Čudesno uslišanje: Nakon gubitka gotovo svake nade, utekao sam se molitvom Stepincu!
Na elektroničku adresu Uredništva ove stranice na blagdan bl. Alojzija Stepinca 10. veljače 2016. godine, primili smo pismo u kojem jedan vjernik iznosi svoje svjedočanstvo o uslišanoj molitvi po zagovoru Blaženika. Uz dozvolu, to svjedočanstvo odlučili smo podijeliti s vama. Neka vam bude poticaj na ustrajnost u vjernosti Bogu i molitvi za Blaženikovo proglašenje svetim kao i za njegov zagovor u vašem životu:
Poštovani,
htio bih Vas izvijestiti kako mi je uslišana molitva po zagovoru blaženog Alojzija Stepinca. Moja priča započinje sa stažiranjem u državnoj upravi gdje su mi obećali rad na dva projekta na kojima sam trebao raditi kada mi istekne ugovor o radu. Zaručnica i ja smo počeli planirati vjenčanje, rezervirali smo salu i počeli s pripremama, no odjednom su došle loše vijesti. Jedan projekt nije prošao na natječaju, te je odlučeno da će na drugom projektu koji je prošao biti zaposlena samo jedna voditeljica pa je moje radno mjesto otkazano.
Odjednom kao da je nestalo tlo pod mojim nogama. Planiramo zajednički život, zaručnica studira, a nitko od nas ne radi. Prošla je godina dana u slanju molbi za posao i tako je došao i svadbeni dan do kojeg ipak nismo dočekali nikakav posao. Ljetna sezona je prošla, više nije bilo mogućnosti ni za privremeno zaposlenje, a neizvjesnost je postajala sve veća.
Pitali smo se: „Čemu tri godine hodanja u čistoći? Čemu sve te žrtve Bogu? Čemu sav trud? Da li nas je Bog zaboravio?“. Naš plan je bio da ja radim, a da zaručnica završi još 2 godine diplomskog studija, no na nijednu moju molbu za posao nije dolazio odgovor.
Vjenčanje je prošlo, a posao se nije dao naslutiti. Uz sve to, bračni život smo počeli u podstanarima. Neizvjesnost i strah su postajali sve veći.
Nakon gotovo gubitka svake nade, odlučio sam svaki dan moliti molitvu za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca i molitvu u čast bl. Alojzija Stepinca, biskupa i mučenika. U međuvremenu sam bio na testiranju za jedan posao za koji su me zvali na prvi krug razgovora, a bilo je jako mnogo kandidata.
Molio sam tri tjedna.
Prošlo je jako puno vremena u iščekivanju rezultata testiranja i kao po navici nisam očekivao ništa novo, ništa obećavajuće, ali nada ipak umire zadnja.
Točno mjesec dana nakon svadbe me iznenadio mail da sam primljen. Bio sam toliko uzbuđen da nisam mogao vjerovati. Čak nisam odmah ni rekao svojoj sadašnjoj ženi ni roditeljima. Prošlo je 4 sata od primitka mail-a nakon čega sam se ohrabrio pokazati im mail jer sam bio toliko šokiran da nisam bio potpuno siguran da je taj mail bio namijenjen baš meni.
Moja sreća se ne može opisati riječima. Uz sve to, moja supruga je također počela raditi povremeno preko student servisa na poslu gdje joj se nudi mogućnost stalnog zaposlenja ukoliko nakon studija ne pronađe posao u svojoj struci.
Što reći nego: „Čudni su putevi Božji“. Ponekad nam se čini da se oko nas događa sve negativno, ali Bog uvijek za sve ima plan i uvijek sprema nešto bolje od onog što mi planiramo. Ovog puta odlučio je djelovati po zagovoru bl. Alojzija Stepinca.
Hvaljen Isus i Marija. BVB (I. R.)
htio bih Vas izvijestiti kako mi je uslišana molitva po zagovoru blaženog Alojzija Stepinca. Moja priča započinje sa stažiranjem u državnoj upravi gdje su mi obećali rad na dva projekta na kojima sam trebao raditi kada mi istekne ugovor o radu. Zaručnica i ja smo počeli planirati vjenčanje, rezervirali smo salu i počeli s pripremama, no odjednom su došle loše vijesti. Jedan projekt nije prošao na natječaju, te je odlučeno da će na drugom projektu koji je prošao biti zaposlena samo jedna voditeljica pa je moje radno mjesto otkazano.
Odjednom kao da je nestalo tlo pod mojim nogama. Planiramo zajednički život, zaručnica studira, a nitko od nas ne radi. Prošla je godina dana u slanju molbi za posao i tako je došao i svadbeni dan do kojeg ipak nismo dočekali nikakav posao. Ljetna sezona je prošla, više nije bilo mogućnosti ni za privremeno zaposlenje, a neizvjesnost je postajala sve veća.
Pitali smo se: „Čemu tri godine hodanja u čistoći? Čemu sve te žrtve Bogu? Čemu sav trud? Da li nas je Bog zaboravio?“. Naš plan je bio da ja radim, a da zaručnica završi još 2 godine diplomskog studija, no na nijednu moju molbu za posao nije dolazio odgovor.
Vjenčanje je prošlo, a posao se nije dao naslutiti. Uz sve to, bračni život smo počeli u podstanarima. Neizvjesnost i strah su postajali sve veći.
Nakon gotovo gubitka svake nade, odlučio sam svaki dan moliti molitvu za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca i molitvu u čast bl. Alojzija Stepinca, biskupa i mučenika. U međuvremenu sam bio na testiranju za jedan posao za koji su me zvali na prvi krug razgovora, a bilo je jako mnogo kandidata.
Molio sam tri tjedna.
Prošlo je jako puno vremena u iščekivanju rezultata testiranja i kao po navici nisam očekivao ništa novo, ništa obećavajuće, ali nada ipak umire zadnja.
Točno mjesec dana nakon svadbe me iznenadio mail da sam primljen. Bio sam toliko uzbuđen da nisam mogao vjerovati. Čak nisam odmah ni rekao svojoj sadašnjoj ženi ni roditeljima. Prošlo je 4 sata od primitka mail-a nakon čega sam se ohrabrio pokazati im mail jer sam bio toliko šokiran da nisam bio potpuno siguran da je taj mail bio namijenjen baš meni.
Moja sreća se ne može opisati riječima. Uz sve to, moja supruga je također počela raditi povremeno preko student servisa na poslu gdje joj se nudi mogućnost stalnog zaposlenja ukoliko nakon studija ne pronađe posao u svojoj struci.
Što reći nego: „Čudni su putevi Božji“. Ponekad nam se čini da se oko nas događa sve negativno, ali Bog uvijek za sve ima plan i uvijek sprema nešto bolje od onog što mi planiramo. Ovog puta odlučio je djelovati po zagovoru bl. Alojzija Stepinca.
Hvaljen Isus i Marija. BVB (I. R.)
Ispiši stranicu
