Alojzije Stepinac – čovjek nepokolebljive vjere, nade i ljubavi

Molitveni hod sa Stepincem u srijedu, 29. travnja 2015. zaustavio se u Župi Blažene Djevice Marije Žalosne u Španskom. Od jutarnje svete mise crkva je bila otvorena cijeli dan te su brojni župljani navratili barem na trenutak preporučiti se zagovoru blaženog Alojzija Stepinca.

Na poseban način blaženika su imali priliku upoznati ovogodišnji prvopričesnici i krizmanici kojima je župnik vlč. Mato Matić, na primjeren način njihovom uzrastu, približio Stepinčev lik i upoznao ih s njegovim životom i značenjem za hrvatski narod i Katoličku Crkvu.

Brojni vjernici okupili su se i na svečanoj večernjoj svetoj misi prije nego su blaženikove moći nastavile svoj hod prema susjednoj župi. Vlč. Matić je u prigodnoj homiliji osobit naglasak stavio na bogoslovne kreposti vjere, nade i ljubavi koje je bl. Alojzije posjedovao u herojskom stupnju. „Bio je čovjek duboke i žive vjere“, istaknuo je. Vjera ga je pokretala, iz nje je „crpio snagu za svoje odlučne nastupe, za borbu protiv neprijatelja Boga i Crkve, za pravo i dostojanstvo svakog čovjeka“.

Stepinac je nazvan i „biskup nade“, što je vidljivo iz njegovog biskupskog gesla „In te, Domine, speravi!“ – „U tebe se, Gospodine, uzdam!“ Bio je i „prorok nade“, osobito u teškim ratnim i poratnim danima, budio je nadu u srcima svećenika, redovnika, redovnica i svog vjernog puka, sve je poticao na optimizam. „Iz svog zatočeništva, u vrijeme dok se njegov život gasi u teškim tjelesnim patnjama, on je pun nade u pobjedu Božje stvari“, naglasio je vlč. Matić.



Bl. Alojzije bio je čovjek žive vjere koja je ljubavlju djelotvorna. „Ljubav prema Bogu poticala ga je da sve radi na slavu Božju, to je davalo smisao njegovu životu i radu“, a tu ljubav posvjedočio je ljubavlju prema bližnjemu, potičući osnivanje Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, spašavajući izbjeglice i prognanike bez obzira na narodnost, rasu i svjetonazor, pozivajući na praštanje i pomirenje, na ljubav i molitvu za neprijatelje.

Moleći da bl. Alojzije Stepinac što prije bude proglašen svetim, župljani u Španskom molili su i da žive iz vjere te budu spremni sve žrtvovati, ako je potrebno i sam život za vjeru; da se nikad ne ugasi svijetlo radosti i pouzdanja u veliko Božje milosrđe; da umiju ljubiti neprijatelje, moliti za progonitelje i biti ruka spasa za sve koji su u nevolji.
 

Ispiši stranicu