Životopis - kronologija

Rođen je u Brezariću, pokraj Krašića, kao peto od osmoro djece, od roditelja Josipa Stepinac i Barbare r. Penić. Kršten je sutradan u župnoj crkvi Presvetog Trojstva s imenima Alojzije-Viktor.

Nakon položenog ispita zrelosti, pozvan je u vojsku. Časnički tečaj započeo je u Karlovcu, nastavio u Rijeci te 20. veljače 1917. odlazi na talijansku bojišnicu kod Gorice. Nakon proboja talijanske bojišnice vojevao je na Piavi.

Saveznička vojska probila je solunsku bojišnicu, a 6. listopada 1918. osnovano je u Zagrebu Narodno vijeće kao predstavnik sviju Slovenaca, Hrvata i Srba u zemljama Austro-ugarske monarhije. Od 1. srpnja bio je talijanski zarobljenik, najprije u Mestre, pa u Ferrari i konačno u Naceri.
 

Austrijski car i kralj Karlo IV. izdao je odluku, kojom proglašava slobodno sjedinjavanje dotadašnjih naroda u monarhiji u zasebne države.

Narodno vijeće u Zagrebu izdaje proglas o preuzimanju vlasti i ujedinjenju južnoslavenskih naroda u jedinstvenu državu, prema načelima političke i ekonomske demokracije.

Proglašeno je u Beogradu ujedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca u jednu državu.

Pušten je iz zarobljeništva i prebačen u Solun te u Vranje, Gnjilane i Prištinu u svojstvu potporučnika redovne vojske. U proljeće 1919. je demobiliziran.

Razmišlja o životnom pozivu: upisuje Agronomski fakultet u Zagrebu, aktivno sudjeluje u životu župne i društvene zajednice, promiče vjerske i kulturne djelatnosti, priprema se na osnivanje obitelji.

Započeo put prema svećeništvu u Papinskom zavodu Germanicum-Hungaricum u Rimu.

Upisuje se kao redoviti student filozofije i teologije na Papinskom sveučilištu Gregoriana,