu.


 
Ovdje smo u dubokom zajedništvu sa Svetim Ocem. Posebno ga podupiremo u njegovim neumornim nastojanjima da lice Crkve zasja obnovljenim sjajem. Danas molimo posebno po njegovim nakanama i rado se odazivamo njegovom pozivu moleći svetu krunicu, osobito u Marijinom listopadu, utječući se pod obranu Presvete Bogorodice i moleći svetog Mihaela Arkanđela da nas obrani od zasjeda Đavla koji sije podjelu, razdor i nepovjerenje u Crkvi i svijetu.

Krašić blaženog Alojzija Stepinca ostaje mjestom pouke za sve koji žele lijepu i plemenitu Hrvatsku: svjesnu darova što ih je primila i vrjednota koje treba njegovati; Hrvatsku koja se zalaže za istinu i slobodu, za pravednost i poštenje, koje se ne može graditi zatajujući glas savjesti; Hrvatsku koja pokazuje vrijednost i smisao života; Hrvatsku koju trpljenje jača, a križ prosvjetljuje, odgaja i oplemenjuje za služenje bližnjima, svakome čovjeku, posebno najpotrebnijima – zaključio je svoju homiliju kardinal Bozanić, zazivajući zagovor Blažene Djevice Marije, Majke Crkve i Kraljice Hrvata te blaženog Alojzija Stepinca.

Nakon popričesne molitve biskupi i svećenici Metropolije izmolili su molitvu za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca, a kardinal Bozanić još se jednom obratio nazočnim svećenicima: Blaženi Alojzije u teškim je vremenima posebno naglašavao svećeničko zajedništvo, i to zajedništvo između dijecezanskih ali i redovničkih svećenika, svega prezbiterija. Stoga nam je draga nazočnost naših mnogopoštovanih provincijala ovdje u Krašiću.

Euharistijsko slavlje pjesmom su animirali bogoslovi Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu.

Ispiši stranicu