Govor prigodom blagoslova novog internata »Hrvatskog Radiše« u Zagrebu, 24. ožujka 1935.

Rad čovjeka čini zdravim i čuva ga od mnogih zala

Mnogopoštovana gospodo, dragi mladići! Stari pogani smatrali su tjelesni rad za nešto sramotno i nedostojno čovjeka. Sam glasoviti poganin Cicero nije se ustručavao izreći riječi: »Nečasna je i prezira vrijedna svaka zaslužba jednoga težaka.«

Stoga nije čudo, ako su u starim poganskim državama obrtnici bili isključeni od građanskih prava.

No,  ono, što se je kod pogana smatralo sramotom, to je po kršćanstvu postala časno i pošteno. Sam Sin Božji posvetio je tjelesni rad, rad zanatlije svojim primjerom. Izabrao si je za hranitelja drvodjelca sv. Josipa, uz kojeg je do svoje tridesete godine radio kao običan zanatlija, tako da su Židovi kasnije, kad su se divili Njegovoj mudrosti, primijetili: »Nije li ovo drvodjelja?« [18]

Za svoje apostole izabrao je Sin Božji ribare, dakle radnike, koji su si mučnim radom zasluživali dnevni kruh. Primjer Spasiteljev slijedili su mnogi veliki ljudi. Sv. Pavao kraj svoga apostolskoga rada bavio se i mučnim tkalačkim poslom, te si tako zasluživao vlastitim rukama svoj dnevni hljeb. [19]

To morate dobro usaditi u srce i vi, dragi mladići, koji se preko »Hrvatskoga Radiše« spremate da postanete vrijedni obrtnici.

Zanat je častan - toliko častan, koliko je častan i posao najviših činovnika.

Svi smo na rad obvezani, jer to traži Bog od svakog čovjeka. Zato i govori sv. Pavao: »Tko neće da radi, ne treba ni da jede! « [20]

Rad, pošteni rad, dragi mladići, donijet će vam veliku korist već na ovoj zemlji. Rad prije svega čini čovjeka zadovoljnim. Rad čini čovjeka i zdravim. Rad osim toga čovjeka čuva od mnogih zala. Zato s pravom govori jedna poslovica.

Tko se ne zabavlja sam, toga zabavlja đavao! Čovjeku besposlenomu vrzu se po glavi kojekakve nepoštene misli, koje ga, ako se posve preda lijenosti, lako dovedu do velikih opačina. Rad nam napokon pribavlja, ako ga dobro vršimo i s dobrom nakanom, i vječnu nagradu. Radeći naime, čovjek izvršuje volju Božju, jer je Bog zapovijedio čovjeku da radi, kad je rekao Adamu: »U znoju lica svoga jesti ćeš kruh.« [21] Rad imade doduše gorki korijen, ali slatke plodove.

Posvetite se svim srcem svome radu, da svoj posao dobro izučite, pa da danas sutra budete od koristi sebi, domovini i narodu, kojega ste sinovi!

Svemogući Bog, u čije sam ime ovamo došao, neka obilato blagoslovi ovaj dom i sve one, koji će u njemu stanovati!
 
Nedjelja, 31. ožujka 1935., br. 14., str. 5.

IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori 1934. – 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 61-62.
 

[18] Mk 6, 3.
[19] Usp. 1 Kor 4, 13.
[20] 2 Sol 3, 10
[21] Post 3, 19
 


Ispiši stranicu