Životopis - kronologija

Vrhovni sud N.R. Hrvatske u Zagrebu odlučuje da se krivični postupak protiv Stepinca spoji s postupkom protiv Lisaka, Šalića i drugih.

Nadbiskup u završnoj riječi proziva Komunističku partiju, a ne narod, kao svoga tužitelja. Zastupajući istine vjere i slobodu Katoličke Crkve, očitovao je spremnost umrijeti za njih radije nego li ih zanijekati radi lažnih kompromisa s bezbožnom vlašću.

Nadbiskup Stepinac je osuđen „na kaznu lišenja slobode s prisilnim radom u trajanju od 16 godina, te na gubitak političkih i građanskih prava u trajanju od pet godina“.

Nadbiskup je dopremljen na izdržavanje kazne u „Kazneno-popravni dom“ u Lepoglavi.

Biskupi Jugoslavije pismom „Non expedit!“ upozoravaju svećenstvo na zle posljedice što ih za jedinstvo Crkve ima podržavanje staleškog svećeničkog udruženja „Sv. Ćirila i Metoda“ (CMD), koje vodi tajna policija.

Nadbiskup Stepinac je, bolestan, pušten na „uslovni otpust“, koji će trajati do  isteka vremena za koje je izrečena kazna, tj. do dana 18.9.1962. U tom vremenu dužan je boraviti u Krašiću; to maleno mjesto ubrzo će postati logor, a župni dvor tamnica. Nitko bez posebne dozvole, koja se redovito nije izdavala, nije mogao pohoditi i dalje zasužnjenog Nadbiskupa.

Odgovara na pitanje američkog novinara, koja je sada njegova dužnost, ovim riječima: „Trpjeti i raditi za Crkvu.“

Biskupi Jugoslavije uputili su svećenicima pismo „Non licet!“ kojim su ih upozorili da nije dopušteno pristupiti u udruženje CMD.

Objavljeno je da će Pio XII. nadbiskupa Stepinca imenovati kardinalom.

Dr. Danko Riesner, u župnoj kući, izvršio operaciju poradi tromboze na Stepinčevoj lijevoj nozi.